Braća Fejzagić, Davor (35) i Igor (39), te Igor Ćebetarević (33), dečki s Jaruna, odlučili su “usput” dopedalirati do najjužnije točke Hrvatske, rta Oštro. Godišnji odmor biciklista amatera je uspio: u osam dana prošli su 525 kilometara, Split – Omiš – Makarska – Ploče – Trpanj na Pelješcu – Ston – Sobra na Mljetu – ponovno Ston – Dubrovnik – Cavtat, konačni cilj Prevlaka, rt Oštro i povratak preko Korčule.
Sedmi dan
– Deveti dan ljenčarili smo u Veloj Luci – rekao je Davor Fejzagić. I “božanske sile” stale bi sedmi dan, pogotovo ako se uzme u obzir, Davor je priznao, da je u posljednjih šest mjeseci prije puta na bicikl sjeo samo četiri puta, najduža ruta bila mu je Zagreb – Kerestinec, te da je momčad posljednje preinake rute radila u vlaku Zagreb – Split.
– Mi smo dokaz da ne treba trening da se odradi ovakva “rutica”, motivacija je dovoljna. Ali, bilo je krvavo prva tri dana, bol u nogama i “zanimljive” misli koje se vrte po glavi kada si sam na cesti: ‘Što mi je ovo trebalo? Zašto? Kad se vratim doma, bacit ću bicikl u Savu…’ Jednostavno, moraš odvoziti zacrtani cilj, a nakon svake dionice, osjećaš se ponosno – objasnio je Davor.
Entuzijasti s Jaruna pretvorili su biciklijadu u svoju privatnu tradiciju, prošle godine obišli su Slavoniju, 650-kilometarsku rundu Vinkovci – Vukovar – Ilok – Bačka Palanka – Osijek – Kopački rit – Đakovo – Lipovljani – Zagreb. A ljubav prema cesti na Jugu Lijepe naše…
– Za drugi dan izabrali smo najdužu turu, 100 kilometara Makarska – Ploče – Trpanj – Ston. Zbog teškog terena na Pelješcu nismo stigli na trajekt, po mraku smo odvozili dodatnih 20 kilometara. Ćebi je pukla guma, nada da ćemo naći smještaj u uvali Prapatno rasplinula se do 21.30, našli smo nešto preko interneta u Stonu – dodatnih pet kilometara uzbrdica i nizbrdica. Da nije bilo jakog vjetra…
Osim brojanja promjena guma, “četiri puta istom čovjeku”, očekivane nervoze zbog umora u početku “iskre su frcale – vozimo se i deremo jedni na druge, ali se ne čujemo pa se još više deremo”, dečki su skupili sjećanja adrenalinske vožnje na ziplineu preko Cetine, Odisejevu špilju i Nacionalni park Mljet, zidine u Stonu i Dubrovniku, zapušteni vojni kompleks i tvrđavu na rtu Oštro s pogledom prema Crnoj Gori. A borili su se za svako osvježenje.
10 % Boys
– Crtica s Prevlake: nakon što nam je gospodin koji čuva lokalni kafić otvorio pivo, pročitali smo da je rok trajanja istekao prije četiri mjeseca. Nismo htjeli riskirati. Ukupno, barem meni, najljepši doživljaj bio je put uz samu obalu od Stona do Dubrovnika i preporučujem ga. Kad je riječ o Dalmaciji, Hrvatska je prekrasna i ne baš ravna zemlja, ali zato smo si dali ime ’10 % Boys’ na Pelješcu i Mljetu – nasmijao se Davor.
Poslovni angažmani nisu čekali, dečki su direktno s vlaka išli raditi. No, nisu izostali planovi za iduću godinu: spominjale su se Slovenija, Italija, prije svega hrvatski sjever. Treba zaokružiti priču. (Marija Kelečević)
