PODIJELI

Uzgojem povrća može se baviti gotovo svatko. Uz dovoljno volje i truda, skromna početna proizvodnja za vlastite potrebe može se pretvoriti i u malo ozbiljniju proizvodnju kojom se može i pristojno zaraditi – kaže Jadranko Kovačec, vlasnik OPG-a Kovačec, koji se upustio u proizvodnju češnjaka kako bi se okušao u nečem novom.

Na svom OPG-u u Igrišću između Zaboka i Zaprešića, gdje na prirodan način uzgaja češnjak, a često u manjim količinama i drugo sezonsko povrće, u prvu proizvodnju uložio je samo 40 kuna.
– Posao na OPG-u odrađujem u slobodno vrijeme, nakon posla u jednoj velikoj banci u Zagrebu, pa često zakasnim s nekim radovima na polju. Rad na polju ima nekoliko prednosti – umjesto da idem na treninge u gradu, radim na polju, a poslije, umjesto da plaćam, još ponešto i zaradim – objasnio je svoj poslovni put Kovačec.

Do češnjaka putem interneta

Ideja o uzgoju češnjaka rodila se 2012. godine. Kovačec je bio ogorčen ponudom kineskog češnjaka u gotovo svim zagrebačkim trgovinama. Stoga je na placu kupio kilogram domaćeg češnjaka, a kad je shvatio da ga ima više nego što mu treba, počeo je na internetu tražiti kada se i kako sadi te ga je naposljetku ujesen i posadio.
– Prekrio sam ga slamom i sijenom. Za glavnu sortu odabrao sam češnjak bez cvijeta jer se lakše obrađuje i daje veći prinos. Za probu sam uzeo i tzv. zmijski češnjak. Točne nazive sorti ne možemo znati, jer kad sam se upuštao u proizvodnju, nisam razmišljao o većem uzgoju. Naime, često se mijenjam za češnjak pa dobijem neku novu sortu. Tako sam se s mora vratio s jednom predivnom crvenkastom glavicom ‘zmijskog’ češnjaka koji i kod nas jako dobro uspijeva – pojašnjava Kovačec.
No, kako to obično biva u našim ruralnim područjima, u kojima ljudi i dalje uzgajaju samo ono što oduvijek znaju i mogu, uglavnom žitarice, dobivao je komentare da mu je motika tupa, da ništa neće promijeniti s jednim tačkama češnjaka i da je površina koju obrađuje (a manja je od pola hektara), smiješna i nebitna. Ipak, upornost se isplatila jer je pokazao da se može.


– U proljeće 2013. bio sam ugodno iznenađen količinom koja je nikla i lijepom, zdravom zelenom bojom, no dio sijena i slame već je nestao. Te je godine berba bila dosta kasno jer nismo znali kad se zapravo bere pa je bilo dosta traženja češnjaka po polju jer se stabljika posušila. Zemlja je ujedno bila i vrlo tvrda pa sam morao koristiti metalnu polugu kako bih ga izvadio. Ujesen sam sve ponovio, s time da sam opet stavio sijeno i slamu kako bih suzbio dio korova. U proljeće 2014. veći je dio istrunuo i opet je trava prekrila češnjak pa sam ga ponovno prekrio slamom koja je nestala do ljeta. Na prskanje protiv korova ili štetnika nisam ni pomišljao. Prskao sam jedino otopinom šećera, a poslije i koprivom. Te je godine bilo mnogo oborina i opet sam prekasno išao u berbu, ali nije mi trebala metalna poluga, samo štihača. Češnjak je bio vrlo blatnjav i dugo se sušio. No, te sam se godine odlučio baviti uzgojem češnjaka pa sam otvorio OPG. Dio češnjaka sam prodao, a 10, 15 kg posadio sam na većoj površini – kaže Kovačec.
– Proljeće 2015. godine bilo je kišovito i vlažno kao i prethodna godina te mi je jedan dio češnjaka uništen predugim zadržavanjem vode na dijelu polja. Jesensku sam sadnju odlučio preseliti, kao i svake godine, na drugo mjesto, radi plodoreda, no ujedno i na najviši dio polja. Zbog dugog zadržavanja prethodne kulture, a i zbog toga što je tu bila okopavina, nisam stigao ranije pripremiti polje. Nisam stigao ni pognojiti pa je 2015. donijela češnjak lošije boje zbog nedostatka hranjivih tvari koje on zahtijeva.

