PODIJELI

Tužnu priču o samoživom predsjedniku treneru Zagreba Draženu Mediću znaju svi. Uostalom, traje od 2004. kada je Milan Bandić ili Grad postavio Medića za predsjednika kluba nakon što su njegovi prethodnici Miroslav Marčinković i Drago Marić željeli degradirati klub i prisvojiti atraktivno zemljište.

Kada ste posljednji put bili na stadionu u Kranjčevićevoj? Dobro, ako zanemarite građevinske radove ispred, u sam stadion nije problem ući i u kasniji sat. Znaju to i ”nesportski” susjedi iz ulice – dođu, prošetaju pse, odu, a oni malo mlađi vole se zadržavati u alkoholnim druženjima i pubertetskoj igri ”slon u staklani”. Bilo je i branja bazge koja raste na istočnom dijelu stadiona kod nekadašnjeg rukometnog terena, ali pametnije je da netko napravi sok. Ako vam je na piku kupina koja je zauzela betonske tribine, dođite krajem srpnja ili u kolovozu, čuvara ionako nema.

Nestao i Žiga

Nakon ”Veselog nepca”, jedinog ugostiteljskog objekta u Kranjči, slijedi tribina koja bi mogla biti održavanija. Ništa spektakularno, glavno je da postoje brojači gledatelja i reflektori – to je dovoljno za dobivanje prvoligaške licence HNS-a, Rudeš ju je upravo dobio.

”Kutije” za spikere su na mjestu, no svi znaju da se jedna praznina više neće popuniti. Legendarni bariton službenoga razglasa NK Zagreba, Žiga prije dva mjeseca nestao je iz Kranjčevićeve nakon 43 godine. ”Njegov” Zagreb upravo je ispao u 3. HNL, ali tužnu priču o samoživom predsjedniku treneru Zagreba Draženu Mediću znaju svi. Uostalom, traje od 2004. godine kada je Milan Bandić ili Grad postavio Medića za predsjednika kluba nakon što su njegovi prethodnici Miroslav Marčinković i Drago Marić željeli degradirati klub i prisvojiti atraktivno zemljište.

– Sa suzom sam napustio klub, samo sam tehničkom direktoru Šestiću dao ključeve. U penziji sam, ali izgubio sam živce. Ovaj klub nosim u srcu, a ne u interesima kao neki – rekao je Vladimir Žigolić.

Njegovo ”Vraćam se Zagrebe, tebi” koje je puštao na tribinama pretvorilo se u ”otišao sam, a u 40 godina propustio sam možda deset utakmica zbog bolesti – trčao sam s mora na utakmicu i natrag na more”. Nije morao ništa reći, na plećima ima 68 godina i živi na Žumberku, a do jučer je bio u ”kutiji”. Nema veze, obilazak je tek počeo. Ako pogledom preletite po travi igrališta, možda se sjetite Dire Straitsa koji su tamo održali koncert 1983. godine, a možda ste mladi pa ste upravo saznali beskoristan podatak. Na veterane NK Zagreba možete naletjeti preko tjedna, skupljaju se u klupskim prostorijama na prvom katu, iako ih je sve teže naći na utakmicama ”njihovih”. Da, igra kluba koji je oborio rekord posjećenosti na Maksimirskom stadionu protiv Osijeka 1973. godine (64.168 gledatelja s kupljenim ulaznicama) rijetko koga zanima. Navijači White Angelsi prije dvije godine rekli su dosta i posvetili se osnivanju direktnodemokratskog nogometnog kluba Zagreb 041. Recentnije, prije samo tjedan dana u potopu 2. HNL-a protiv Sesveta sportski novinar Antolić izbrojao je 34 čovjeka na tribini.

Još smo svi ovdje

– Aktualni scenarij u klubu smo najavljivali. Slali smo pisma klupskoj Upravi, Gradu, Olimpijskom odboru, Zagrebačkom nogometnom savezu… samo da se nešto napravi. Klub nije poduzeće, klub je javni interes. A kada netko s lokalnim interesom napokon ode iz kluba bez doviđenja, hoće li i odgovarati za štetu koju je napravio? – ponavljao je već poznato predsjednik Udruge veterana NK Zagreb Željko Dračić.

Onaj Dračić, zagrebačka nogometna legenda, najbolji strijelac jugoslavenske lige 1964./’65., direktor kluba od 1989. do 2000. godine. Ali to je bilo prije Marčinkovića, Marića, INA-e i Medića. Pričao je o klubu i što bi trebalo promijeniti za novi početak, o uvjetima koje imaju u klupskom pogonu u Veslačkoj. Izletjelo mu je očito: – Stadion je najveća vrijednost NK Zagreba. Ne govorim o prije, sada imamo igrače koji ne vrijede ništa.

Sljedeća postaja na turneji po Kranjčevićevoj bila je štakorište ili restoran ”Zagrebački bijeli”. Poznati je restoran prije tri godine u vrtlogu najmova i podnajmovima ugasio svijetla, čak i u cyber svemiru. Posljednje fotografije ”Bijelog” reklamiraju prigodno uređenje restorana za feštu, stolice imaju vrpce, a u stvarnosti je ruševina i opasnost za prolaznike. Do njega je ”nenogometni” i ”neugostiteljski” dio koji je atraktivan jedino sportašima amaterima.

Biciklisti, skijaši i ragbijaši koji nose isto klupsko ime – Zagreb, rijetko se spominju i zato se ne zna da je s njima prije dvije godine, paralelno s rezultatskom propašću NK Zagreba, pročelnik gradskog Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivica Lovrić održao sastanak na temu ”jeste li spremni napustiti Kranjčevićevu ako u zamjenu dobijete na korištenje druge objekte”. Biciklistima se posebno svidio prijedlog, pogotovo ako se uzme u obzir da je upravo na tom stadionu jedina biciklistička pista u Hrvatskoj.

– Otkad sam došao u Kranjčevićevu 1964. stalno se priča da nešto ne valja sa stadionom, a još uvijek smo svi ovdje – komentirao je iskusni biciklistički olimpijac Eugen Pleško Pleh.

On je u penziji, ali je još uvijek prisutan u klubu. I na popisu korisnika stadiona. Kada je ove zime napravljena inspekcija Grada, ragbijaši su nestali kao korisnici Kranjčevićeve, iako u Uredu za obrazovanje, kulturu i sport znaju da je istočna strana ”njihova”. Koriste klupsku prostoriju i pomoćno nogometno igralište do granice s ruševinama Taksi-remonta koji je jedna od žrtava privatizacije zbog zemljišta.

Jeste li znali da su atraktivno zemljište omeđeno Adžijinom i Brozovom plus teritorij stadiona na koji se nadovezuje obojani narančasto u zagrebačkom GUP-u? Narančasto znači izgradnja.
Prošećite se stadionom, možda ga uskoro neće biti.

 

PODIJELI