PODIJELI

Za Imunološki niti jedna politika nije učinila ništa, iako je bilo više pokušaja. U pravilu, svi padaju na elementarnim gospodarskim pitanjima – imaš proizvod, proizvod ima svoju cijenu, ali kome ga prodati?

Nakon 124 godine postojanja, Imunološki zavod Zagreb (IZZ) koji je pod različitim imenima djelovao u svim današnjim državama bivše Jugoslavije te na više lokacija u gradu i okolici, na kojima i danas postoji, svoje je poslovanje sa 170 zaposlenih, koji redovito primaju plaću, sveo na samo jedan gotov proizvod na tržištu, i to onaj od kanadskog kanabisa, a domaće tržište, uz posve izgubljeno svjetsko, preplavljeno je robom iz uvoza, bilo da je riječ o lijekovima iz krvi, ljudske i životinjske, bakterijskim i virusnim cjepivima, alergenima…


Nemili događaji u IZZ-u i dalje se nižu i ne nazire im se kraj, jedino što proizvodnja na zelenome brijegu na Zvijezdi, u trošnoj upravnoj zgradi i više okolnih koje dijeli i javna prometnica, preko puta Zarazne bolnice, već četiri godine, bez proizvodnih dozvola, stoji i jedino tu nema nikakva pomaka. Bilo kakva proizvodnja, što je sve teže učiniti kako se puste godine njezina zastoja nižu, bilo zbog pomanjkanja dozvola, stručnog kadra ili potrebne opreme, ako ikada više bude pokrenuta u Imunološkom zavodu, neće biti na Zvijezdi jer tamo za to više ne postoje niti osnovni uvjeti, nego na nekoj novoj lokaciji, na kojoj bi trebala niknuti i nova tvornica. Međutim, za to su vrlo mali izgledi dok o tome, kao i dosad, bude odlučivala politika u izborne svrhe.

Politika revno kadrovira

Cijelo to vrijeme dnevna se politika, bez imalo smisla za opće dobro, bilo davatelja ili korisnika usluga Imunološkog, i dalje revno bavi kadroviranjem u Zavodu. Upravno vijeće Zavoda, nakon osnivanja čak dvaju istražnih povjerenstava za Imunološki, onog saborskog i Ministarstva zdravstva, ovih je dana smijenilo v. d. ravnateljicu IZZ-a dr. Leu Lupret, a to nam je bio povod da dva puta posjetimo Imunološki.


Prvi dan susreli smo se slučajno sa sada već smijenjenom ravnateljicom dr. Leom Lupret, i to u obližnjem kafiću koji, čini se, jedini dobro radi jer je u blizini Zavoda, ali i drugih zdravstvenih ustanova na Zvijezdi. Dr. Lupret u kafiću je bila na duuugoj podnevnoj kavi, usred radnoga dana, a kad smo je upitali što je s našim upitom o poslovanju IZZ-a koji smo poslali prije tjedan dana, dobili smo hladan odgovor da upit poslan mailom, što je uobičajen način, nije ni dobila!? Naravno, to je, kako se već kod nas u politici kaže, izbjegavanje istine jer smo u vezi s tim dva puta kontaktirali njezin ured. Očigledno, Upravno je vijeće bilo “brže”, smijenilo dr. Lupret i na mjesto ravnatelja Imunološkog postavilo dr. Bojana Benka, koji je već, od 1997. do 2000. godine, bio prvi čovjek Imunološkog.
Dakako, i to imenovanje pravnici će morati raspetljati jer je Benko, još u veljači ove godine, imenovan na mjesto v.d. ravnatelja Imunološkog zavoda d.d. na rok od šest mjeseci, a sad bi na novu dužnost, dakle u Imunološki zavod javna ustanova, trebao stupiti upravo 1. travnja. Nije šala, ali je tako.
U Sindikatu Zavoda tvrde da je tu riječ o istim ljudima, odnosno tvrtkama koje su nastale doslovno preko noći u režiji HNS-ova ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka još 2015. godine. Ta je transformacija, pravno upitna, djelatnike Imunološkog pretvorila u javne službenike koji redovito primaju plaće kao da rade, primjerice, u bolnici, ali ih je ostavila bez ikakvih prije stečenih prava. Imunološki i beskonačne igre s njegovom sudbinom bili su i bit će “vruć krumpir” svakih, pa tako i skorih lokalnih izbora u svibnju. Dok jedni nude spasonosna rješenja, drugi traže još vremena jer nema rješenja preko noći, a Imunološki je već dugo na aparatima i ne može vječno čekati još jedne izbore.


