Djelatnici Hrvatskog državnog arhiva (HDA) spremni su za primjenu novog pravilnika o načinu davanja na uvid dosjea nastalih radom bivše Službe državne sigurnosti, poručuje pomoćnik ravnatelja HDA za arhivske informacijske sustave i međunarodnu suradnju Jozo Ivanović uoči Međunarodnog dana arhiva, 9. lipnja, ali i mjesec dana nakon usvajanja izmjena i dopuna Zakona o arhivskom gradivu i arhivima kojim je olakšan pristup dosad “zabranjenoj” dokumentaciji.
HR HDA 1561
U tom dosad široj javnosti nedostupnom arhivskom gradivu posebno se ističe deklasificirana dokumentacija Službe državne sigurnosti (SDS) bivše jugoslavenske vlasti predana HDA i pohranjena u spremištu. Duboko u podrumu Hrvatskog državnog arhiva pohranjen je arhivski fond signature HR HDA 1561 s predanom dokumentacijom Službe državne sigurnosti Republičkog Sekretarijata unutrašnjih poslova SR Hrvatske – ukupno oko 1200 kutija s dosjeima kojih je 60.000, mikrofilmovima i s još oko 600 kutija ostalog arhivskog gradiva. To je gradivo bilo predavano Hrvatskom državnom arhivu posljednjih desetak godina, a posljednji i najveći dio dokumentacije bio je predan krajem 2015.
– Dio gradiva nastalih radom bivše Službe državne sigurnosti bio je predan još i prije. 2015. bila je predana i posljednja količina i, prema onome što znamo, odnosno prema podacima koji su nam dostavljeni, to bi trebala biti većina identificirane dokumentacije te službe i njezinih prednika. Pred nama je cjelokupno gradivo Službe državne sigurnosti koje je slijednik bivšeg SDS-a identificirao kao takvo za predaju Arhivu. Ne možemo biti sigurni da neko gradivo nije još negdje ostalo. Također, možemo različito definirati što je to cjelina gradiva: je li to sve gradivo koje i danas postoji ili sve gradivo koje je svojedobno nastalo ili je bilo logično da nastane. To su bitno važne razlike – poručuje Ivanović. Uglavnom, u spremištu HDA je oko 200 dužnih metara materijala u kojem ima još i mnogo dokumentacije na mikrofilmovima.
Materijal je predala Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) u više navrata i mislim da je gradivo relativno dobro pripremljeno i popisano tijekom tih primopredaja. Kvalitetniji popisi nego što su propisani minimalnim standardima pridonijet će boljem pretraživanju i dostupnosti. Djelatnici HDA spremni su za primjenu novog pravilnika o načinu davanja na uvid dosjea nastalih radom bivše Službe državne sigurnosti. No, postoje i određene, kako da kažem, sitne dileme o interpretaciji pojedinih odredbi novog zakona. Naime, novi zakon u svojim prijelaznim i završnim odredbama utvrđuje da osobe koje smatraju da su im kršena ljudska prava i slobode imaju godinu dana vremena zatražiti da se prikrije njihov identitet – ističe Ivanović.
Zaštita privatnosti
Prema njegovim riječima, postavlja se pitanje što će biti ako neka stranka dođe i želi vidjeti dosje druge osobe u razdoblju prije isteka tih godinu dana. Netko može smatrati da mu je povrijeđeno pravo da zatraži da mu se prikrije identitet ako arhiv prije isteka propisanog roka omogući drugima uvid u njegove osobne podatke ili ako ti podaci budu i objavljeni. No, intencija zakona sigurno nije bila da se na taj način oteža korištenje gradiva.
– U drugim slučajevima, ravnatelj arhiva dužan je obaviti test razmjernosti interesa za pristup podacima i štićenih interesa zbog kojih se zabranjuje pristup podacima i ako utvrdi da javni interes koji se postiže dostupnošću prevladava nad štetom koja bi eventualno mogla nastati privatnoj osobi, onda donosi odluku da to gradivo može biti dostupno – ističe Ivanović, dodajući da više nema ograničenje u korištenju sada dostupnih podataka, odnosno u njihovu umnožavanju i objavljivanju.
To je pitanje posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima riješeno, tako da se navodi da za gradivo koje je dostupno nema ograničenja u korištenju. To znači da se podaci do kojih se došlo uvidom u gradivo nastalo do 1990. mogu slobodno koristiti i objavljivati, vodeći, eventualno, računa o autorskom i srodnim pravima. Trebate voditi računa o tome jeste li korištenjem nečijih osobnih podataka nekome nanijeli štetu. Pravno je pitanje na koji bi način u nekom eventualnom sporu sud ili drugo tijelo odlučili o tome – zaključuje Ivanović, dodajući i kako u predanoj dokumentaciji nema onoga što je široj javnosti dosad bilo najzanimljivije.
Nema Udbe ni Trsa
– Koliko je meni poznato, nemamo dosjee suradnika Udbe. Ono što je ljudima najzanimljivije, toga nema u Arhivu. Nemamo informaciju nalazi li se ta dokumentacija još kod nekoga. Ima više razloga zbog kojih dokumentacija može nedostajati, neki su banalni – jednostavno, nebriga ili nesustavno vođenje dokumentacije. U vremenima kada se institucije mijenjaju, ukidaju, transformiraju ili sele zna doći do nenamjernih gubitaka dokumentacije. No, zna doći i do ciljanoga gubitka dokumentacije – dodaje Ivanović.
S druge strane, kako smo se uvjerili u kratkom uvidu u spremištu dokumenata SDS-a, sadržani su i neki od dokumenata vezani uz takozvane grupne obrade bivše Službe državne sigurnosti – uključivši, primjerice, i zapisnike sa saslušanja sudionika grupe Kavran – Miloš, što je bila akcija Udbe iz još davne 1947.-1948. No, s druge strane, potvrđeno nam je kako nema dokumentacije o grupnoj obradi kodnog imena Trs iz sredine 80-ih, u koju je navodno bio uključen bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kojeg je Josip Manolić optužio da je bio suradnik Udbe i što je sada predmet sudskog spora. No, bez obzira na “osjetljivost” sada dostupnih i dugo klasificiranih dokumenata, u HDA pozitivnim ocjenjuju nov, olakšan pristup i tom arhivskom gradivu.
