PODIJELI

Iz treće u drugu, iz druge u prvu ligu. I sada su zadržali prvoligaški status. To je put Muškog rukometnog kluba Metalac posljednje dvije godine, kluba osnovanog još 1935. godine.

Metalac se ponosi svojom poviješću u kojoj je i prva utakmica ‘malog’ rukometa u Zagrebu, koju su 1950. na Velesajmu odigrali protiv Maksimira. Bilo je igranja i u najjačoj ligi SFRJ, ali i velikih padova kluba koji je svoje sjedište imao na Keglbajsu, popularnom igralištu na Črnomercu, na Trgu Francuske Republike. Godine 2002. odustalo se od natjecanja, ali nova uprava godinu poslije vraća Metalac među žive.

Danas se MRK Metalac natječe u elitnom rangu hrvatskog rukometa, u Premijer ligi. Osim prve momčadi, Klub okuplja oko 200 djece različitog uzrasta, koja treniraju i natječu se u svojim ligama.

Robert Papić glavni je trener, i uz igrače i upravu, na čelu s obitelji Boras, najzaslužniji za veliki uspjeh kluba. Marko je predsjednik kluba, a njegov brat Nikola jedan od trenera i igrač seniorske momčadi.

– Mi smo ušli u Premijer ligu sa znalcima, ali s ljudima iznad 30 godina. Sada smo u fazi stvaranja seniorske momčadi, želimo da igraju ambiciozni mladi igrači. Zagreb ima prednost što mnogo ljudi dolazi na studij i uvijek se netko javi. I kada smo osigurali ostanak, mnogi su nam se počeli nuditi, ali treba se dobro dogovoriti. Gledamo da ponudimo što bolji program rada, a sigurno je primamljivo igrati u Premijer ligi. Smanjenjem lige sa 16 na 10 smanjio se i prostor za pogreške, što nam je bio veliki šok jer smo na Božić imali samo četiri boda. Imali smo dosta povreda i tek nakon Nove godine pojačali smo treninge, mladost se priviknula na jaku ligu i na kraju smo sa sedam uzastopnih pobjeda osigurali ostanak.

Koji su planovi za sljedeću sezonu?

– Prvi korak je da vidimo koliko će starijih igrača ostati, volio bih da ostanu svi, da ne idemo korak unatrag. Ako ti dva odu, a dva dođu, možda se i nisi pojačao. Mladi igrači sada imaju iskustvo igranja u najjačoj ligi i to nam je najveće pojačanje. Dolaze nam sigurno još jedan golman i lijevi vanjski.

Koliko vam je velika škola rukometa?

– Radimo u devet zagrebačkih škola, “Dragutin Domjanić”, “Grof Janko Drašković”, Špansko Oranice, “Tituš Brezovački”, Vrbani, Gornje Vrapče, Medvedgrad, “Ivan Cankar” i “Petar Zrinski”, znači, u zapadnom dijelu grada. Na proljeće smo formirali 2008. godište, imamo dvije momčadi 2006., jednu 2004., jednu 2002., jednu 2000. godište i dvije seniorske momčadi. Zadnje dvije i pol godine krenuli smo intenzivno raditi s mladima i sada treba čekati da stasaju.

Glavni cilj uprave Metalca jest da postanu stabilan prvoligaš i da izgrade klub koji će biti na dobrim temeljima, s kvalitetnom školom rukometa i glavni na zapadu Zagreba. Trenutno je najveći problem klubu, kao i većini sportskih kolektiva u Zagrebu, nedostatak termina za treniranje.

– U 2016. godini imali smo tri i pol sata rukometne dvorane tjedno, ove godine sat više. Ostalo treniramo u OŠ “Petar Zrinski” u Krajiškoj ulici, ali ta dvorana je kraća i uža od normalnih rukometnih dimenzija. Mi treniramo u Podsusedu, Domu sportova i Krajiškoj. Igrači na dnevnoj bazi doznaju gdje treniraju. Utakmice većinom igramo u Kutiji šibica, a kada nismo ondje, onda smo u Sutinskim vrelima.

U subotu, 10. lipnja, od 10 sati organizira se veliko druženje mlađih generacija kluba pod nazivom Family Ball. Osim raznih igara i roštilja za mlade rukometaše i njihove roditelje, izradit će se i veliki transparent koji će biti na svim domaćim utakmicama seniorske momčadi, s natpisom “Gore palac za Metalac!”.

PODIJELI