Zvonimir Ćorić, rođeni Dalmatinac sa zagrebačkom adresom, i jedan od petnaest sudskih vještaka za rukopise, dokumente i novčanice, nedavno je u Državnom arhivu održao entuzijastično i zanimljivo predavanje o krivotvorenim dokumentima.
Kao stručnjak za krivotvorine od 2008. radi u Hrvatskoj narodnoj banci, no karijeru je počeo 1996. u MUP-ovu Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” gdje se i, kako je rekao, zaljubio u svoju profesiju. U devet godina naučio je temelje zanata, a znanje je poslije usavršavao. Stalni je suradnik zagrebačkog Županijskog suda, a ako se Državni arhiv otvori za javnost, volio bi, kaže, surađivati s povjesničarima na dokumentima nastalim između 40-ih i 90-ih godina prošloga stoljeća.
Kako se mogu prepoznati krivotvoreni dokumenti?
Najprije, postoje zaštićeni i nezaštićeni dokumenti. U zaštićene dokumente spadaju osobne iskaznice, putovnice, vozačke, novčanice i svi drugi koji imaju neka zaštitna obilježja poput vodenoga znaka, zaštitne niti, zaštitnih vlakanaca, UV boje, zaštićene tehnike tiska, kinegrama holograma. To bi svaka osoba trebala znati prepoznati, a posebno oni koji rade na šalterima u bankama, prodavači u trgovinama. Primjerice, jedan od načina na koji se lako može utvrditi je li riječ o lažnoj osobnoj je da je bacimo na pod. Prava osobna ima oštar zvuk jer je napravljena na tvrdoj plastici, dok lažna ima tup i mek zvuk. Kod zaštićenih dokumenata vještaci mogu sa sigurnošću utvrditi da je riječ o krivotvorini, što nije uvijek slučaj kod nezaštićenih dokumenata u koje spadaju različiti ugovori, izjave, punomoći, oporuke i svi drugi dokumenti koji sadrže dogovor osoba ili izjavu osobe. Prosječan građanin ne može provjeriti je li to krivotvoreno ili ne. Vještaci za rukopise i dokumente utvrđuju je li neka osoba potpisala dokument, je li na tom dokumentu otisak pečata nastao upotrebom pečata institucije koja ga je izdala. Vještak mora raspolagati nespornim materijalom s obzirom na to da se taj materijal uvijek komparira sa spornim materijalom. Nakon toga, daje se mišljenje.
Problem je, primjerice, kada osoba iz povjerenja prema nekome potpiše bjanko papir, a taj netko umetne sadržaj nepovoljan za tu osobu pa ga tuži za ispunjavanje obveza iz tog dokumenta. U tom slučaju, ako se potpis preklapa s dijelom sadržaja i ako se utvrdi da je tinta kemijske olovke ispod sadržaja koji je ispisan laserskim pisačem, onda se može decidirano tvrditi da je riječ o bjanko potpisu, odnosno da je potpis nastao prije samoga sadržaja. Međutim, ako se potpis ne križa sa sadržajem, onda se to ne može dokazati. Također, situacija zna biti teško razlučiva kad je riječ o oporukama gdje nema kvalitetnog nespornog materijala jer je osoba umrla prije deset godina pa je vještak ograničen u analizi nespornog i ne može dati decidirano mišljenje.
Koje su najkritičnije točke na kojima se plasiraju krivotvoreni dokumenti?
Kod javnih bilježnika, na Fini i na prodajnim mjestima teleoperatera. Javni bilježnici nemaju zakonsku obvezu provjeravati zaštitna obilježja, pa to i ne rade. Oni samo prepisuju podatke s osobne iskaznice ili putovnice. Krivotvoritelji najčešće upotrebljavaju lažne osobne dokumente temeljem kojih dobivaju vjerodostojne dokumente, a s vjerodostojnom punomoći provode daljnje akcije koje mogu rezultirati prodajom tuđega stana ili raspolaganjem tuđom imovinom.
Finini djelatnici su donekle obučeni, ali zbog obima posla ne mogu provjeriti vjerodostojnost dokumenata koje zaprimaju. Treće mjesto gdje se najčešće koriste krivotvoreni ili ukradeni dokumenti su prodajna mjesta teleoperatera. Događa se da osoba s krivotvorenom osobnom ili tuđom osobnom uzme mobitel na pretplatu i sklopi ugovor s teleoperaterom. Nakon nekoliko mjeseci teleoperater pokreće ovrhu nad vlasnikom, prevarena osoba tek tada shvaća da joj je netko otuđio osobne podatke pa mora na sudu dokazivati da nije ona potpisala taj ugovor. Kad je riječ o teleoperaterima, postoji još jedan veliki problem. Događa se da prevaranti prilaze osobama slabije imovinske moći, ovisnicima, beskućnicima… pa im plate sto kuna, odvedu ih na pivo i zatraže od njih da svojom osobnom kupe skupi mobitel na pretplatu. Prevarant uzme mobitel, preproda ga, a beskućniku za dva, tri mjeseca stiže ovrha od teleoperatera. Tu se stvara pravni problem. Ima dosta takvih slučajeva u cijeloj Hrvatskoj.
