PODIJELI

Širok je raspon načina zlostavljanja koja u današnje vrijeme trpe djeca i mladi. Od psihičkog ili fizičkog zlostavljanja i zanemarivanja koje provode oni koji bi im trebali biti najveća podrška, njihovi roditelji, sve do vršnjačkog nasilja i uznemiravanja na internetu.

Upravo je taj najosjetljiviji sloj društva, čini se, i pod najvećim pritiskom. I dok se većina odraslih sablazni nakon što pojedini težak slučaj zlostavljanja djeteta izađe u javnost, ali i za nekoliko dana sve to zaborave jer se takve stvari ‘”događaju nekome drugome”, postoje i oni koji se svakodnevno bore i trude vratiti toj djeci osmijeh na lice. Među njima su i volonteri Hrabrog telefona koji će ove godine obilježiti 20 godina postojanja.

Edukacije i supervizije

U njihovu timu je i 27-godišnji student psihologije Matej Ilić Buljan koji je za svoj nesebičan i plemenit rad osvojio volonterskog Oskara. Da, svima je jasno kako je djeci koja skupe hrabrost i potraže njihovu pomoć, teško. No, zanimalo nas je kako se volonteri s time nose? Kako izgleda život osobe koja svakodnevno sluša o dječjoj patnji i problemima, i to baš iz njihovih usta? Kako je nositi takav teret na vlastitim leđima? Je li to posao u kojemu nakon teškog radnog dana možeš samo zatvoriti vata ureda i ne misliti o tome kada dođeš kući?

Na sva ta pitanja odgovorio nam je upravo najbolji zagrebački volonter. – Nakon dana u kojemu sam imao jedan ili više teških slučajeva, u početku sam mnogo razmišljao o tome što se događalo. Postavljao sam si hrpu pitanja. Što to dijete sada radi? Je li mu jasno sve što sam mu govorio? Jesam li mu ponudio dovoljno rješenja? Jesam li mu nešto slučajno zaboravio reći? Sada, nakon četiri godine volontiranja na Hrabrom telefonu, u glavi formiram sliku koja je najljepša za to dijete i nadam se da je tako. Nerijetko se dogodi da dijete opet nazove i pruži mi povratnu informaciju da je uspjelo riješiti problem ili da ima pozitivnih pomaka i to mi je najveća nagrada – kaže Matej kojeg je na volontiranje nagovorila djevojka Ivana, na čemu joj je danas beskrajno zahvalan.

No, do takvog stava u glavi ne dolazi se preko noći. Matej, njegovi kolege i kolegice, mahom studenti, redovito idu na edukacije, kao i na supervizije koje su obvezne. Upravo na tim supervizijama volonteri dobivaju stručnu podršku i pomoć nakon teških slučajeva. Pravila Hrabrog telefona tu su vrlo jasna i stroga. Naime, volonter koji se ne pojavi na superviziji, ne može idućih mjesec dana raditi na telefonu.

Matej je imao “vatreno” krštenje jer je prvi poziv koji je primio bio težak slučaj. Iako je i on, kao i ostali volonteri, prošao višemjesečnu edukaciju prije nego što je prvi put podigao slušalicu, priznaje da mu nije bilo lako. Nazvalo je dijete koje je bilo fizički zlostavljano. Tijekom razgovora koji je trajao 40-ak minuta bio sam nervozan jer sam osjećao golemu odgovornost. Osjećam je još uvijek kod svakog poziva, bilo da je riječ o lakšim ili težim slučajevima, ali taj prvi poziv nikada neću zaboraviti. Srećom, s novima je uvijek netko od starijih kolega i koordinatorica, pa su me i oni usmjeravali. Ipak sam poslije želio preslušati razgovor koji se snimao kako bih se uvjerio da sam djetetu dao sve potrebne informacije – prisjeća se Matej i dodaje kako se ne može zamisliti bez rada na Hrabrom telefonu, a i poslije se vidi u poslu kojim će pomagati djeci.

Dajemo, ali i primamo

Potvrdu da je dobro odradio prvi poziv dobio je i od samog djeteta koje mu se još nekoliko puta javilo. – Ljudi misle kako mi volonteri mnogo dajemo, ali moram reći da mnogo i primamo. Nema veće sreće nego kada znate da ste pomogli djetetu i da ste njegove suze pretvorili u osmijeh. Nakon takvog dana na telefonu, jednostavno lebdim od sreće – sa širokim osmijehom na licu zaključio je budući psiholog.
Osim toga, među volonterima vlada velika kolegijalnost, pa su tako jedni drugima podrška, kako u poslu, tako i u situacijama tijekom i nakon teških slučajeva.
No, Hrabri telefon nije rezerviran samo za teške slučajeve, kao što to javnost često percipira.

– Nekom djetetu je problem i lošija ocjena u školi, a mi i u takvim slučajevima pristupamo vrlo ozbiljno jer svako dijete je posebno i svakom djetetu je njegov problem težak, ma koliko se možda nekom drugom činio bezazlenim – kaže koordinatorica programa i psihologinja Anamarija Vuić.

-Ima djece koja nazovu samo da pitaju što mi tu radimo i o čemu mogu s nama razgovarati. Takvi su pozivi također važni jer imaju preventivnu namjenu. Objasnimo im o čemu se radi, tako da u slučaju potrebe imaju povjerenja i znaju da nam se mogu obratiti, ali i prepoznati problem kada se on tek pojavi, a ne čekati trajnije i ozbiljnije posljedice – pojasnila je.

Linija za roditelje

Nažalost, postoje djeca i tinejdžeri koji trpe ozbiljna fizička ili psihička zlostavljanja. Oni su često nepovjerljivi. – Događa se da nam ne kažu odmah pravi problem, već izmišljeni kako bi nas testirali. Razgovorom dođemo do pravog problema. Cilj nam je prije svega pružiti im podršku i steći njihovo povjerenje te doznati imaju li socijalnu podršku, odnosno odraslu osobu od povjerenja jer je za daljnje postupanje iznimno važno identificirati tu osobu na koju ih zatim uputimo da joj se obrate. Pojasnimo im i da je svaki razgovor anoniman – priča Vuić i dodaje kako čak i u ekstremnim slučajevima kada obavijeste Centar za socijalnu skrb ili policiju, ne govore tko je nazvao.

No, Hrabri telefon ima i liniju za roditelje. Bilo je nekoliko poziva u kojima su se roditelji žalili na nasilno ponašanje djeteta, ali su to najčešće pitanja vezana uz određenu razvojnu fazu djeteta, i to najčešće mlađe životne dobi, te problema u školi. U svrhu edukacije i zbližavanja, Hrabri telefon 20. svibnja na Bundeku kroz igru za djecu i roditelje organizira akciju Dan za obitelj.

PODIJELI