PODIJELI

Nositeljica obiteljskoga gospodarstva Jarec, poznate i priznate vinogradarske i vinarske obitelji, majstorica je u najtežem borilačkom sportu Savateu, odnosno francuskom boksu.

Željka Jarec prvi je put u sportsku dvoranu ušla s tri godine, prateći oca Željka na trening, i tamo je ostala cijeli život. U dvorani je upoznala i supruga Marija, koji je također borac, bez straha i mane u najtežem borilačkom sportu Savateu, odnosno francuskom boksu, o čemu svjedoče i brojne medalje i pehari sa svjetskih i europskih smotri, smješteni uz ring koji se nalazi odmah pokraj njihova vinskog podruma u Donjoj Zelini.

Treniranje i rad

Naime, obitelj Jarec, a Željka je danas nositeljica obiteljskoga gospodarstva, poznata je i priznata vinogradarska i vinarska obitelj koja ima deset hektara vinograda, o čemu smo već pisali. No, ovaj put zanimalo nas je kako je francuski boks došao u Zelinu, koja je dala europsku prvakinju u Savateu, jednom drugu na europskom te dva puta drugu, a jednom treću na svijetu.
Željka, a posebno Mario, samozatajni su prvaci, koji više vole trenirati i raditi, nego pričati. Ipak, saznali smo da je Mario prije mjesec dana, nakon sedam i pol godina pauze, postao državni prvak Hrvatske u Savateu, ali u jednoj lakšoj vrsti Savate boksa (assaut) koji je malo manje zahtjevan, odnosno nije toliko žestok kao combat.

Naravno, Željka je izabrala combat, težu varijantu francuskoga boksa koji uključuje i udarce nogama jer joj zahtjevnija varijanata tog borilačkog sporta, kako smo čuli, više odgovara.

Željka nam je otkrila i da ne voli toliko trčanje, ali Mario svaki dan „odvali“ 15 kilometara, a kad ne trči toliko, onda vozi bicikl po Prigorju. To je ovisnost, kaže Željka, ali zato je Mario, što bi se reklo, sami mišić na mišiću, kao da je sada izašao iz nekog udžbenika za teretanu.

U Hrvatskoj postoje 23 Savate kluba te Hrvatski Savate savez (HSS) koji je ove godine obilježio 30 godina postojanja. Glavni tajnik HSS-a je, naravno, Željko Jarec, koji je i „kriv“ što se Savate pojavio u Zelini. Jarec se dugo bavio Full contactom, a onda je 1977. godine u Zagreb, kaže, došao borac koji mu je svaki udarac na treningu blokirao nogama. Čovjek je trenirao Savate, koji je kombinacija boksa i karatea, ali i uličnih borbi u Francuskoj, čija povijest seže još u 17. stoljeće.

Jedinstvena svjetska federacija

Jareci kažu da je djecu danas, rasla ona u Zagrebu ili manjemu mjestu kao što je Zelina, pored svih tih mobitela, kompjutora i televizora, gotovo nemoguće odvući na bilo kakav sport ili samo boravak u prirodi. Uz tehniku koju je teško danas izbjeći, krivo je i društvo koje olako tolerira takvo ponašanje mladih koji su im zapravo zadnja rupa na svirali.

Željka se prisjeća da je ona bila mlađa sestra, nije imala svoje društvo pa je s dečkima igrala nogomet. Na skijama je, jer su joj bile prevelike, slomila obje noge, ali nikad nije odustala od sporta. Naravno, „klada“ ne pada daleko od stabla. Željko Jarec pokazao nam je i brdo na kojemu je vinograd, odmah iza kuće, na koje je u pancericama trčao dok je još aktivno trenirao. Poslije je bio i izbornik Savate reprezentacije još u bivšoj državi i trener. Zapravo, Katica za sve kad je riječ o Savateu na našim prostorima. O tome svjedoče i brojne fotografije s putovanja na sportska natjecanja diljem svijeta.

Jarec napominje da je proračun HSS-a 30.000 eura, a Francuskog Savate saveza pet milijuna eura. Naravno, kaže, ima i zemalja u svijetu kojima je proračun i za Savate „koliko treba“. No, to je pravi borilački sport, koji ima jednu jedinstvenu federaciju na svijetu, a ne kao boks ili tvorevina kao što je UFC koji nema veze sa sportom, bio on borilački ili ne, nego sa TV kućama koje forsiraju takav oblik zabave.

Janica uzor

Naši domaćini ističu kako nije dobro da u sportu ostanu samo oni koji će se njime profesionalno baviti jer zabrinjava podatak da se 92 posto djevojčica u školskom uzrastu ne bavi nikakvim sportom, čak ni rekreativno. Školska igrališta, kad završi nastava, odavno su već pusta jer na njima, već 30 godina, nitko više ne igra nogomet, a i košarku sve rjeđe. Djecu se forsira da igraju pomodne sportove, kao što je tenis ili hokej, a to košta pa, kad nema rezultata, djeca brzo, zapravo roditelji odustaju i prepuštaju ih ulici i porocima.

Pitali smo Željku za uzore, a ona je skromno rekla da joj je simpatična bila Janica Kostelić, i to zbog načina na koji je suvereno pobjeđivala, zapravo je bila konkurencija sama sebi. Željka je završila višu trenersku školu i želja joj je da svoje desetogodišnje sportsko iskustvo vrhunskoga sportaša prenese na mlađe. Voli i rukomet, ali Savate ne bi mijenjala niti za jedan sport jer, kaže, tu si sam sa sobom, bez obzira na suparnicu u ringu i – što napraviš, napraviš.

– Ima djece koja odmah znaju što hoće. Drugoj djeci treba dati priliku, odvesti ih na više sportova pa će se negdje zadržati. Važno je da steknu naviku da se bave sportom dok su mladi, a to će im onda poslije i ostati kao zdrava navika koja ih učiti disciplini, ispravnim životnim stavovima, pri čemu nema preskakanja stepenica u napredovanju – kaže Žejka.

Birokracija ubija vinare

Naravno, kad je u blizini ringa u kojemu je ovaj životni i sportski par izmijenio nekoliko nježnih sparing udaraca za potrebe našega snimanja, vinski podrum s nekoliko vagona vina, nismo odoljeli a da ne pitamo kako to da se Željka, nakon bogate sportske karijere, odlučila za vinogradarstvo i vinarstvo.

Međutim, ocu Željku prvi se put navukao tamni oblak na lice jer više voli pričati o sportu, bilo kojem, a darovao nam je dao i novu knjigu o Savateu, koju su priredili Predrag Šimunec i više suradnika, nego o poslu, odnosno vinu. Vinarstvo je, kaže, bio njezin izbor, ali smatra da joj neće biti lako jer birokracija, kako jučer, tako i danas, ubija vinare i tu nema pomaka na bolje u posljednjih dvadeset i više godina.

Iako je svaki sport, a posebno borilački, izvrstan izbor za učenje samokontrole, samo za prebacivanje posla sa OPG-a na obrt Jareci su izgubili 200 sati i brdo živaca jer treba imati novi žiro-račun, a to znači na sedam adresa treba dostaviti brdo papira – od Porezne uprave, Ministarstva poljoprivrede, Agencije za plaćanje do carine i općine. No, ni tada nije sve štimalo jer sve te državne institucije nisu povezane, na bilo koji način. I kako onda živjeti od vina i za vino, a baviti se uspješno sportom, pita se Željko Jarec.

PODIJELI