PODIJELI

Pikadistice Janje Next Teama, kluba iz Mikulića, osvojile su nedavno naslov klupskih prvakinja Hrvatske, nakon što su u finišu dvodnevnog natjecanja u Matuljima pobijedile favoriziranu ekipu splitskog Tuning Caffea.

U iznimno napetom finalu pobijedile su 9:6 i tako prekinule vladavinu splitske ekipe. U zagrebačkim pikado krugovima tepaju im da su spasile čast ostatka Hrvatske jer je njihovo prvo mjesto jedino koje su u tri muške i jednoj ženskoj ligi osvojili klubovi sjevernije od tunela Sveti Rok.

No, djevojke ne gledaju tako na to. One su to ostvarile u prvome redu za sebe, svjesne, iako to neće govoriti naglas, da njihovo zlato nije dovoljno atraktivno da ih pozove netko iz krugova gradskih političara i zahvali im što je Zagreb bogatiji za još jedne prvakinje.
Jer, one su natjecateljice u sportu koji nije jednostavan. I ima mnogo sličnosti s nogometom. Svi misle da znaju sve o njemu dok ne dođu na teren. Tako je i s pikadom. Svi igraju vrhunski dok ne stanu na crtu ispred mete.

Sandra Ivić, Marina Letica, Kristina Badanjak, Iva Čustović, Hana Jurjako i Diana Dragišić stvarno znaju. Neke su znale i da će do naslova i prije zlatnog vikenda na Kvarneru.

– Bila sam uvjerena da ćemo uspjeti. Sanjala sam to dvije noći uoči prvenstva – rekla nam je Jurjako, a njezine kolegice to su obrazložile prijašnjim rezultatima:

– Tjedan uoči Matulja osvojile smo Kup Zagreba, bile smo druge u Zagrebu i osjećale smo da dolazimo u top formi. Osim toga, prava smo klapa – izjavile su.
Igranje dva dana nije jednostavno.

– U subotu smo bile u dvorani 14, a u nedjelju 12 sati. Cijelo vrijeme si tamo, igraš, kratki odmor, onda opet igraš, malo uspiješ prošetati, nešto popiti i pregristi. Iscrpljujuće je – kaže Čustović, a Ivić, najstarija među šestorkom “ispalila” je brzinom bačene strelice:

– Rodila sam petero djece, ali to mi je bilo lakše nego dva dana iscrpljujućeg natjecanja!
Vjerovat ćemo joj na riječ.

Kada ste taj vikend osjetile da možete do finala?

– U subotu prijepodne vidjele smo da nam ide dobro, da lagano pobjeđujemo – dodala je Badanjak.

Do finala pobjednice su uspjele doći do najviše pet osvojenih bodova.
– Finale je bilo stvarno napeto. Ipak su s druge strane bile igračice Tuninga, do Matulja, prvakinje dvije godine zaredom. Kod njih je proradio dalmatinski dišpet, vodile smo 5:1, vratile se one na 5:4, bilo je 7:6 i na kraju smo pobijedile 9:6 – govori Ivić.

U jednom trenutku dogodila se situacija koja nije česta na natjecanjima.

– Muk, totalna tišina. S lijeve strane tribina navijači splitske ekipe, na desnoj naši, a ja u sredini držim zapisnik. I onda je nekome zazvonio mobitel. Odjurio je iz dvorane uz prijeteće poglede većine – kaže Dragišić.

– Iva je donijela osmi bod, a kada je Marina (Letica, jedina reprezentativka u ekipi, op. a.) donijela deveti bod, cure su trčale prema njoj, a ja sam stajala i nisam najprije uopće shvatila što se događa – prisjetila se Jurjako, a Badanjak je dodala: – Ne znam kada sam se posljednji put isplakala kao taj vikend. Zaslužile smo ovaj naslov, ostale smo jake u glavi. Rapsodija.

Koliko često trenirate?
Jednom tjedno najviše, plus utakmice zagrebačke lige četvrtkom. Sezona počinje u rujnu i završava u lipnju – objasnila je reprezentativka Letica.
Kako vas doživljavaju kada kažete da ste prvakinje Hrvatske?

– Nikako. Ne doživljavaju nas. Onda im kažemo “stani na crtu pa da vidimo”. Čude se kad kažemo da imamo utakmicu. I dalje nas povezuju s birtijama i smatraju da pikado nije sport, a sada imamo i specijalizirane trenere pikada koji su završili Kineziološki.
Ima li ozljeda u pikadu?

– Osim dartitisa, stanja kada ruka ne sluša glavu, može vam se dogoditi da se pri vrtnji strelice upiknete u glavu ili da se porežete kada vadite strelice iz aparata, kao što se meni dogodilo – govori Dragišić.
Kako ste odabrale ime ekipe?

– To je standardni uzvik u pikadu kada završite partiju s nekim. Igrala sam jedan dan s Hanom u kafiću, igrale smo parove protiv nekih dečki, dobili ih i onda smo zavikale “Next” (sljedeći)! I tako je ostalo – kaže Čustović.
Sljedeći tjedan, 11. i 12. lipnja, u talijanskom Caorleu održava se još jedno veliko natjecanje, Europski klupski kup.

– Očekujemo borbu za vrh, plasman među prvih pet. Već sada ne mogu spavati od uzbuđenja – zaključuje Hana Jurjako.

PODIJELI