PODIJELI

Zbog posla mnogo putuje po cijelom svijetu, a s obitelji najviše voli otići u egzotične, ali siromašne zemlje u kojima su ljudi, napominje, mnogo ljubazniji i jednostavniji. Iduća destinacija bit će im Indonezija.

Nikola Poljak ima 35 godina i jedan je od tri Hrvata na nedavno objavljenoj listi od trideset najinteligentnijih ljudi na svijetu. Kako je tamo dospio? Preko testova za inteligenciju. Ne shvaća, čini se, svoj rezultat ozbiljno, više kao neku igru koja ga je nekada zanimala, no za nju više nema vremena, a nekako ni volje. Počeo je nakon srednje škola kada mu je na testiranju u MENSI izmjeren kvocijent inteligencije 183. To ga je zaintrigiralo pa je krenuo na još neke testove inteligencije na internetu na kojima nije bilo ograničeno vrijeme rješavanja zadataka, već su bila važna rješenja. Rezultati su, očito, bili odlični. Objava njegova imena na listi najpametnijih ne znači mu mnogo. Lista, iskreno će, izgleda sklepano. Ima na njoj kvalitetnih imena, ali čini se da je isti popis objavljen prije nekoliko godina i da samo recikliraju stare popise.

Jednostavan i skroman

– Naravno da sam počašćen, ali da mi to nešto ekstra znači, ne bih rekao. Sama razina takve inteligencije ne pridonosi životnom uspjehu ni poslovnoj karijeri, možda pomaže u znanosti – kaže.

Neopterećen, jednostavan i skroman, Poljak, docent na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i vanjski suradnik Prehrambeno-tehnološkog fakulteta, rođen je u Čakovcu, a od malena su su ga privlačile prirodne znanosti. Nakon matematičke gimnazije u Čakovcu, vagao je hoće li upisati kineziologiju zbog rekreativnog bavljenja triatlonom, trčanjem i biciklizmom, ili studirati matematiku, elektrotehniku ili fiziku

– Ozlijedio sam se, tako da je kineziologija otpala, na FER nisam htio jer mi je već bilo dosta računala, matematika mi se činila suviše teorijskom, a fizika me zaintrigirala zbog svoje primjenjivosti – priča Nikola Poljak u svome uredu na trećem katu fakulteta. Tamo je posljednje tri godine.

Prije toga radio je na Institutu “Ruđer Bošković”, no na ugovor na godinu dana, a prije “Ruđera” boravio je godinu dana u Nizozemskoj na postdoktorskom studiju. Doktorat je formalno radio u Zagrebu, no zapravo u laboratoriju u New Yorku.

Ljubav na prvi pogled

Iako mu se grad koji nikada ne spava, nikako nije svidio, među ostalim, zbog lažne ljubaznosti Njujorčana i činjenice da se nitko ni s kim ne druži, upravo njemu može zahvaliti na ljubavi svog života. Svoju je suprugu Maritere, Portorikanku, upoznao upravo na Long Islandu.

– Mislim da sam se u nju zaljubio na prvi pogled – govori.
Neko je vrijeme njihova veza trajala na daljinu, no prvi put kada ju je posjetio u Portoriku napravili su veliki korak. Zaručili su se, a samo četiri dana poslije zavjetovali na vječnu ljubav.

– Bila je to mala svadba s dvadesetak ljudi, a moji roditelji o tome nisu znali ništa. Znali su jedino da sam otišao kod djevojke u Portoriko, tako da se mama silno iznenadila kad smo stigli na vrata s prstenjem na rukama. Otac je komentirao da je znao da će se to dogoditi. Iako nikada nije vidjela Hrvatsku, na dan kada je izrekla svoje „da“, znala je da će Hrvatska postati njezin dom.

– Lijepo joj je ovdje. Odmah je upisala hrvatski, tako da ga sada govori izvrsno, a na Španjolskom institutu predaje jezike. Imamo dvogodišnju djevojčicu Geu – kaže Nikola, dodajući kako je njegovoj supruzi najljepše na moru, odnosno da najviše voli ljeto. Premda, ističe, za nju nikada nije dovoljno toplo jer je navikla da je temperatura mora trideset stupnjeva.

Šah i putovanja

Žive na zapadu Zagreba gdje Nikola Poljak trči nekoliko puta tjedno, a za ostatak slobodnog vremena kaže: – Moja bi supruga rekla da cijelo vrijeme igram šah! – smije se. A igra ga u Šahovskom klubu Špansko. Šah je igra koja ga prati od malena jer ga je igrao s djedom i njegovim prijateljima, a poslije s ocem.
Zbog posla mnogo putuje po cijelom svijetu, a s obitelji najviše voli otići u egzotične, ali siromašne zemlje u kojima su ljudi, napominje, mnogo ljubazniji i jednostavniji. Iduća destinacija bit će im Indonezija. Da je milijunaš, vjerojatno bi živio na Tajlandu, lagano se bavio fizikom i igrao šah. Čini se da Nikola Poljak već i sada živi svoj san, a koliko mu je u tome pomogla inteligencija, prosudite sami.

PODIJELI