PODIJELI

Udruga nikada i nije imala logopeda, no to nije spriječilo djecu i roditelje da povjere svoju djecu u ruke fonetičarki i psihologice. Najveći problem je što udruga nikako ne može pronaći logopeda jer, kako kaže gospođa Geri, sve da ga i nađemo, ne možemo ga plaćati. No, djeca su i s djelatnicima koji su radili u udruzi postigla itekako zavidne rezultate i napredak.

Više od sto djece s dijagnozom ADHD-a i drugim teškoćama ostalo je bez jedinoga mjesta na kojemu su dobivali stručnu pomoć. Udruga ADHD I JA morala je zatvoriti svoja vrata nakon devet godina rada, i to zbog nemogućnosti naplate zbog spornog birokratskog propisa. Naime, udruga osnovana 2008. godine, nakon mnogih seljakanja i traženja adekvatnog prostora, konačno je pronašla utočište u prostoru koji im je ustupio TC Agram d.o.o. Iz Osijeka.

Nisu zadovoljeni uvjeti

Uz silni entuzijazam njezine osnivačice Sandre Geri, koju je dijagnoza vlastitoga sina i nesnalaženje sustava, u prvome redu škole, u tome, motivirala na osnivanje udruge, i požrtvovnosti malobrojnih zaposlenika, udruga u kojoj je tijekom devet godina utočište pronašlo više od sedamsto djece i njihovih roditelja, mora zatvoriti svoja vrata. Očajni roditelji ne znaju gdje će s djecom, a djeca su tužna i izgubljena.

Predsjednica udruge Sandra Geri morala je otpustiti svoje djelatnice zbog nemogućnosti isplaćivanja plaća koje su, kako je rekla, ionako male, tek tri i pol tisuće kuna. Udruga je ostala bez dvije fonetičarke i psihologice. Gospođa Geri je, naime, svojedobno izborila da udruga dobije status pružatelja socijalnih usluga, što znači da se može naplaćivati iz državnog proračuna. Ironija je u tome što joj je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku odobrilo naplatu usluga, a to isto ministarstvo šalje joj tri službenice koje su odlučile da se naplata ne može provesti jer “nisu zadovoljeni uvjeti za naplatu”. Centar za socijalnu skrb u Dugom Selu odbio je rješenja roditelja koja su ključna da se provede naplata.

Koliko mogu čekati

Obrazloženje Centra bilo je sljedeće: “Fonetičar ne može raditi logopedski posao zato što fonetičar ne može napisati potrebnu dokumentaciju, odnosno izdati potvrdu.” Udruga nikada i nije imala logopeda, no to nije spriječilo roditelje da povjere svoju djecu u ruke fonetičarki i psihologice. Najveći problem je što udruga nikako ne može pronaći logopeda jer, kako kaže gospođa Geri, sve da ga i nađemo, ne možemo ga plaćati. No, djeca su i s djelatnicima koji su radili u udruzi postigla itekako zavidne rezultate i napredak.

Što će biti s djecom? Kako će sve to završiti? Hoće li nadležne institucije naći rješenje kako bi udruga opet mogla otvoriti svoja vrata djeci? Pitanja je mnogo, a djeca, koliko mogu čekati…

(Foto: Ilustracija)

PODIJELI