Ispitanici koji redovito mole imali su 70 posto manju vjerojatnost da će oboljeti od srčane koronarne bolesti. Oni koji su smatrali religiju vrlo važnom i redovito odlazili u crkvu, znatno su rjeđe imali povišen krvni tlak i rjeđe su patili od depresije i tjeskobe. Ponavljanje molitve i meditiranje mogu smanjiti stres, regulirati povišen krvni tlak, usporiti ritam srčanih otkucaja i disanja te povisiti imunološke, obrambene snage organizma.
Religija i medicina povezane su na način koji nije moguće sasvim objasniti, razmrsiti. Tu povezanost liječnici vide s vremena na vrijeme. Nije u pitanju samo organizirana religija koja nekim pacijentima daje snagu. Svatko ima duhovnost koja životu daje smisao. Veza između duha i tijela je vjekovna, ali kao liječenje postala je znanost. Sve do nedavno, liječnici Zapada udaljili su se od duhovnosti i religiozne vjere. Sada zahtjevi pacijenata, zajedno sa znanstvenim studijama koje dovode u vezu vjeru s dobrim zdravljem, polako preobraćaju skeptičnu medicinsku zajednicu. Znanstveni časopisi i mnoge nove knjige prihvaćaju razmatrati tu temu. Sve veći broj liječnika prisustvuje skupovima na kojima se raspravlja o vjeri i ozdravljenju.
Poput placeba
Val nedavnih ispitivanja uklanja zid između crkve i laboratorija. Na primjer, istraživanja pokazuju da ljudi koji odlaze na mise više od jednom tjedno, žive u prosjeku sedam godina dulje od onih koji uopće ne idu u crkvu. Ispitivanja provedena na medicinskom fakultetu američkog Duke sveučilišta pokazuju da oni koji tjedno odlaze u crkvu, imaju manju vjerojatnost da će biti hospitalizirani (iz bilo kojeg razloga), nego oni koji u crkvu odlaze rjeđe. Ako i budu hospitalizirani, proborave u bolnici manje vremena od onih drugih.
Psihijatar Martin Jones, s Howard sveučilišta, koji proučava vezu između vjere i ozdravljenja, kaže: “Potpuno objasniti kako dolazi do pozitivnog učinka duhovnosti na zdravlje nije toliko važno. Isto tako, mi ne razumijemo mehanizam djelovanja mnogih lijekova, ali znamo, promatrajući uzrok i učinak, da oni djeluju. Slično tome, možemo vidjeti učinke osobne duhovne svijesti na konačni rezultat pa, prema tome, zašto je ne koristiti? To je poput placebo učinka. Zašto on ima učinka? Vjerovanje. To je vrlo snažna snaga.”
Međutim, razumljivo, čak i liječnici koji uključe “duhovnost” u svoju liječničku torbu, dopuštaju upotrebu vjere samo kao dodatak medicinskoj skrbi i samo ako je pacijent otvoren za razgovor o svom vjerovanju. Usprkos još uvijek prisutnim debatama o primjeni meditacije u svrhu smirenja misli, postoje dokazi u stručnoj literaturi da stres oštećuje imunološki, obrambeni sustav u organizmu.
Uravnoteženo stanje
Stotine istraživačkih studija i znanstvenih istraživanja dokazuje vezu između vjere, pobožnosti i zdravlja. Navest ćemo samo neke od rezultata tih istraživanja. Starije osobe koje su sebe smatrale religioznima imale su manje zdravstvenih problema i tjelesno su bolje funkcionirale nego nereligiozne osobe. Ispitanici koji redovito mole imali su 70 posto manju vjerojatnost da će oboljeti od srčane koronarne bolesti. Također, oni koji su smatrali religiju vrlo važnom i koji su redovito odlazili u crkvu, znatno su rjeđe imali povišen krvni tlak i rjeđe su patili od depresije i tjeskobe. Brojne studije pokazale su da ponavljanje molitve i meditiranje mogu smanjiti stres, regulirati povišen krvni tlak, usporiti ritam srčanih otkucaja i disanja te povisiti imunološke, obrambene snage organizma.
Kad se organizmu događa fizičko urušavanje, duhovni je rast iznimno velik. Vjera dovodi čovjeka u uravnoteženo stanje, u kojemu on više ne osjeća bolest kao teret.
Kulturna i duhovna pitanja, kao i pitanja smrti izašla su na vidjelo kao važne teme u medicinskoj skrbi. Medicinski fakulteti reagirali su na takve zahtjeve društva. Danas već nekih pedesetak medicinskih fakulteta od 125 u SAD-u, u svojim nastavnim planovima ima predmete koji su posvećeni takvim pitanjima. Studente se podučava kako komunicirati s bolesnicima, kako se brinuti o njima s dušom.
Dopuna liječenju
Proces izlječenja može biti u obliku prihvaćanja svoje situacije, postupanja sa sobom i drugima na drukčiji način i zadržavanja osjećaja mira u razdoblju suočavanja s patnjom i boli. Vjera je dopuna medicinskog liječenja. Bolest ima fizički temelj, međutim, postoji hijerarhija: fizička razina, emotivna razina, intelektualna razina i duhovna razina. U medicinskoj praksi poželjan je pomak od liječenja samo bolesti prema liječenju cijele osobe.
Znanost je, kad je riječ o bolesti, postigla nevjerojatne uspjehe. U prošlom stoljeću povećana je očekivana duljina života za gotovo dvije trećine, uglavnom zahvaljujući znanosti.
Prof. Christine Puchalski, internistica na Sveučilištu George Washington, kaže: “Nije uvijek i sve samo u znanosti. Postoji veza povjerenja, koja može i izostati ako se fokusirate samo na nečiji fizički aspekt. A da se to ne bi dogodilo, ne trebate izdvojiti mnogo vremena, dovoljno je ući u ambulantu otvorena srca.”
(Autor: dr. Ivo Belan)