Tražene odgovore o Imunološkom, poslane na više adresa, uz već spomenute državne, adresirali smo i na Grad Zagreb koji je, ako Vlada ne može riješiti taj problem, navodno spreman uskočiti, no nikakav odgovor nismo dobili ni od Gradskog poglavarstva, i to nakon dvotjednog čekanja. Zavjeru šutnje oko Imunološkog jedino nije poštovao njegov poznati zviždač dr. Srećko Sladoljev, koji u IZZ-u trenutačno obnaša dužnost predstojnika Odjela za razvoj i istraživanje, a pridružila mu se i kolegica iz Novog sindikata, koji u IZZ-u ima samo tri člana. – Ljudi se boje, dosta im je svega jer su se više puta opekli, a imaju i zabranu istupanja u medijima. Kad je riječ o interesu za Imunološki, mediji se, srećom, za razliku od nas, nisu umorili – kaže ona.
U Imunološkom je danas situacija gora nego ikad. Tvrtka ne samo da je temeljito pokradena, materijalno i kadrovski opustošena, nego su je napustili i imalo obećavajući mlađi kadrovi jer u njoj ne vide budućnost. Ostalo je uglavnom nekvalificirano osoblje i tehnički kadar koji, iako su ih dohvatile godine, zbog beznadežne situacije i dalje “grizu” – ističe Sladoljev.

‘Mrtvac sa zelenog brega’

Prisjetio se da je posljednji u cijelom nizu apela o stanju tvrtke od “strateške važnosti” uputio “vrhuški” ujesen 2013. kada se pustošenje planski dovršavalo pod budnim okom HNS-a. Naravno, preko njihova direktora, njihova nadzornog odbora, njihova ministra i njihove privatizacije “ispod stola” ne bi li se iz “mrtvaca sa zelenog brega” izvukao proračunski novac za nečiju korist, a naivan im narod za to pljeskao! – Da bismo to onemogućili, pokrenuli smo Visiju Croaticu. Visia Croatica je pobijedila, a kao ulagač-komanditor priključio se i Grad Zagreb. Međutim, HNS je nakon toga preko sindikata nahuškao radnike protiv svenarodne renacionalizacije Imunološkog zavoda da bi imali izgovor poništiti natječaj! Koalicijska Vlada ga je i poništila! Naravno, bez obrazloženja – kaže Sladoljev.