Kako se takve situacije mogu prevenirati?
Djelatnici teleoperatera trebali bi savjesnije raditi svoj posao, provjeravati je li osoba koja pokazuje osobnu stvarno vlasnik osobne iskaznice. To nije teško, samo se stavi pod UV svjetlo. No, kod teleoperatera veći problem od krivotvorenih su ukradene osobne iskaznice. Oni bi najprije trebali usporediti fotografiju i pitati osobu kada je rođena jer se često događa da onaj koji predoči sporni dokument nije ni naučio sve podatke. Naravno, na višoj razini trebala bi postojati baza podataka ukradenih osobnih dokumenata.
Prema rukopisu mogu se odrediti i neke karakterne crte?
Ako je nagib rukopisa udesno, riječ je o ekstrovertiranoj osobi, ako je ulijevo, riječ je o introvertiranoj. Osobe koje pišu kutnim slovima uvijek vide neprijatelja u drugima, dok su osobe s okruglim rukopisom toplije i iskrenije doživljavaju druge osobe. Crtica na slovu “t” označava ambicije i ciljeve. Ako netko ima nisko postavljenu crticu na “t”, ima i nisko postavljene životne ciljeve, no takve su osobe sretne. Prosječne životne ciljeve imaju ljudi kod kojih je crtica na sredini, ako je crtica na vrhu ili čak iznad slova, onda je riječ o vizionarima, koji uz trud mogu napraviti velike stvari, primjerice, Albert Einstein imao je crticu iznad slova “t” i to još produženu, što označava upornost. No, uz neke druge karakteristike, visoka crtica na “t” može otkrivati i lijenčinu koja sjedi u trosjedu, priča o velikim stvarima i ne radi ništa. Ako se slovo “t” piše kutno kao trokut, to zovemo “šatorsko t”, a tako pišu tvrdoglavi ljudi koji se uvijek napadom brane od drugih osoba, imali razlog za to ili ne. Za osobe koje slovo “o” i “a” ukrašavaju i pišu otvoreno, kažemo da lažu sebi i drugima, takvo o i a zovemo odvjetničkim “o”.
Slovo “g” također je važno jer se, uz druge karakteristike, preko njega može iščitati ili proniknuti seksualnost osobe. Poželjno je da je donji dio slova bogat, a ako se i ostale karakteristike podudaraju, to označava izraženu seksualnost. Kriminalci pak uvijek na slova stavljaju kandže, dodatnu zaobljenu crtu. Ukrašeni rukopisi označavaju zabavnjake, primjerice Walt Disney imao je takav rukopis. Ako je rukopis uspravan bez nagiba, slova ne naginju ni lijevo ni desno, a linija pisanja je malo uzlazna, ta osoba ima liderske sposobnosti.
Kadrovska grafologija, nažalost, kod nas još nije zaživjela, mada bi takve stručnjake bilo dobro koristiti pri zapošljavanju, posebno u velikim sustavima. Uz psihološka i druga testiranja, bilo bi dobro napraviti kadrovsku analizu rukopisa jer će time biti izabran najbolji kandidat za to radno mjesto. Primjerice, nećete plahu osobu zaposliti u prodaji, već ćete za takvo mjesto tražiti bezobrazniju, nametljivu osobu, koja ima sposobnost nametnuti svoje mišljenje drugima.
Koliko je teško krivotvoriti dokumente?
Uopće nije teško. Bitno je samo želi li krivotvoritelj napraviti dobru ili lošu krivotvorinu. Dakle, osobnu iskaznicu možete skenirati, staviti foliju preko nje, skenirati lice i naličje. To je loša krivotvorina. Netko će to napraviti na plastici, ovisi o motivima krivotvoritelja. Danas nijedan dokument nije napravljen tako da ga se ne može krivotvoriti, ostalo je samo stvar motiva, znanja, vještina i novca kojim krivotvoritelj raspolaže.
Može li se napraviti savršena krivotvorina?
Može se napraviti dobra, no savršena bi značilo da je riječ o originalu. Krivotvoriteljima je cilj napraviti krivotvorinu što brže i jednostavnije da zadovolji potrebu ili cilj.
Rekli ste da samo dva do tri posto ljudi ima talenta za oponašanje potpisa drugih?
Točno. Samo ih toliko može vrlo lako izvježbati tuđi potpis, dobiti opći izgled i brzinu pisanja. Vještačenje potpisa koji su krivotvorile talentirane osobe prilično je zahtjevno jer su ti potpisi slični nespornom potpisu. No, u svakom rukopisu postoji mjesto iskliznuća, odnosno mjesto gdje se krivotvoritelj otkriva, gdje piše svojim rukopisom ili gdje je nesiguran. Ako je potpis duži, postoje mjesta gdje im popusti koncentracija i gdje unose karakteristike svog rukopisa ili se jednostavno blokiraju u jednom dijelu i slova su nesigurna.
