PODIJELI

Nakon što je odlučeno da se preseli stara tržnica Harmica (nazvana po mađarskoj riječi ‘harmincz’, što označava broj 30) s  današnjega Trga bana Josipa Jelačića, raspravljalo se o lokaciji nove gradske tržnice. 

Wikimedia Commons

Iako gotovo svaki zagrebački kvart ima svoju tržnicu, odnosno plac, najveća, najpoznatija i najvažnija tržnica u Zagrebu upravo je Dolac. Ujedno, to je i tržnica s onim posebnim duhom kojemu uvelike pridonose tradicionalne tržničke zagrebačke prodavačice – kumice. Sagrađen je davne 1930. godine na mjestu starih zidina, o kojima danas svjedoči ulica Pod zidom.

Kontroverzna odluka

Nakon što je odlučeno da se preseli stara tržnica Harmica (nazvana po mađarskoj riječi “harmincz”, što označava broj 30) s današnjega Trga bana Josipa Jelačića, raspravljalo se o lokaciji nove gradske tržnice. Naziv “tridesetnica” dolazio je od carine koja se plaćala na uvezenu robu, a kako je carina iznosila trideseti dio vrijednosti robe, taj se pojam ustalio.

Lokaciju između crkve Sv. Marije i Kaptola predložio je arhitekt Viktor Kovačić koji je sudjelovao u regulaciji potoka Medveščaka. Osim zidina, porušeno je nekoliko kuća u starom gradskom naselju Dolac, svojevrsnoj sirotinjskoj četvrti prepunoj gusto poredanih potleušica. Zanimljivo je spomenuti i kako su pri kopanju terena za tržnicu otkrivene kosti s groblja koje se nekad nalazilo uz crkvu Sv. Marije.

Odluka da se na sadašnjem prostoru napravi tržnica bila je dosta kontroverzna upravo stoga što se moralo obaviti veliko rušenje i raščišćavanje prostora naseljenog još od srednjeg vijeka. No, naravno, zagovornici modernizacije imali su argument da je tim rušenjem povećana kvaliteta tog prostora.

Turopoljska kumica

Kad sa zagrebačkog trga idete prema stepenicama koje vode prema Dolcu, morate proći kroz glavni prolaz – Splavnicu, mjesto gdje se danas prodaje cvijeće i sadnice raznih biljaka. Osim otvorenoga dijela, kroz velika vrata možete doći i u zatvoreni dio tržnice koji čine mesnice i ribarnice.

Wikimedia Commons

Tržnica Dolac postala je prepoznatljiva po svojim tradicionalnim kumicama, a 2006. na vrhu stepenica na južnoj strani Dolca podignut je i spomenik “Kumica”, rad Stjepana Gračana (koji je i autor kipa Marije Jurić Zagorke u obližnjoj Tkalčićevoj ulici). Te simpatične i drage prodavačice, od milja zvane kumice, često će vas teško razumljivim govorom iz kraja iz kojega dolaze natjerati da barem kušate pravi domaći sir i vrhnje ili vas nagovoriti da kupite svježe povrće za ručak. No, vratimo se mi priči o kumici Barici…

Svoj prvi češnjak Đurđica Janušić donijela je na Dolac kada je imala samo 17 godina. Bilo je to davne 1964. godine. Poznaju je svi od kupaca do zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića jer svoj štand na istome mjestu ima već 55 godina. Iako se slaže kako su veliki centri “napravili svoje”, ona i dalje s veseljem dolazi na svoje radno mjesto na koje je svako jutro vozi sin, a prema Odri se vraća autobusom. Turopoljsku kumicu znaju i vozači ZET-a, ali i putnici.

Kip kumice koja ponosno stoji na vrhu stepenica s pletenom košarom na glavi napravljen je upravo po njoj. Ime Barica izabrali su Zagrepčani prije 11 godina.

Turistička atrakcija

Još jedna stvar koju ne možete ne primijetiti je činjenica da je najšareniji zagrebački plac postao prava turistička atrakcija. Sjetite se samo koliko ste se puta u dnevnoj nabavci na tržnici slučajno sudarili s Talijanima, Englezima, Kinezima i mnogim drugima koji su neumorno škljocali svojim fotoaparatima ne znajući kamo prije okrenuti objektiv u svem tom koloritu zagrebačkoga gradskog trbuha.

Crveni šestinski kišobrani, zelene tikvice, ljubičasti luk, sočne lubenice, žuti brački limun…

Pregovori s kumicama, cjenkanje, kušanje domaćih delicija, svakako čine ugodan zamor koji će vam baš svaki put vratiti osmijeh na lice. Stoga vam ne preostaje ništa drugo nego, ako već niste, vidjeti kako izgleda prava zagrebačka atrakcija i uvjeriti se zbog čega je Dolac svaki dan omiljeno mjesto brojnih Zagrepčana, ali i turista.

PODIJELI