PODIJELI

Gusti crni dim, posljedica požara komunalnog otpada u sklopu postrojenja C.I.O.S. na Jankomiru, u ponedjeljak je obavio zapadni dio grada, no srećom nije bilo težih posljedica za zdravlje Zagrepčana. Zagreb je, u usporedbi s europskim metropolama siguran grad, čemu pridonosi sustav civilne zaštite o kojemu se brine Ured za upravljanje u hitnim situacijama. 

– Građani su opravdano bili zabrinuti zbog požara komunalnog otpada i gustog crnog dima koji iritira, no koncentracije nisu bile zabrinjavajuće. U tijeku je revizija procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija koju provodi struka. Svaki objekt u gradu bit će kategoriziran u odnosu na način gradnje i potencijalnu opasnost od požara te podijeljen po zonama. U Zagrebu je sve manje industrije pa je i manja opasnost od nesreća. Potencijalne opasnosti mogu biti spremnici amonijaka, ukapljeni plin, eksplozivni materijali, zapaljive tekućine, no imamo izrađen vanjski plan za područje industrijske zone Žitnjak u kojoj su nekada bili Janaf, Ina i Dioki – kaže zamjenik pročelnika Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Željko Basta. Specifičnost Zagreba je 57 disperziranih dobrovoljnih vatrogasnih društava s ljudstvom i opremom. Velika su pomoć javnoj vatrogasnoj službi i zajedno čine vjerojatno najbolje organizirani sustav zaštite od požara u cijeloj Hrvatskoj – iz gradskog proračuna za Javnu vatrogasnu zajednicu godišnje se izdvaja 70 milijuna, a za Vatrogasnu zajednicu grada Zagreba 13 milijuna.

Potres je najveća opasnost za Zagreb koji leži na iznimno trusnom području u zoni Žumberačko-medvedničkog rasjeda. Seizmolozi kažu da će grad sigurno pogoditi razorni potres kao onaj iz 1880., no ne zna se kada. A za žestoki potres magnitude 6,3 stupnja po Richteru ili 9 stupnjeva po Mercalli-Cancani Siebergovoj ljestvici iznimno je važno biti spreman.

– Operativno smo spremni i za najgori scenarij. Nezahvalno je davati procjene o mogućim žrtvama jer sve ovisi o dobu dana i godine i o području koje će potres pogoditi te hoće li epicentar biti bliži središtu grada ili periferiji na kojoj su izgrađeni noviji objekti. Najveći rizik imaju Gornji i Donji grad zbog gradnje još iz 19. stoljeća, ali i raznih preinaka prostora, izbijanja nosećih zidova kako bi se napravili izlozi i poslovni prostori. Svako zadiranje u postojeću strukturu slabi statiku zgrada. Danas se objekti grade prema standardu Eurokod 8, što označava protupotresnu gradnju koja bi izdržala intenzitet potresa 6 do 7 stupnjeva po Richteru – kaže Željko Basta. Budući da ne postoje precizni podaci o objektima u odnosu na godinu gradnje, korištene materijale i vrstu gradnje, pokrenuli su projekt Studije za saniranje posljedica potresa u suradnji s Građevinskim fakultetom.
– Procjenjuju se svi faktori koji utječu na statiku i održivost javnih objekata, a pripremljen je i projekt “Potresi i rizik grada Zagreba”, no već tri godine čekamo državu da raspiše natječaj. Partner nam je Akademija tehničkih znanosti – kaže Željko Basta.

Druga najveća ugroza za Zagrepčane je poplava iako je – prema procjenama Hrvatskih voda koje su mjerodavne za održavanje, izgradnju nasipa i provođenje plana za obranu od poplava – od izgradnje savskog nasipa i odteretnog kanala Sava-Odra, Zagreb siguran od poplava. No, na primjeru Gunje vidjeli smo da može biti i drugačije.
– Zagreb je imao problem s bujičnim vodama Medvednice, no to je sanirano sustavom izgradnje 11 retencija. U gradu postoje bujične vode od procjeđivanja nasipa pa voda izlazi iz zemlje. Poplava ima, ali nisu zabrinjavajućeg intenziteta – kaže Željko Basta.

Nuklearna elektrana Krško službeno ne predstavlja opasnost za građane, no radijaciju nikad ne treba podcjenjivati.
– Na međunarodnoj konferenciji u Krškom koju smo organizirali, predstavnici elektrane rekli su da ne očekuju udarni val u Zagrebu, no mi to uvijek uzimamo s rezervom. Teško je predvidjeti kuda će se kretati radioaktivni oblak. Najbolja zaštita je bježati što dalje. Pitanje je kako se održavaju skloništa ispod zgrada. Kompletan kapacitet grada Zagreba je 1059 skloništa. U idealnim uvjetima, kad bi sva bila ispravna, u njih bi se moglo skloniti samo 160 000 stanovnika. Nemamo strateške odrednice za mjere sklanjanja. Mnoge države provode hermetizaciju vlastitog prostora – to znači zatvaranje prozora ljepenkama pa s koliko zraka izdržite. Moj je stav da je uvijek najbolje izmještanje s nesigurnog područja na sigurno jer atomska skloništa s ventilacijskim uređajima u idealnim uvjetima pružaju mogućnost boravka do sedam dana. Osmi dan morate izaći po kontaminiranu hranu, vodu i udisati toksični zrak – kaže Željko Basta.

Za stanovnike sjevernog dijela grada – podsljemenske zone – problem su klizišta. U Zagrebu ih je registrirano više od tisuću, a najveće je Kostanjek. U usporedbi sa svjetskim klizištima, zagrebačka ne predstavljaju opću opasnost, no njihova je sanacija iznimno skupa.

U sustavu civilne zašite grada Zagreba ukupno sudjeluje oko 8000 ljudi koji su podijeljeni u 17 gradskih četvrti i po dobrovoljnim vatrogasnim društvima. Grad na svojim stranicama objavljuje upute kako se ponašati u slučaju kriznih situacija, isto čini i Državna uprava za zaštitu i spašavanje, međutim, mnogi građani nisu spremni za snalaženje u slučaju velikih nepogoda.

– Nažalost, ljudi se senzibiliziraju tek kad se nešto dogodi, a kalvariju nikad nije dobro dočekati nespreman. Kod nas još postoji svijest da će država rješavati sve što je vezano uz nesreće, a u svijetu se ljudi osiguravaju i educiraju te sami traže rješenja. U vrtićima i školama provodimo program edukacije djece kako bi se upoznali sa službama hitne pomoći, policije i vatrogastva, govorimo im o broju 112, Gorskoj službi spašavanja, što su speleolozi, što su potražni spasilački psi… kako bi znali komu se obratiti u nevolji. No tih sadržaja u nastavi više nema i to je loše. Vjerujem da 90 posto građana Hrvatske ne zna ispravno staviti plinsku masku ili koristiti aparat za gašenje vatre koji stoji u haustoru zgrade. Mnogi ljudi ne znaju ni pružiti prvu pomoć – kaže Željko Basta.

PODIJELI