PODIJELI

Najdublji trag, po kojem ga se najviše pamti, ostavio je surađujući s četiri godine mlađim bratom Walterom u stripu.

Upravo na dan izlaska ovog broja Zagrebačkog lista navršava se točno sto godina od rođenja jednog od najvećih velikana hrvatske popularne kulture, jedinstvenog talenta koji je u stripu, animaciji i popularnoj glazbi ostavio neizbrisiv trag, bez kojeg bi mnogo toga bilo drukčije i ne bismo imali mnoge stvari koje su danas pomalo zaboravljene a njima bismo se trebali itekako ponositi.

Bogata ostavština

Norbert Neugebauer rođen je 9. lipnja 1917. u Tuzli, no kao vrlo mlad s obitelji, roditeljima i četiri godine mlađim bratom Walterom, došao je u Zagreb, gdje je njihov otac držao fotografsku radionicu u Gundulićevoj ulici. Nakon završetka gimnazije, Norbert Neugebauer upisao je studij slavistike, ali je odslušao samo sedam semestara, zov medija odvukao ga je u vode kazališta, glazbe i nakladništva, a u svakom od tih područja snalazio se kao riba u vodi. U kazalištu je bio inscipijent, pa i glumac, ali mu je od kazališnih dasaka privlačniji ipak bio vonj tiskarskih strojeva i zveket pisaćeg stroja, kojim je doslovno stvorio temelje hrvatske masmedijske kulture.

Pisao je novinske tekstove, crtice, novele i libreta za operete – iznimno popularna bila je dječja opereta “Pekarev Miško”, za koju je upitno je li se uopće prvi put obrijao kad ju je napisao, imao je samo 16 godina, ali najdublji trag po kojem ga se najviše pamti ostavio je, ponajviše s četiri godine mlađim bratom Walterom, ali i surađujući s drugom autorima, u stripu. Veliko naslijeđe ostavio je i u glazbi – više od stotinu napisanih tekstova za pjesme, od kojih su mnoge toliko prihvaćene i uvriježene da im je i autorstvo zaboravljeno jer su ih izvodili gotovo svi najbitniji hrvatski i jugoslavenski pjevači, od Ive Robića, Jimmyja Stanića, Vice Vukova i Dušana Dančua pa do Duška Jakšića, Đuze Stojiljkovića, Radmile Karaklajić….. “Piši mi”, “Spoved”, “Tri palme na otoku sreće”, samo su neke od pjesama čiji su stihovi izašli iz glave Norberta Neugebauera. To što je više zapamćen kao autor stripa i animiranog filma nego kao tekstopisac, i pored tolikih pjesama, rječito govori o njegovu golemom značaju da hrvatsku vizualnu kulturu.

Pokrenuli ‘Veseli Vandrokaš’

Prvi strip u Hrvatskoj i Jugoslaviji uopće, “Vjerenica mača” Andrije Maurovića i Kreše Kovačića, objavljen je 1935. u tjedniku “Oko”, a za njim je u istom listu odmah uslijedio i drugi, o Nasrudin Hodži, čiji su autori bili 14-godišnji crtač Walter Neugebauer i scenarist Norbert Neugebauer. Walter je bio jedinstven talent koji je, premda golobrad, karikaturalne stripove crtao nimalo manje kvalitetno od tadašnjeg neprikosnoveno najpopularnijeg svjetskog autora Floyda Gottfriedsona, glavnog Disneyeva crtača na “Mickeyu Mouseu”, a Norbert je kao scenarist bio možda jači čak i od Disneyevih pisaca. Kao vještom tvorcu stihova, nije mu bio problem da tekstove za neke od najpopularnijih stripova, “Patuljak Nosko” i neke epizode “Jacka Jacksona i Bimba Bambusa”, napiše u stihu, što je sjajno funkcioniralo i čitateljima bilo posebno atraktivno, možda i jedinstveno u “devetoj umjetnosti” bilo gdje u svijetu.

Braća Neugebauer punila su zagrebačke novine (među ostalim, i našeg predratnog imenjaka “Zagrebački list”) svojim stripovima pa je bilo logično da se i sami okušaju kao nakladnici. Tako su 1938. pokrenuli svoj list “Veseli vandrokaš”, za koji su u Seljačkoj tiskari u Frankopanskoj 12 dobili i prostor za redakciju. Tu su ti neumorni multitalentirani umjetnici s ekipom jednako talentiranih suradnika postali “sami svoji gazde”, baveći se autorstvom i nakladništvom sve do travnja 1941. Raspadom države i uspostavom NDH bili su opet svedeni na honorarni rad na sto strana, dok nisu uspjeli ustaškoj cenzuri, koja je bila sumnjičava prema stripu, 1943. prodati ideju o izdavanju “Zabavnika”, u kojemu su surađivali svi najbitniji hrvatski autori.

Pored vječite borbe s cenzurom i provlačenja kadrova u kojima njihovi dječji junaci nisu imali obveznu ustašku kapu “jer su tek ustali iz kreveta” i slične izlike, braća Neugebauer stavljala su glavu u torbu pomažući, primjerice, Mauroviću da pripremi svoj odlazak u partizane; veliki Andrija unaprijed je nacrtao nastavke stripova koji su objavljivani kao da je on još u Zagrebu, a on je već bio “u šumi”. Pored njihova talenta, ta činjenica bila im je od velike pomoći nakon što zadnji, 103. broj “Zabavnika” nikada nije dospio na kioske jer je tiskan 8. svibnja 1945.