Osim toga, dodaje, iako je DORH otprije bio upozoren na činjenice “neprijateljskog preuzimanja” tvrtke, njih, kao i obično, nije nigdje bilo, ali se zato ukazala temeljna policija ispitujući “tko to tamo peva”.
– Riječ je o kontinuitetu rodoljubnog plana “jami dok se može” koji je počeo pretvorbom i privatizacijom društvene imovine još početkom Domovinskog rata – objašnjava Sladoljev i nastavlja: – Ratne i poratne političke garniture na sjednicama Vlade deset su se godina bavile pitanjima državne, sada njihove imovine, a odlukama pridavali oznaku tajnosti! “Jami tehnologijom” za zemlju su izgubljeni važniji i značajniji gospodarski subjekti od Imunološkog zavoda. “Jami pitanje” odvijalo se po planu i na Imunološkom zavodu do 2004. kada su, pod vodstvom SDP-a, ostvareni uvjeti za stečaj! Gospođa direktorica čak je izradila i platila plan gašenja tvrtke Imunološki zavod d.d. te tako osigurala i vlastito uhljebljenje na državne jasle u – Državnom institutu Imunološki zavod, što je slično ovome što imamo danas! Gospođa si je, naravno, osigurala da i u budućem državnom institutu – koji neće proizvoditi cjepiva, ali će filozofirati o njima – nastavi direktorovati! No, smijenjena je sat vremena prije nego što mi je dostavljač uručio izvanredni otkaz – zaključuje.
Upitali smo ga što bi Imunološkom zavodu, koji je često bio na udaru stranačkih aparatčika, mogla donijeti ta istražna povjerenstva, iako ni dosad nije bilo sreće s njima.
Sladoljev kaže kako su ga kontaktirali slično kao što ga je prije nekoliko godina kontaktirao DORH kad je osam sati davao iskaz i “krijepio” ga dokazima: – Uredi DORH-a zrcalili su sliku zemlje. Posvuda kaznene prijave, po podu, stolovima, na kolicima. Na njima poznata i nepoznata imena. Nisam bio znatiželjan, ali jednostavno, bilo je nemoguće ne vidjeti. DORH se više nije javio niti je što poduzeo. Odbio je moju kaznenu prijavu, iako je Državna revizija na 28 stranica upravo na temelju nje zaključila o nepravilnostima i tražila povrat pokradenog novca!
Napominje da pat pozicija Imunološkog, prema najpesimističnijem scenariju, može trajati do njegova skorog umirovljenja. Kaže kako je država davno ostala bez Imunološkog: – Zavod četiri godine ništa ne proizvodi. Razlozi što ga ne zatvaraju nisu strateški, nego osobni. Procijenili su da onaj tko ga zatvori, politički neće preživjeti niti se oporaviti. Za razliku od hrvatskoga gospodarstva koje je talac politike, političari u Hrvatskoj taoci su spomenutog “mrtvaca sa zelenog brega”.
Ipak i Sladoljev, kao i brojni drugi, ima plan za Imunološki: – Radio sam na tome. S minimalnim sredstvima, za najviše tri mjeseca tvrtka bi počela raditi, a za godinu dana ne bi ovisila o državnom novcu i donosila bi znatne uštede javnom zdravstvu. Plan je “napasti” 150 milijuna kuna koliko zdravstvo godišnje troši za kupnju samo jednog medicinskog proizvoda, trgovačke robe, koji Imunološki zavod može proizvesti uz visoku dodanu vrijednost, a riječ je o proizvodu koji ima sva odobrenja nadležne agencije (HALMED-a). Ta nus-proizvodnja bila bi najbezbolniji bypass prema uspostavi strateške proizvodnje, a zaposlila bi i ljude. Ministar zdravstva o tome je preko bivše v. d. ravnateljice zavoda dr. Lee Lupret obaviješten već dva puta, ali se nije očitovao. Vjerujem da je zapelo u njegovu kabinetu. Jedina prepreka su trgovački lobiji, ali to je karakterno i političko, a ne poslovno pitanje – zaključuje Sladoljev.
Prvi put razgovarali smo dugo, o svemu, ali drugi dan, kad smo došli na Imunološki, više se nije javio, iako smo se najavili. Mobitel mu je bio isključen, ali je poslao e-poruku da je “danas morao otići ranije”. Nismo zamjerili, bio je petak, a dan kao stvoren za raniji odlazak s posla, kad ga već nema.

Fingiranje nadzora

Još prije 20-ak godina, iako su već tada mnogi digli ruke od Zavoda jer je njegov izvoz naglo počeo tonuti, uslijedilo je ulaganje tadašnjega direktora Zavoda Vlatka Silobrčića više od pet milijuna državnih kuna u privatnu štedionicu, koja je ubrzo propala. To je potvrdila i Državna revizija, ali krivci nisu kažnjeni, već se i danas bave politikom, sjede u predsjedništvima stranaka i imaju – akademske titule!?


