Ona je na hrvatskoj glazbenoj sceni gotovo dvadeset godina, ona je najpopularnija hrvatska reperica, ona je zabavna… Njezino ime je Mirela Priselac, a mi je znamo pod pseudonimom Remi.
Jednostavna, otkačena i zaljubljena u glazbu, Remi nam je otkrila što sluša privatno, koji su joj glazbeni uzori i gdje pronalazi inspiraciju za pisanje pjesama.
Godine 1998. s Lukom Tralićem ste osnovali bend Elemental. Jeste li u početku igrali na kartu komercijalne glazbe ili je ipak prevladala ljubav prema rapu i hip-hopu?
Tko god presluša naš prvi album (pa i sedmi), zna da nama kalkulacija nikada nije bila ni na kraj pameti! Zbilja uvijek radimo sa srcem i dajemo najbolje od sebe, kako god nas inspiracija ponese. Mislim da su to ljudi s vremenom prepoznali i da nismo izgubili kredibilitet kod publike – štoviše, mislim da smo s godinama sve više rasli. I kao ljudi, kao umjetnici, ali i kao kolektiv koji se nadopunjuje. Rap nam je bio baza, plodno tlo na kojemu smo posadili svoje prve uratke, a danas je to šareni vrt u kojem uživamo i koji uzgajamo bez žanrovski određenih ogradica i gredica.
Je li se promijenila tematika vaših pjesama od prvog albuma ”Moj, njegov i njezin svijet”, do zadnjeg izdanog prošle godine?
Naravno, jer su naše tematike rasle s nama. Kako se mijenjao naš pogled na svijet, mijenjale su se i one. Mislim da onaj temeljni sustav vrijednosti nismo mijenjali, samo smo ga nadopunjavali. S obzirom na to da često pišemo o svakodnevici i situacijama koje proživljavamo, teme su bile prilagođene tome. No, kako se u regiji situacija tek malo mijenja, neke su naše pjesme s prvog ili drugog albuma i dalje primjenjive i aktualne, čak i 15 godina poslije. Radije bih da nije tako, ali eto, tu smo gdje smo.
S obzirom na to da ste vokalistica benda gotovo 20 godina, vidite li se možda i u solo vodama?
Stalno surađujem s drugim muzičarima i na taj način osvježavam svoju perspektivu i skupljam nova iskustva. Kad mi nešto dosadi, pokrenem neki novi projekt, ali Elemental mi je uvijek prva ljubav. Mislim da će tako i ostati, čak i ako napravim neki drugi projekt koji ću furati uz bend.
Hip-hop možemo karakterizirati kao muški žanr. Kako se osjećate kao frontwomen jedne takve grupe? Jeste li se u početku suočavali s nekim preprekama?
U početku, da. Nažalost. Neki kolege nisu bili baš kolegijalni prema meni, zbog čega sam se katkad osjećala čudno među njima. No, s vremenom i to se promijenilo, a ja radije pamtim samo sretne dane… Nekima koji su bili na jakom ego-tripu smetalo je da dođe cura i razvali rimom, a da pritom još i umije pjevati. Opet, stvari dođu na svoje, tko je gori, sad je doli, a vrijeme je pokazalo tko je uspio opstati na sceni i razviti se, a tko doma briše prašinu sa starih ploča.
Kakvu glazbu slušate privatno? Kako se to odražava na glazbu koju stvarate?
Uh, teško pitanje. Slušam mnogo toga i gotovo me sve što čujem inspirira ili usmjerava. Znam da čudno zvuči, ali kad muzičari sjede i slušaju muziku, to nije samo uživanje u trenutku, slušaju dubinski, proučavaju nijanse, inspiriraju se i sl. Na primjer, možda baš neka pjesma koja u tebi ostavi utisak bude okidač da za dva mjeseca napišeš neku novu, vlastitu pjesmu jer je i samo slušanje muzike u tebi otvorilo neke nove putove. Kad je riječ o tekstovima i poeziji, inspiriram se tako što proučavam ljude i mnogo čitam, a muzika mi dolazi s nekog meni nepoznatog mjesta. Najčešće najprije napišem pjesmu, a onda kad je pogledam i pročitam, čujem i njoj pripadajuću muziku. Ne mogu vam to objasniti jer to ni sama ne razumijem.
