PODIJELI

Europski tron. Igračima i trenerima mnogih klubova to je glavna motivacijska nota tijekom karijere. Malo ih se popne na tron, no gotovo svi čeznu za njim. Oni kojima pođe za rukom popeti se na tu najvišu stepenicu sportskog ostvarenja starog kontinenta mogu uistinu reći da je njihova karijera okrunjena. Rukometašice Lokomotive, osvajanjem EHF Challenge kupa, popele su se na tron Europe, barem u tom natjecanju.

Mnogo muke, mnogo rada, mnogo odricanja, bez prevelike pompe. Recept uspjeha. Treba napomenuti da lokosice, uz taj golemi uspjeh ženskog rukometa, u hrvatskom prvenstvu imaju samo jedan poraz, i to od rivalki iz Podravke. Sezona za poželjeti. Trener lokosica Nenad Šoštarić preuzeo je momčad nakon što je Silvio Ivandija otišao iz kluba kako bi prošlog listopada preuzeo kormilo PPD-a Zagreb. Dobio je momčad od koje se nije previše očekivalo, a od te je momčadi napravio osvajačice europskoga kupa. I sve to u manje od osam mjeseci:

– Na početku sezone mi kao klub izgubili smo sedam igračica, Vlašić, Čalušić, Ljubičić i Debelić bile su stožerne igračice naše momčadi u prošloj sezoni. Možemo reći da smo izgubili cijelu jednu ekipu. Došle su nove cure koje je trebalo uklopiti u momčad. Sada vidimo da su djevojke koje su došle itekako dale svoj obol u kvaliteti, iako su svi u početku govorili da je Lokomotiva znatno slabija nego u prošloj sezoni. Cure su dale sve od sebe i to se na kraju na terenu i vratilo osvajanjem Challenge kupa. Dokazale su da mogu pobijediti bilo koga u Europi. To je nadmašilo sva očekivanja nas u klubu i sretni smo zbog toga – zadovoljno će Šoštarić.

Foto: Dario Vuksanović

 

Pobjeda u obje utakmice protiv favoriziranih Šveđanki iznenadila je rukometni svijet.

Odmah smo rekli da u Švedsku ne idemo braniti rezultat. Cure su bile maksimalno koncentrirane na utakmicu koju su odradile i borbeno, ali i pametno. Mislim da smo upravo s tom posljednjom utakmicom i najvećim kritičarima dokazali da smo ozbiljna ekipa koja je u stanju pobijediti svakoga.

Dolaskom u momčad, na početku sezone, jeste li uopće mogli očekivati takav rasplet događaja?

Da budem iskren, nisam ništa znatnije mijenjao od načina na koji se prije radilo u Lokomotivi. Imao sam viziju momčadi, znao kako bi trebala izgledati, a naglasak sam stavljao na fizičku pripremu i tempiranje forme upravo za europske utakmice. Radilo se u teretani dvaput tjedno, a nekad smo i namjerno rušili formu jačim treninzima, tako da su cure u prvenstvu na trenutke bile umorne na terenu, ali smo to kompenzirali jačim intenzitetom u Europi. Kao što vidite, takav pristup nam se isplatio.

Je li ovo najveći uspjeh u vašoj trenerskoj karijeri?

Da vam iskreno kažem, ne znam. Ovo je golem uspjeh, svakako. Sigurno jedan od najvećih. Kada pogledate koji su sve treneri u ženskom rukometu osvajali europske naslove, a to su sve veličine kao što su Josip Šojat i Slavko Bralić, ponosan sam i izuzetna mi je čast biti u društvu takvih trenerskih velikana.

Koliki je ovo zaista uspjeh za Lokomotivu u odnosu na okvir u kojemu Lokomotiva egzistira?

Uzmite za primjer švedski Höörs, oni imaju znatno veći proračun od nas, a riječ je o mjestu s oko osam tisuća stanovnika u Švedskoj. Imaju dva svoja autobusa, svoju dvoranu… da i ne govorimo o ekipama koje igraju Ligu prvakinja. Opće je poznato da rukometašice Lokomotive imaju stipendijske ugovore, da treniramo u Domu sportova. Imamo podršku Grada, ali smatram da bi bilo bolje da se sportovima daje novac u skladu s popularnošću određenoga sporta i ostvarenim rezultatima. Mi u Hrvatskoj moramo nešto tako napraviti jer, uz dužno poštovanje ostalim sportovima i sportašima, davati svakome „pomalo“ znači ne dati nikome dovoljno, tek da možeš reći da se baviš sportom. Mi smo ove godine iskočili iz tog prosjeka i nadam se da će taj rezultat biti vrednovan.

Kakvi su vam planovi za sljedeću sezonu?

Zasad, i ekipa i ja maksimalno smo usredotočeni na ova četiri kola prvenstva koja su nam preostala. Nadam se da će se ekipa za sljedeću sezonu još malo pojačati jer bez prve nadogradnje momčadi ne može biti kontinuiteta u rezultatu. Pogledajte Francusku rukometnu reprezentaciju i sve će vam biti jasno. Na kraju ove sezone volio bih sjesti s čelništvom kluba i vidjeti kako razmišljamo. Ako nam se razmišljanja budu podudarala, volio bih ostati trener Lokomotive i sljedeće sezone.

PODIJELI