Kovačec ističe da nikad ne može biti previše znanja u poslu, te da se, osim samog uzgoja neke poljoprivredne kulture, mora usavršavati i dio vezan uz ekonomsko poslovanje OPG-a. Čitanje stručne literature, praćenje poljoprivrednih i gospodarskih zbivanja, educiranje, komunikacija na Facebooku s drugim poljoprivrednicima ili kupcima, učenje iz tuđih primjera, prisustvovanje sajmovima i specijaliziranim stručnim skupovima bitan su dio poslovanja.


U uzgoju češnjaka važno je na jesen tlu, ako treba, dodati vapno, a na proljeće posuti pepeo te nekoliko tjedana poslije prskati otopinom šećera i vode protiv lukove muhe.
– Učinak pepela, vapna i otopine šećera nisam primijetio, no češnjak je izgledao u redu i nije bilo lukove muhe. Poslije sam prskao i pripravkom od koprive kao folijarnom prihranom – ističe Kovačec.
– Sve su ove metode u redu, ali nisam dovoljno pognojio zemlju pa su glavice bile manje, a listovi su bili žućkaste boje. No, bez obzira na veličinu i boju, glavice su bile zdrave i lijepe, iako je bilo i trulih zbog prevelike količine vlage. Češnjak sam očistio i porezao te ostavio da se tjedan dana suši u hladovini, samo sam ga okretao s vremena na vrijeme – objašnjava Kovačec.
OPG Kovačec svake sezone poveća kapacitet gotovo za 100 posto. Eko-certifikat još nije tražio jer mu to u ovoj fazi uzgoja ne bi bilo isplativo. Od samog početka susretao se s tehničkim problemima pri vaganju, pakiranju, skladištenju i prodaji. Ali kako je krenuo s malom količinom, učio je “u hodu”, a mogao si je dopustiti i eksperimentiranje jer mu je jedini ulog bio 40 kuna za onaj prvi kilogram češnjaka, a polje se ionako obrađivalo i prijašnjih godina. Lanjski urod dosegao je 200 kilograma.

Lošiji uvozni češnjak

Na svojoj stranici na Facebooku Kovačec se trudi objavljivati informacije o tome što sve treba primijeniti u uzgoju češnjaka. Smatra da ima mjesta za sve jer je domaći češnjak sve popularniji, dok uvozni polako gubi mjesto na u trgovinama, drži ga samo nešto niža cijena, dok se okusom, bojom i mirisom ne može mjeriti s domaćim.
– Ponosan samo što sam svoje iskustvo podijelio s drugima te što je to rezultiralo s nekoliko novih polja češnjaka diljem Hrvatske. Želja mi je, kao i svakom drugom domaćem proizvođaču češnjaka, izbaciti loš kineski i španjolski češnjak te na naše tržište plasirati domaći češnjak, a poslije se okrenuti i izvozu – ističe Kovačec.

Cijene češnjaka na domaćem tržištu podosta variraju, te se češnjak iz konvencionalnog uzgoja može pronaći već za 20 kuna po kilogramu, do onaj provjerene sorte s eko-certifikatom stoji 80 kuna. Ponegdje se mogu pronaći i pleteni vijenci češnjaka koji imaju različite cijene. Na tržištu se nude i proizvodi poput češnjaka u granulama i prahu te manje poznati crni češnjak. Cijene češnjaka u prahu variraju od 100 do 500 kuna za kilogram, a cijene crnog fermentiranog češnjaka sežu do vrtoglavih 800 kuna za kilogram. Postoje i proizvodi od češnjaka koji nemaju svoju cijenu jer su vrlo zahtjevni za pripremanje, poput tinkture od češnjaka nazvane “Monaške kapi”.
Kovačec već ima plan za sljedeću sezonu. U planu je ranije oranje, sadnja na mjestu na kojem su prije bile mahunarke te dodavanje stajskog gnojiva ili gnojiva u peletima, povećanje mjesta skladištenja te uvođenje novih metoda obrade tla.

PODIJELI