S druge strane, prije gotovo godinu dana, u travnju 2016., činilo se da su napokon, nakon godina agonije i prosvjeda, stigli bolji dani za Imunološki. Vlada je izdvojila 32,5 milijuna kuna za nastavak proizvodnje, što su sindikati smatrali dostatnim tek za njegov hladni pogon. Tadašnje vodstvo Imunološkog, koje se mijenja kao na pokretnoj traci, isticalo je da je plan dobiti sve proizvodne dozvole, što je i skupo i neizvjesno ulaganje te teško ostvarivo, zatim registrirati se sukladno zahtjevnoj europskoj farmaceutskoj regulativi, što opet neće ići bez dugotrajnog i zahtjevnog postupka validacije cijelog proizvodnog procesa, odnosno testiranja sposobnosti ljudi i opreme, te pripremiti projekte za novi pogon. Dakle, tek bi 2019. godine, ako Imunološki dotad preživi sve izbore i ponuđena rješenja, doista mogla početi bilo kakva proizvodnja i gradnja novih proizvodnih pogona na nekoj drugoj lokaciji.
U sindikatu kažu da, ako itko još radi u Zavodu, onda su to ljudi koji pripremaju opsežnu dokumentaciju za česte posjete različitih komisija i nadzora. No, i tu desnica ne zna što radi ljevica jer komisija Ministarstva zdravstva “ne zna” za komisiju Ministarstva gospodarstva i obrnuto. Ljudi su svjesni da je to samo fingiranje nadzora jer proizvodnje nema pa tako komentiraju boju zidova u uredima po zavodu, a sve kako bi tu mučnu situaciju što prije završili.


Naime, čak se i Hrvatska snašla za lijek protiv tetanusa, koji je strateški, kao i serum koji se još proizvodi u manjem odjelu Imunološkog dislociranom u Brezje jer su tamo smješteni konji iz čije se krvi dobiva. No, to je skupa i slabo rentabilna proizvodnja, kao i čuvanje uzoraka darovane krvi koje se nakon tri godine mora uništiti ako se ne prerade ili ne prodaju u Njemačku, za što novac ne ide Imunološkom.
Ipak, Zavod je lani konačno dobio proizvodnu dozvolu za obavljanje pojedinih dijelova proizvodnje virusnih cjepiva, koju daje Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). HALMED je utvrdio da IZZ ispunjava uvjete dobre proizvođačke prakse za pojedine dijelove proizvodnje virusnih cjepiva slijedom provedenog postupka za davanja proizvodne dozvole. Konkretna dozvola odnosila se na gotove poluproizvode koji otprije postoje u Imunološkom, a mogu se finalizirati i prodati kao rinfuza. Riječ je o dijelovima virusnih cjepiva protiv ospica i rubeole kakvi su prije distribuirani kupcima u zemljama Trećeg svijeta, a dozvola za taj posao istekla je još u prosincu 2015. godine.
Da bi uopće počela nova proizvodnja virusnih cjepiva, ali i svih drugih proizvoda, kojih je bilo na stotine, a odnose se na imunokemijsku, imunohematološku, mikrobiološku dijagnostiku, kao i na mikrobiološke podloge i laboratorijske životinje, najvažnije je završiti sustav za sterilne vode.
Za Imunološki niti jedna politika nije ništa dobro učinila, iako je bilo više pokušaja. U pravilu, svi padaju na elementarnim gospodarskim pitanjima – imaš proizvod, proizvod ima svoju cijenu, ali kome ga danas prodati jer je izgubljeno i domaće tržište!? Primjerice, čuli smo da sličan zavod kao što je Imunološki, pod nazivom Todlak, i danas proizvodi u Beogradu, iako je, prema znanstvenim dostignućima, bio daleko iza IZZ-a koji je bio poznat i priznat u svijetu. No, bolja prošlost našega zavoda, bez nepoznate budućnosti, slaba nam je utjeha.

PODIJELI