Stanovnici Zagreba koji su 17. i 18. svibnja 1906. mogli izdvojiti barem 2 krune (između 120 i 150 kuna u današnjem novcu) za stajaća mjesta, ili više za sjedeća – lože su stajale 40 kruna; karte su se kupovale kod Auera u Ilici 12 – mogli su uživo vidjeti najslavnijeg junaka Divljeg zapada, čija slava nije bila samo proizvod medijske napuhanosti, već je neke od podviga zbog kojih je bio slavan, taj čovjek zbilja i izvršio.
Na zadnjoj od svoje tri prekooceanske turneje, William F. Cody poznat kao Buffalo Bill sa 60 godina nastupio je u Zagrebu, u Mariboru i Ljubljani, a u srpanjskom dijelu turneje posjetio je i Vojvodinu – Suboticu, Sombor, Pančevo i Veliki Bečkerek (današnji Zrenjanin). Nažalost, nisu sačuvane dostupne izjave očevidaca, a nitko od tadašnjih zagrebačkih fotografa nije snimio Siouxe kako jašu Savskom ili Praškom ulicom.
Prijatelj Bika Koji Sjedi
Mnogi misle da je Buffalo Bill samo junak iz knjiga i stripova, ali riječ je o stvarnom čovjeku, Williamu F. Codyju rođenom 1846. u Iowi, čiji je život bio itekako buran i, premda su šund-pisci poput Prentissa Ingrahama o njemu nakitili štošta, u životu buduće cirkuske zvijezde bilo je mnogo stvarnih podviga kojima je zaslužio svoju slavu. Od prvog podviga kad je s deset godina u groznici prejahao trideset kilometara da upozori oca na zasjedu – Isaac Cody bio je veliki protivnik ropstva i pristalice Juga radile su mu o glavi – preko jahanja za Pony Express, lova na bizone u kojem je zaradio svoj slavni nadimak, rada za vojsku kao izvidnik u borbama protiv Indijanaca, gdje je zaslužio i najviše odlikovanje, Medalju časti, Buffalo Bill imao je na čemu graditi onu slavu koju je širio kazališnim i cirkuskim nastupima.
Bio je čovjek pun suprotnosti – veliki hvalisavac koji je o svojim stvarnim podvizima, kao i većina ratnih veterana, šutio, dok je izmišljene prenapuhavao; lovac koji je pobio na stotine bizona, ali je na vrijeme shvatio da toj vrsti prijeti istrjebljenje te je osnovao jedno od prvih krda za očuvanje vrste; veliki borac protiv Indijanaca koji je poslije postao prijatelj s mnogim poglavicama poput Tatanke Iyotake (Bika Koji Sjedi) i Mahpiye Lute (Crvenog Oblaka). Pošteno je plaćao svoje izvođače, a biti “show Indian”, cirkuski Indijanac, među Siouxima je bilo vrlo cijenjeno – em se moglo zaraditi novca, em se vidjelo svijeta, em se svoju kulturu svijetu moglo predstaviti autentično, bez bjelačkog iskrivljavanja.
Kauboji i akrobatski jahači
Na reklami u zagrebačkim novinama na njemačkom Agramer Tagblattu vidljivo je istaknuto da Buffalo Bill sa sobom vodi “stotinu pravih sjevernoameričkih Indijanaca”, uz njih su u Zagrebu nastupili i brojni kauboji i akrobatski jahači iz cijeloga svijeta koje je Buffalo Bill Cody okupio u svoju trupu. Očito su bili dovoljno velika atrakcija Zagrepčanima jer je uz Beč to bio jedini grad u kojemu je cirkus nastupao dva dana i održao četiri predstave (oba dana matineju i večernju) na tadašnjem Sajmištu, mjestu gdje je danas Pravni fakultet.
Je li pukovnik Cody, veliki zavodnik koji je zbog svojeg “šaranja” po turnejama proživio vrlo ružan i buran razvod od supruge s kojom je imao četvero djece, uspio osvojiti i srce neke Zagrepčanke, to ne znamo i moramo prepustiti vašoj mašti. Ništa nije zabilježeno, a Buffalo Bill mrtav je već sto godina, od 10. siječnja 1917., i ono što je možda doživio u Zagrebu, odnio je sa sobom u grob, na planinu Lookout u Coloradu odakle puca pogled na Velike ravnice na kojima je proživio brojne pustolovine i stekao slavu.