Pioniri animacije

Nove vlasti nisu imale baš mnogo sluha za te zapadnjačke izmišljotine od stripova pa su braća Neugebauer bila prisiljena raditi sve i svašta, karikature i tekstove za zidne novine i sl., ali su sudjelovali u stvaranju prvog propagandnog animiranog filma “Svi na izbore” 1948. te postali pioniri animacije u cijeloj bivšoj državi. Zahvaljujući raskidu sa Staljinom, progurali su ideju o animiranom filmu “Veliki miting”, čiji je glavni animator bio Walter, a Norbert scenarist, a bili su koredatelji. Uz veliku podršku Fadila Hadžića (u čijem su Kerempuhu surađivali i koji je upozorio Waltera – “Ako zaj… stvar, ode mi glava”), te Fedora Hanžekovića uz čiji je film “Bakonja fra Brne” u kinu Balkan, danas kinu Europa, “Veliki miting” premijerno prikazan 28. travnja 1951., braća Neugebauer probila su led za stvaranje legendarne Zagrebačke škole crtanog filma, da bi samo desetljeće poslije “Surogat” Dušana Vukotića, nacrtan u Zagrebu, postao prvi neamerički film nagrađen Oscarom u kategoriji kratkometražne animacije.

Norbert je surađivao na još nekoliko animiranih filmova kao scenarist i koredatelj, a samostalno je režirao filmove “Gool!” (1952.) i “Lažni kanarinac” (1958.). No, kako je 1951. Maurović, zahvaljujući svojem partizanskom “pedigreu”, uspio progurati objavljivanje prvog poslijeratnog stripa, bila je to prigoda da se i Norbert s bratom Walterom vrati onome što su najbolje radili – stripu.

Legendarni “Plavi vjesnik” iz pedesetih i šezdesetih, prije nego što je uvozni strip preplavio kioske, stvaran je u Frankopanskoj 12, istim onim prostorijama u kojima su Norbert i Walter stvarali “Veselog vandrokaša” i “Zabavnik”, a ovaj put Norbert nije pisao stripove samo za svog brata, nego je surađivao s vrhunskom plejadom autora: pored Waltera, pisao je za Vladimira Delača, Andriju Maurovića, za čije je kolorne stripove scenaristički adaptirao Šenou, Jacka Londona, Breta Harta, Borivoja Dovnikovića, Zlatka Grgića, Turida Pausa….

Suradnja s Julesom

Nije patio od ega i bio je spreman pisati i prema tuđim idejama, primjerice, strip “Baća izviđač” za Julija Radilovića, a popularni Jules prisjetio se suradnje s Norbertom: “On je bio silno zabavan, društven čovjek, bilo je vrlo ugodno raditi s njim. Kad sam smislio “Baću izviđača”, bilo mi je prirodno da njemu predložim da piše scenarij, s obzirom na to da sam još kao klinac obožavao sve one stripove koje je on pisao, “Vrtirepa” i sve druge. Njemu se ideja veoma svidjela, napisao je probni scenarij, s tim smo otišli uredniku i sve je prošlo da nije moglo bolje. Suradnjom s njim bio sam vrlo zadovoljan.”

Mnogo je velikih imena predratnih i poslijeratnih hrvatskih strip-scenarista, od Kreše Kovačića (sina književnika Ante) i Franje M. Fuisa te Zvonimira Furtingera pa sve do danas međunarodno priznatog Darka Macana, ali među svim tim imenima Norbert Neugebauer je možda i najznačajniji. Kad se njegov brat Walter šezdesetih odselio u Njemačku gdje je za nakladnika Rudolfa Kauku crtao dječje stripove (“Fix und Foxy”) Norbert je nastavio pisati scenarije za njega, a ubrzo je i sam krenuo za bratom jer u Jugoslaviji, zahvaljujući najezdi prijevodnih stripova, više nije bilo toliko prostora niti poštenih honorara za domaće autore.

Norbert Neugebauer, pionir hrvatskog stripa i animiranog filma i tekstopisac pjesama koje su ušle u našu kolektivnu baštinu, umro je početkom svibnja 1992. u Offenbachu u Njemačkoj; njegov brat Walter napustio je ovaj svijet niti mjesec dana nakon toga. Braća rođena u Tuzli ali odrasla u Zagrebu, bez kojih bi hrvatske pop-kulture možda i bilo, ali svakako ne bi bila toliko dojmljiva, obimna i kvalitetna, danas su uglavnom slabo zapamćena. Osim Walterove retrospektivne izložbe koju je u Klovićevim dvorima 2013. priredio Frano Dulibić, njihovo naslijeđe uglavnom je zanemareno.

Mi iz Zagrebačkog Lista dižemo glas u prilog prijedloga da se barem jedna zagrebačka ulica nazove imenom braće Neugebauer.

Toliko zaslužuje taj jedinstveni dvojac koji je tri puta ni iz čega stvarao hrvatski strip i postigao još mnogo toga.

(Autor: Marko Fančović)

 

PODIJELI