-Pišem pjesme jer moram, to je često jedini način da se uopće suočim sa svijetom i vlastitim postojanjem, a inspiraciju nalazim u životu-rekla je mlada glazbenica Sara Renar.
Mlada glazbenica Sara Renar ima istančan glazbeni ukus, slobodno vrijeme najviše voli provoditi u vlastitom društvu, a singl ”Tišina” koji je izašao prošle godine osvojio je hrvatsku publiku.
Prošle godine izdali ste treći studijski album pod nazivom Tišina. Tematika albuma bila je osvrt na događanja u svijetu i vječna ljudska pitanja. Kad planirate izdati novi album i koja će tema prevladavati?
U četiri godine izdala sam tri albuma, mislim da je to dosta nabijen tempo. Ove godine plan mi je izdati audiozapis projekta „Gdje povlačiš crtu?“, glazbeno-scenskog performansa eksperimentalnog karaktera nastalog u suradnji s Trećim programom Hrvatskog radija i umjetničkim kolektivom SKROZ. Plan je i u sljedećoj godini napraviti službeno audio i videoizdanje žive svirke – Zdeslav Klarić i ja odsvirali smo više od 150 koncerata u proteklih nekoliko godina, a nemamo još snimljen pošten live.
Pišete li pjesme s obzirom na raspoloženje ili neraspoloženje? Jesu li pjesme odraz onog unutarnjeg što proživljavate? Gdje pronalazite inspiraciju?
Pišem pjesme jer moram, to je često jedini način da se uopće suočim sa svijetom i vlastitim postojanjem. Inspiraciju nalazim u životu.
Godine 2015. osvojili ste Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Postoji li neka glazbena nagrada koju biste vrlo rado uvrstili u svoju kolekciju?
Ne razmišljam o nagradama, nego se fokusiram na aktualne projekte i radim najbolje što mogu i znam. Priznanja i nagrade uvijek dobro dođu, ali više kao katalizator i vjetar u leđa za daljnji rad.
Okušali ste se i u glumi. Možete li se zamisliti možda u nekom mjuziklu?
Sudjelovala sam u tri projekta Montažstroja te sam više puta surađivala s Norom Krstulović i kolektivom SKROZ. Hibridne forme vrlo su mi drage, ali se ne vidim u klasičnom komercijalnom mjuziklu. Nedavno smo na Hvaru ponovno izvodili projekt Tesla n’ Twain koji muti granice radiodrame, teatra i radiofonije, takve stvari me veoma zanimaju.
Vaš žanr je mješavina rocka, popa, bluesa, trip hopa i jazza. Što mislite o današnjoj komercijalnoj glazbi koja je popularizirana u mnogim glazbenim/radijskim programima?
Ne znam za žanr, to su sve tržišno i medijski nametnute kategorije. Prije bih to nazvala nekom eksperimentalnom pop muzikom, iako je i to upitno s obzirom na to da dobar dio, pogotovo novih pjesama, nema ni refrene. Mislim da ima sjajne komercijalne glazbe, ali i da ima mnogo smeća. Najlakše je zaglupiti publiku, teži i plemenitiji zadatak je obrazovati je i senzibilizirati.
Što privatno slušate od glazbe? Postoji li neki svjetski bend u kojem biste voljeli pjevati ili se više vidite u solo vodama?
Trenutačno slušam Wu Tang vs. The Beatles, Cavea, Sevdalizu, Bitipatibi, Igralom i Warren G-a. Osim vlastitog dua i projekta Crte, jedini bend u kojem se vidim je onaj u kojem već jesam – Moskau.
Kako to da ste uopće upisali i završili arhitekturu? Gajite li i dalje ljubav prema toj vrsti umjetnosti?
Čovjek nešto mora upisati nakon gimnazije, tako smo odgojeni. Mene je zanimalo svašta, a prijemni za arhitekturu uključivao je sve predmete, od matematike do povijesti umjetnosti, pa mi se to činilo kao logičan izbor. Prekrasna je to i prokleta struka.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Ako ćemo biti iskreni, nisam sigurna da ga u posljednje vrijeme uopće imam. Volim provoditi vrijeme sama, kad mogu. Prijavljujem se na sve moguće natječaje za umjetničke rezidencije jer mi se čini da je to jedini način da odvojim vrijeme i mentalni prostor za novo stvaralaštvo.
Gdje se vidite u bliskoj, a gdje u dalekoj budućnosti?
U bliskoj budućnosti vidim se na turneji po Europi, festivalima, predstavljanju novog izdanja, svirkama u neočekivanim prostorima za koncerte, a o dalekoj budućnosti naučila sam da je najbolje nemati nikakvu projekciju jer život ionako uvijek iznenadi.
1. Sara jednom riječi.
#dobrojesve
(Foto: Facebook – Privatni album)
