PODIJELI

Na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta, u sklopu Gala koncerta na kojemu će se, uz ostale umjetnike, predstaviti najveće zvijezde sanktpeterbuških baleta, baletni sladokusci s nestrpljenjem iščekuju nastup Vladimira Škljarova, prvaka Marijinskoga teatra, prvaka Bavarskoga baleta i laureata međunarodnih natjecanja. Taj 32-godišnji plesač plave kose i očiju, gotovo dječačkog lica, ostvario je gotovo sve baletne uloge o kojima baletni plesači sanjaju.

Nastupao je na pozornicama mnogih svjetskih kazališta i osvojio mnoge nagrade na prestižnim natjecanjima. Miljenik je publike, ne samo zbog uloga koje pleše, a mnogi kažu da su ga proslavile uloge romantičnih prinčeva. Škljarov osvaja i izražajnom glumom, vrhunskim plesačkim umijećem, bravuroznim skokovima i piruetama, ali i posvećenošću obitelji, koju ne propušta istaknuti u svojim intervjuima. Na pozornici Marijinskoga teatra, na kojoj se više od dva stoljeća njeguju vrhunske umjetničke izvedbe, Škljarov nastavlja tradiciju svojih prethodnika Rudolfa Nurejeva i Mihaila Barišnjikova.

Vladimir Škljarov rođen je u Lenjingradu, današnjem Sankt Peterburgu. Diplomirao je na Akademiji ruskog baleta Vaganova 2003. godine u klasi Vitalija Afanaskova, a baletnom ansamblu Marijinskoga teatra pridružio se iste godine. Prvak baleta je od 2011. godine.

Je li istina da se zapravo i niste željeli baviti baletom, da vas je majka prisilila na to?

– Da, balet je bio izbor moje majke, ona me je upisala na Akademiju ruskog baleta Vaganova. Prije toga dugo sam se bavio sportom. Bio sam neposlušan dječak, a u nadi da će smiriti moju pretjeranu energiju, majka i baka su me uvijek nekamo vodile. I na balet sam došao sasvim slučajno: rekli su da će u kolovozu biti upis na Akademiju. Majka i ja otišli smo onamo samo da se pokažemo. No, prošao sam prvu fazu odabira, pa zatim drugu, treću. I – primili su me. Ali čak ni nakon toga nisam znao želim li se ozbiljno baviti baletom. Tek kasnije, kada su se djeca počela uključivati u spektakl “Orašar” u Marijinskom kazalištu, shvatio sam da stvarno želim plesati. I odmah sam odlučio upasti upravo u to kazalište, što je značilo trenirati s dvostruko više snage.

Koji vas je izvođač najviše nadahnuo? Kojega smatrate uzorom?

– Oduševljava me Mihail Barišnjikov – čovjek s nevjerojatnom tehnikom, koordinacijom, iznimno kompliciran. Farukh Ruzimatov također je moj idol. Godine 2014. bio sam na njegovoj izvedbi, a ispred kazališta se već skupilo mnogo ljudi koji ga obožavaju i čekaju, žele autogram. I to unatoč tomu što, čini mi se, danas baletne umjetnike ne poznaju onako dobro kao što su ih poznavali tijekom sovjetske ere, kada je dolazak u to isto Marijinsko kazalište bio još dostupniji.

Koju od svojih mnogobrojnih uloga najviše volite?

– Jedna od omiljenih mi je uloga grofa Alberta u baletu “Giselle”. Višeslojna je, a time i zanimljiva, o njoj možete razmišljati i učiniti grofa groznim, odvratnim likom, a možete ga učiniti i čovjekom koji je shvatio svoju pogrešku i na samom se kraju pokajao.

Tko je vaš omiljeni koreograf?

– Imam iskustva s izvedbama koreografija i Georgea Balanchinea, i Rolanda Petita, i Williama Forsythea i Jeromea Robbinsa, i Pierrea Laccota i Benjamina Millepieda. Svatko od njih je genijalan u svom radu i svakoga volim.

Postoji li uloga koju želite odigrati, ali još vam se nije pružila prilika?

– Sa svima želim raditi! Sve što želim je plesati! Jednostavno je reći: “Ja sam tako umoran, ništa ne želim…” Ali, potpuno iskreno kažem: “Ovo nije dovoljno! Takva je moja žeđ za plesom!”

Koje su sposobnosti važne za baletnog umjetnika?

– Od djetinjstva sam se osjećao kao vođa. I uvijek sam volio pobjeđivati. Za profesiju baletnog umjetnika to su nezamjenjive kvalitete. Tu morate biti prvi ili naći neku drugu profesiju. Morate jako voljeti balet. Jer, kada plešeš balet, osuđen si na rad!

Kako izgleda jedan dan u životu prvaka baleta? Koliko sati dnevno vježbate?

– Ako je predstava navečer, onda gotovo cijeli dan provodim u kazalištu: sat baleta, pa osobne i opće probe. Slobodne dane trudim se provoditi u krugu obitelji, s Mašom i Aleksejem! No dnevne treninge nikad ne otkazujem.

Vaša je supruga, Maria Širinkina, također balerina. Je li teško kombinirati osobni i obiteljski život sa stalnim nastupima, probama, putovanjima…?

– Moja je obitelj moj život. Ne, nije jednostavno kombinirati obitelj i ples… Ali, čudo našeg života, sin Aleksej, prisiljava nas da zaboravimo sve, zbog njega imamo snage i želje i dalje raditi, i dalje se kretati, napredovati.

Ovo nije vaš prvi posjet Zagrebu. Kako vam se sviđa grad, osobito u usporedbi s grandioznim Sankt Peterburgom?

– Istina, nisam prvi put u Zagrebu. U vašem su gradu topli i ljudi i vrijeme! Zbog toga su dojmovi s turneje u Zagrebu uvijek sjajni. Neću ga uspoređivati sa Sankt Peterburgom jer svaki je grad lijep i veličanstven na svoj način!

Autor: Tereza Makar

PODIJELI