Volite pisati. Je li riječ samo o pjesmama? Gdje pronalazite inspiraciju?
Najviše pišem poeziju, a u posljednje vrijeme igram se i s drugim formama jer me i one zanimaju. Oduvijek sam bila skriboman, uživam u pisanju. Ponekad pišem slijedeći tijek svijesti, a u drugim situacijama pišem slijedeći neku temu, misao ili strukturu. Inspiraciju nalazim u ljudima, razgovorima i putovanjima. Skupljam dojmove, pa onda tražim osamu kako bih ih formirala u riječi i rime. Ne volim pisati u gužvi i gunguli, makar mi se i to znalo događati. Radije se povučem u neki svoj kutak i radim. Pjesma se ponekad napiše u sekundi, kao da je “downloadaš” s nekog drugog svijeta ili stanja svijesti, a ponekad je potrebno poprilično “zaorati” da bi je izbrusio do finalnog sjaja. Nema pravila. Bitno je stalno raditi, stalno pisati, da ostaneš u formi. Čak i kad pišeš loše, nema veze, napiši pa baci ili izbriši, bitno je da su ti kreativni putovi stalno otvoreni.
Prije dvije godine bili ste članica žirija u natjecanju “Converse Rubber Track”, a sada ste članica žirija u glazbenom showu “Zvijezde”. Koliko je teško odlučiti kojeg natjecatelja treba pustiti dalje? Što biste im poručili?
Lani sam žirirala i na natjecanju “Rockoff”, što mi je bilo vrijedno iskustvo i zapravo me pripremilo za “Zvijezde”. Kad je riječ o natjecateljima, čovjek već nakon 10 sekundi shvati ima li pred sobom talentiranu osobu ili ne. Rijetki su oni koji su mi bili “rubni”, a njih sam onda radije pustila da idu dalje jer se zapravo stvari često iskristaliziraju same od sebe, a moj se instinkt često pokazao točnim. Bitno mi je da nikoga ne zakinem i da budem pravedna. Kandidatima bih poručila da se ne živciraju ako ne prođu u idući krug natjecanja. Život je pun iznenađenja i jedna prilika ne mora ništa značiti. Uvijek postoji drugi put i nikada ništa nije do kraja izgubljeno.
Kada se sjetite svojih glazbenih početaka, što vam je bila najveća nit vodilja za uspjeh? Jeste li imali nekakav glazbeni uzor? Imate li ga i dalje?
U vrijeme kad sam počinjala, veliki uzori bile su mi američke reperice poput Lauryn Hill, Paule Perry, Bahamadie, MC Lyte… Bile su to cure koje su odlično repale i imale taj “angažiran” ton u tekstovima koji mi se oduvijek sviđao. Poslije, kada sam malo odrasla i pronašla vlastiti glas, bilo mi je bitno da se profiliram kao vlastito ja, bez uzora. Štoviše, imati uzor postalo mi je suvišno. Mislim da svi u početku svog stvaralaštva emuliramo ono što vidimo i čujemo oko sebe, a onda kada nađemo sebe i svoje kreativno “ja”, bježimo od bilo kakvih usporedbi. Štoviše, ne želimo ih ni pod razno..
Kako najviše volite provoditi slobodno vrijeme? Bavite li se nekim ”nekreativnim” hobijem?
Vježbam jogu, vozim bicikl i odlazim na koncerte, hengam sa svojom probranom ekipom prijatelja i znanaca u čijem društvu uživam. I evo, odgovaram na intervjue…
Zašto Remi?
Mi-re-la. Presloži slogove i izbaci “la”. Mogla sam biti i Remila, ali mi se Remi činilo više seksi.