U Hrvatskoj krivotvoritelji krivotvore za sebe, za svoje potrebe, a ne za druge.
Koji su najzanimljiviji slučajevi u vašoj karijeri?
Radio sam na slučaju kada je vlasnik jedne prijevozničke tvrtke uz redovne karte tiskao dodatne koje je plasirao preko prodajnoga mjesta i tako izvlačio novac iz tvrtke u kojoj je bio većinski vlasnik. Bio mi je zanimljiv i slučaj Hrvatske lutrije kada su u tiskari pogreškom pomiješali dobitne i nedobitne kombinacije pa su ljudi dobivali listiće s dobitnih deset automobila. Poslije su nagodbom pristali na jedan.
Može li se napretkom tehnologije lakše ili teže utvrditi krivotvorine?
Uvođenjem računala, printera i izbacivanjem pisaćih strojeva, vještačenje je dijelom otežano jer su pisaći strojevi imali svoje karakteristike od forme slova, do individualnih pogrešaka, pogotovo dugotrajnom upotrebom. Uvođenjem pisača, ta individualnost se izgubila jer kad se toner potroši, stavi se drugi. No, laserski pisači imaju zaštitni kod, tako da se može znati na kojem je laserskom fotokopirnom uređaju neki dokument ispisan.
Često se vještacima spočitava da rade u korist naručitelja. Kako to komentirate?
Ako se vještak pridržava načela struke, ne bi trebalo dolaziti do prevelike razlike u mišljenjima između vještaka. No, u vještačenju rukopisa imamo subjektivan dio gdje sličnosti i razlike možemo različito tumačiti. Ponekad su vještaci pristrani pa preuveličavaju sličnosti ili razlike i na kraju dobiju različito mišljenje od vještaka koji je radio po pravilima struke. Na primjer, kod starijih osoba česti su drhtavi potpisi zbog staračkoga tremora ili bolesti. Jedan vještak može reći da je riječ o tremoru i da je potpis valjan, dok drugi tu drhtavost može pripisati nesigurnom krivotvoritelju.
Je li vas itko pokušao potkupiti?
Nije. Raditi mišljenje po želji štetno je za sve. Šteti mojem renomeu, a iduća vještačenja ionako će pokazati da to nije bilo vjerodostojno.
Jeste li vještačili dnevnice koje je navodno potpisao saborski zastupnik, bivši SDP-ovac Tomislav Saucha?
Nisam ga vještačio, nego kolege iz MUP-a, s tim da je jedan kolega za njega obavio privatno radio-vještačenje, koje sam u medijima nazvao pristranim. Vještak u prvome redu nije imao izvornike spornog i nespornog materijala, najvjerojatnije je koristio slike iz MUP-ova nalaza. U samom uvodnom dijelu poziva se na brzinu napravljenog MUP-ova vještačenja, što je sasvim neosnovano jer u policiji ima više ljudi koji to mogu kvalitetno napraviti u kratkom roku. Osim toga, utvrdio je da je našao nesporni potpis koji je krivotvoritelju poslužio za imitiranje svih spornih, a to je malo pristrano. Trebao je najprije pogledati sve sporne i sve nesporne pa utvrditi razlike. No, on nije utvrdio razlike. Samo je teoretizirao o spornom i nespornom i izvlačio zaključke.
Jeste li ikad pogriješili u vještačenju?
Prije više godina na zahtjev suda u Splitu vještačio sam potpis na oporuci i utvrdio da je krivotvoren. No, nekoliko godina poslije stigla je dopuna u kojoj me sud obavijestio o dodatno prikupljenom nespornom materijalu. Tada sam utvrdio da je pisatelj oporuke imao moždani udar nakon kojega je pisao lijevom rukom. Kako je oporuka napisana poslije moždanog, shvatio sam da je ta osoba ipak napisala oporuku. Zato je važno vještaka informirati i o zdravstvenome stanju osobe čiji se rukopis vještači.
Hoćete li imati mnogo više posla ako se otvori Državni arhiv?
Posla bi sigurno bilo. Ti politički dosjei nastali 40-ih do 90-ih godina prošloga stoljeća uglavnom su pisani na pisaćim strojevima. Budući da je došlo do promjene sustava, a iste su osobe prešle iz jednoga sustava u drugi, postoji mogućnost da su neki dokumenti mijenjani, da su neki dosjei uljepšavani, a da je nekome nešto upakirano da ga se oblati u sadašnjosti. Vještak bi treba surađivati s istraživačima povjesničarima koji bi, kad posumnjaju u vjerodostojnost nekog dokumenta, trebali zvati vještaka da on to utvrdi. Volio bih surađivati s nekim povjesničarom na tom području, raditi na utvrđivanju činjenica, pa čak i povijesnih istina.
