PODIJELI

Ako nečega u našem gradu ne fali, onda su to parkovi – najljepše oaze mira i pluća metropole. Iako ih je mnogo, mi smo izdvojili 5 najljepših parkova u kojima se Zagrepčani, ali i turisti osjećaju posebno opušteno.

Naime, uređenje parkova seže u daleku prošlost, u doba Babilona, a najpoznatiji su bili oni Semiramidini viseći vrtovi koji su krasili tadašnji Babilon. No uređenje parkova u Zagrebu je započelo u srednjem vijeku, a prvi takav uređeni park bio je Maksimir.

1. Maksimilijanov mir –  Maksimir

Park Maksimir jedinstveni je objekt parkovnog graditeljskog naslijeđa Grada Zagreba i Republike Hrvatske. Podignut je na krajnjim južnim ograncima Medvednice krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća. Nastao je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnoga graba. Prvi je javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu. U vrijeme osnivanja bio je jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austrougarske Monarhije. Do tada su se podizali samo privatni, javnosti nedostupni perivoji uz plemićke dvorce i kraljevske rezidencije.

Osnivač parka Maksimir bio je zagrebački biskup MAKSIMILIJAN pl. VRHOVAC DE EHRENBERG ET RAKITOVEC (1752.-1827.) koji je kada je postao zagrebački biskup 1787. godine odlučio da na mjestu stare biskupske šume podari građanima Zagreba park za odmor i rekreaciju.

Park Maksimir je svečano otvoren za građanstvo 1794. godine, čime je proslavljen završetak prvih radova na uređenju. Tom prilikom je park Maksimir dobio ime prema svom osnivaču Maksimilijanov mir ili skraćeno Maksimir.

Prva zaštita parka Maksimir datira iz 1948. godine kada je zajedno s prostorom majura, oranica i šume u ukupnoj površini od 316 hektara proglašen prirodnom rijetkošću Rješenjem tadašnjeg Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu.

Danas park Maksimir zbog svoje iznimne vrijednosti uživa dvostruku zaštitu, Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen je kao kulturno dobro i upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

2. Zrinjevac

Povijest Zrinjevca nekima je više ili manje poznata, no svatko će se složiti da je nezaobilazan dio turističkih posjeta i zimi i ljeti. Današnje ime Zrinski trg je dobio 1866. godine, a prije toga se zvao Novi terg. Park na Zrinskom trgu je svečano otvoren 14. lipnja 1873., na mjestu na kojem se nekad povremeno održavao stočni sajam (1870. je preseljen na Sajmišni trg tj. na današnji Trg maršala Tita).

Možete li zamisliti da je prije sadašnjeg izgleda, ovo mjesto bilo blatnjavo i neuređeno zemljište? Da… teško je to i zamisliti, no tadašnji su oci ovaj dio Zagreba odlučili preurediti povodom 300. obljetnice pobjede u obrani Sigeta i povodom obljetnice smrti hrvatskog velikana Nikole Šubića Zrinskog. Projekt za preuređenje trga napravio je 1870. godine novi gradski mjernik, prvi moderni zagrebački urbanist, Rupert Melkus (1833. – 1891.).

Herman_Bolle

Također je tijekom povijesti služio kao šetalište višim slojevima društva, koji su ponosno dolazili pokazivati svoje nove šešire i razgovarati o bitnim zagrebačkim temama. U samom središtu parka nalazi se glazbeni paviljon, koji se smatra njegovom najvećom atrakcijom. Njega je 1891. godine Eduard Prister sagradio o svom trošku i darovao ga gradu Zagrebu. I njega je projektirao, naravno, Hermann Bollé.

U parku postoje i tri fontane – popularni blizanci i gljiva. Gljiva, ili Bolleova gljiva izgrađena je 1893. godine i postavljena u sjevernom dijelu parka. Južni dio parka Zrinjevac rezerviran je za hrvatske velikane – tamo je postavljeno šest poprsja hrvatskih značajnih ličnosti – Julija Klovića (1879.), Andrije Medulića (1879.), Krste Frankopana (1884.), Nikole Jurišića (1886.), Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1911.) i Ivana Mažuranića (1911.).

