On je zabavan, voli rock, a vidjeli smo kako se snašao i u glumačkim ulogama – odlično. Frontmen popularne grupe Hladno pivo otkrio nam je sve o prvom solo singlu koji je nedavno izbacio te kakvu vrstu glazbe voli slušati daleko od svih.
Mile Kekin je jednostavno nejednostavan, šarmantan i nadasve duhovit.
Kakav je osjećaj biti frontmen jedne od najpopularnijih hrvatskih rock grupa gotovo trideset godina?
Dobar, ali ne bih imao ništa protiv niti da sam frontmen najnovijeg najpopularnijeg hrvatskog rock benda. Te godine s godinama postanu naporne za nositi sa sobom.
Nedavno ste izbacili prvi solo singl ”Reno 4” pa slijedi i prvi solo album. Zbog čega ste odlučili krenuti u solo vode? Je li jedan od razloga zasićenost nakon tolikih godina provedenih u bendu?
Kad kažeš krenuo u solo vode, to zvuči kao da Pivo više ne svira, ali nije tako. Ove godine odlučili smo se malo pritajiti, sviramo, ali manje, kako bismo sljedeće godine mogli odsvirati turneju u povodu tih 30 godina. Krajem godine izaći će i prvi Greatest hits Hladnog piva, s više od dvadeset najvećih hitova od “Buba Švabe” do “Firme”. Tako da Pivo radi i dalje, ali u eko-modu. A zašto solo album. Pa mislim da su dva solo albuma u 30 godina vrlo zdrava i za bend i za mene.
Zašto ”Reno 4”?
To je bio prvi auto koji je bio samo moj. U njemu sam doživio svašta, ljubio i vozačku gubio. U to vrijeme živio sam na periferiji, na vrhu brda, pa mi je auto još više značio. To je bila neka produžena, dostavna verzija Renaulta pa sam u njemu radio i male tulume. Sad kad se sjetim, bila je to baš dobra pouzdana, ali neudobna i ružna limuzina.
Hoćete li i u svojim pjesmama kritizirati situaciju u Hrvatskoj i aktualne događaje?
Ne. Hrvatska može odahnuti. Ovaj će album biti više okrenut meni, mojim sjećanjima i nekim intimnim pričama. Hoću vidjeti koliko inspiracije, koliko štofa mogu pronaći u sebi, a da ne spominjem naše elite i ostalu bagru.
S obzirom na to da nam je ljeto pokucalo na vrata, kakvi su vam planovi? Imate li već unaprijed dogovorene gaže?
Imamo nekih desetak svirki do kraja ljeta, počinjemo u Banjoj Luci pa slijede Mostar, Umag, Tuzla, Beograd, nekoliko svirki u Sloveniji, a završavamo s Londonom i Dublinom. Svirat ćemo, ali manje nego proteklih godina.
Što mislite o hrvatskoj glazbenoj sceni i glazbenom ukusu današnjih tinejdžera?
Ima dobrih novih bendova. Od novijih, dobar mi je Lika Colorado. A kad je riječ o ukusu, vjerujem da glazbeni ukus prati sve druge ukuse jer estetika i etika idu ruku pod ruku. Kako svjedočimo sveukupnom padu kriterija i stvarnosti u kojoj kriminalci i plagijatori mogu biti ministri i gradonačelnici, tako se to reflektira i na film, glazbu, sport itd. Zato je licemjerno otpuživati klince što slušaju turbofolk kad im se turbofolk-političari svaki dan serviraju kao uvažena gospoda.
Kakvu glazbu slušate privatno? Je li se vaš glazbeni ukus mijenjao tijekom godina? Postoji li neki pjevač/ica ili bend koji možete godinama slušati da vam ne dosadi?
Toma Waitsa i Springsteena uvijek mogu slušati. Slušam svašta, u posljednje vrijeme opet dosta vinila Sarah Vaugham, starog bluesa, outlaw country izvođače do Afghan Wigsa. Volim i Arcade fire i Kings of Leon pa ću ove godine prvi put otići i na In Music. Naravno da mi se glazbeni ukus mijenjao tijekom godina, kao što sam se i ja mijenjao.
Publika vas je zapamtila i po ulozi erotomana Saše u seriji ”Bitange i princeze”, a posljednji film u kojem ste glumili je ”Narodni heroj Ljiljan Vidić“. Koliko vam treba vremena da se uživite u neku ulogu? Tko vam je pomogao glumačkim savjetima?
Mnogo su mi pomogli profi-glumci – od Bitorajca, Tarika i Mile Elegović ukrao sam par fora. Od pokojnog Predraga Vuševića naučio sam možda i najviše. Nije mi trebalo nešto puno da se ufuram u ulogu. Mislim da u svima nama čuči neki nesigurni voajer, samo ga se ne treba sramiti nego zagrliti kao brata nerođenog.
Planirate li se više posvetiti glumi ili je to nekakvo usputno zanimanje koje radite iz zabave?
Ne. Mislim da ću i dalje svirati i pisati pjesme. Možda ću jednom napisati neku knjigu pjesama, nešto kao podsjetnik s akordima, skužio sam da sam zaboravio svirati svoje pjesme na gitari pa bi mi baš dobro došlo imati sve pjesme na jednome mjestu s notama, akordima i starim slikama.
Po čemu biste voljeli da vas pamti hrvatska glazbena scena?
Po savršenom torzu. To mi je najvažnije. A onda možda i po nekoj pjesmi koja ih je dirnula u srce.