3. Trg kralja Tomislava

Facebook/Božica Valčić‎/Zakaj volim Zagreb

Park Tomislavac koji se nalazi odmah iza Umjetničkog paviljona omiljeno je mjesto Zagrepčana, pogotovo u proljeće ili ljeto, kada se mnoštvo okupi na zelenim površinama i druži do dugo u noć. No ovaj se trg nije oduvijek ovako zvao.

Krešimir Kovačić/‎Zakaj volim Zagreb

Naime, u listopadu 1895. godine austrijski car i hrvatski kralj Franjo Josip I. posjetio je Zagreb, a to je prigodom u njegovu počast trg i dobio ime – Trg Franje Josipa. Trg je 1927. godine preimenovan u Trg kralja Tomislava, a sam spomenik kralju Tomislavu Roberta Frangeša Mihanovića, čije su prve skice dovršene 1927. godine, postavljen je na trgu 1947. godine.

Facebook/Vladimir Tarnovski‎/Zakaj volim Zagreb

Zimi se Tomislavac pretvara u ledenu bajku, okupanu božićnom čarolijom i ukrasima te Božićnim sajmom, a odnedavno je park također postao i mjestom najvećeg zimskog klizališta, što je razveselilo brojne ljubitelje zimskih iznenađenja.

4. Ribnjak

Ribnjak je naziv biskupskog parka istočno od stolne crkve – današnje zagrebačke Katedrale). Na tom je mjestu nekada bio umjetni ribnjak, a vodu je dobivao iz potoka Medvečaka. No kada je ribnjak isušen, lokalitet je preuređen i pretvoren u gradski park. Uređen je na poticaj biskupa Alagovića 1829. godine.

Facook/Anies Mehun Ivanović‎/Zakaj volim Zagrebeb

Postojala je ideja da postane parkom skulptura, no to ipak nikada nije zaživjelo. U njemu se nalazi tek spomenik Stid, Antuna Augustinčića, te spomenik hrvatskom pjesniku Ivanu Goranu Kovačiću. Park se danas prostire na gotovo 40.000 četvornih metara površine i u njemu se može vidjeti trideset godina stara tisa, stari primjerak atlaskog cedra, mnoštvo magnolija i likvidambara. Ribnjak se zove i ulica koja se proteže uz istočnu granicu parka.

Ulica Ribnjak je, iako ne najveća najšira ni najduža (već upravo suprotno), jedna od najvažnijih gradskih ulica koja spaja Donji grad sa Medveščakom, Mihaljevcem i ostalim sjevernim dijelovima Grada. Kroz nju prolaze tri tramvajske linije – 8, 14 i noćna 33.

5. Botanički vrt

Ima li boljeg mjesta za pobjeći od gradske vreve i buke i sakriti se u prekrasno zelenilo, u svijet očaravajućih biljaka, daleko od tuđih pogleda… Osjećaj mira i zadovoljstva pod debelim hladom uz pjev ptica rijetko koga može ostaviti ravnodušnim.

Utemeljitelj ove zelene gradske idile je prof.dr. Antun Heinz iz 19. stoljeća. Za realizaciju ideje o razvoju botaničkog vrta kao mjestu za učenje dolazi od prof.dr. Bohuslava Jiruša. Već do danas ideja profesora Bohuslava realizirala se u mnogobrojnim segmentima, a danas je drugi dom studentima biologije.

U vrtu se nalazi i nekoliko građevina, među kojima dominiraju staklenici i dojmljivi Vrtni (izložbeni) paviljon koji je izgrađen 1891. godine. U početku je služio kao izložbeni paviljon tadašnje Kraljevske zemaljske vlade na 2. gospodarskoj izložbi. Nakon tog događaja, odlučeno je da će biti darovan Botaničkom vrtu, gdje se zadržao sve do danas. Botanički vrt prepun je raznovrsnih biljaka. Ima ih oko 5000 vrsta, a njih 300 je zaštićeno. Godine 1911. u sklopu vrta sagrađen morski akvarij, koji danas, nažalost, više ne postoji.

Važno je naglasiti kako se ulazak u Botanički vrt ne naplaćuje. Bila je to želja gradskih vlasti stara više od stoljeća, koja se sastojala od toga da se Zagrepčanima (i njihovim gostima) omogući besplatno uživanje u ljepotama vrta.

 

 

 

 

 

PODIJELI