PODIJELI

-Prije tri godine pokrenuli smo inicijativu da privučemo i hrvatske volontere, tako da ih danas imamo stotinjak. Mahom je riječ o studentima, ali ima i umirovljenika, redoviti su i bogoslovi s Kaptola. Mladi većinom dolaze preko katoličkih zajednica FRAME (franjevačka mladež) i SKACA (Studentski katolički centar Palma), a ima i djece iz XV. gimnazije, MIOC-a, koji dolaze preko udruge roditelja-rekao je ravnatelj.

Sto i sedam anđela trenutačno je smješteno u Specijalnoj bolnici za kronične dječje bolesti Gornja Bistra. Među njima ima djece svih dobi, od beba pa do starijih. Budući da su se roditelji odrekli sedamdeset posto njih, u odrasloj dobi neki od njih ostaju i dalje tamo pa je tako najstarijem pacijentu 45 godina.

Njihov je dom prekrasan barokni dvorac Oršić usred šume, njihova dvorišta površine su 74 tisuće metara četvornih. Do prije pet godina to je zdanje od pet tisuća metara četvornih nadomak Zagreba bilo u katastrofalnom stanju, kronično bolesna djeca živjela su u sramotnim uvjetima, a za njih stotinjak, većinom oboljelih od cerebralne paralize koji trpe jake grčeve, bio je zadužen samo jedan fizioterapeut.

Čeka se politička odluka

Otkako je dužnost ravnatelja prije pet godina preuzeo Renato Mittermayer, stvari su se drastično promijenile. Bolnicu je kompletno preuredio i sada dok njome šećete, više se ne osjećate kao u filmu o Oliveru Twistu. Vedre, svježe boje na zidovima ukrašenim radosnim slikama, novi parketi i podovi, novi kreveti i prozori, novi fizikalni kabinet, obnovljeni sanitarni čvorovi u koje je prije bilo zastrašujuće ulaziti.

Mittermayer je zaposlio još šest fizioterapeuta, nabavio hidromasažu za djecu, uredio polikliniku, nabavio opremu i za voditelja medicinske službe doveo vrhunskog liječnika iz dječje Klaićeve bolnice, Tomislava Gojmerca. Također, bolnica je s novim softwerom napokon umrežena. Kako je uspio sve to napraviti, ravnatelj odgovara: – Nisam imao izbora. Morao sam nešto učiniti. Nisam mogao gledati djecu kako žive u takvim uvjetima.
No, unatoč uređenju, problem je što dvorac iz XVIII. stoljeća nije adekvatan za smještaj bolesne djece. Stropovi su visoki, prostor preglomazan, zimi se teško grije, građevinski su radovi ograničeni zbog zaštite kulturnih dobara. Rješenje postoji, ali još se čeka politička odluka o premještaju djece.

– Dva i pol kilometra odavde postoji državno zemljište na kojem bi se sagradila nova bolnica, jedina takva u Hrvatskoj. Ta bi zgrada bila mnogo prikladnija nego dvorac u koji bi se, kad mi odemo, mogao smjestiti Europski volonterski centar – kaže ravnatelj.

Ljetni volonterski kamp

U vezi s gradnjom nove bolnice nekoliko je puta bio, dodaje, na razgovoru u Ministarstvu zdravstva. Gradnju podržavaju svi, od načelnika, odnosno Općine koja je državno zemljište prenamijenila u građevinsko, do župana i djelatnika Ministarstva. Sada se, kaže, čeka odluka vrha politike. Za pothvat potrebno je sedamdeset milijuna kuna, a taj bi se iznos mogao dobiti iz europskih fondova ili iz državne blagajne.

Dok prolazimo bolnicom, djeca ga pozdravljaju, primaju za ruku, on ih grli, nosi i maše im. Obostrana ljubav je očita. Među 97 zaposlenih, 26 ih je nemedicinske struke, a cijelo vrijeme u dvorcu borave i volonteri koji šetaju djecu, hrane ih, igraju se s njima. Najviše ih pristiže iz Italije. Dolaze u grupama od desetak, dvadeset ljudi i ostaju tjedan dana, nakon čega ih zamijeni druga grupa. Smješteni su u kućici u dvorištu dvorca.

– Od 2000. godine kroz bolnicu je prošlo više od deset tisuća talijanskih volontera. Najmanje ih je za vrijeme ispitnih rokova jer mnogi volonteri studiraju. Svako ljeto imamo ljetni kamp. Razapnemo dva velika šatora i desetak dana njih 100-tinjak, 200-tinjak boravi ovdje i pomaže nam s djecom – kaže Renato Mittermayer.

Talijane je prije 17 godina u Gornju Bistru doveo talijanski svećenik don Ermano, koji je prije nego što se zaredio pomagao izbjeglicama u BiH i Hrvatskoj. Onda je 2000. pokrenuo udrugu za volontiranje “Il gardino delle rose blu” čiji članovi danas volontiraju po ustanovama u Hrvatskoj i BiH.

Najviše volonterskog staža u bolnici u Gornjoj Bistri ima Talijanka koju od milja i zbog toga što je i sama baka zovu nona Tina. Nona velikog srca svake godine unajmi kuću u blizini bolnice pa dva mjeseca od jutra do mraka boravi s bolesnom djecom. Njezin sunarodnjak Sergio u bolnici je bio čak 67 puta. A što je s domaćima?

Volontiraju pa usvoje dijete

– Prije tri godine pokrenuli smo inicijativu da privučemo i hrvatske volontere, tako da ih danas imamo stotinjak koji redovito dolaze. Mahom je riječ o studentima, ali ima i umirovljenika, redoviti su i bogoslovi s Kaptola. Mladi ljudi većinom dolaze preko katoličkih zajednica. FRAME (franjevačka mladež) i SKACA (Studentski katolički centar Palma), a ima dosta i djece iz XV. gimnazije, MIOC-a koji dolaze preko udruge roditelja – kaže Mittermayer.
Neki volonteri toliko zavole djecu da ih usvoje.

– Jedna je volonterka, studentica medicine, dovela roditelje da i oni pomažu, a oni su na kraju udomili jednog sada 12-godišnjeg dječaka. Imali smo slučaj jedne strankinje koja je radila u veleposlanstvu u Zagrebu. Njezin suprug nije bio zaposlen u Hrvatskoj, ali je svaki dan dolazio k nama i volontirao. Oni su poslije udomili jedno dijete – govori ravnatelj, dodajući kako se volonteri mogu pribilježiti na njihovoj internetskoj stranici, a mogu i samo pokucati na vrata.

– Kad pomažete djeci, pomažete sebi – zaključuje ravnatelj Mittermayer kojemu je ovo, kako je istaknuo, najljepši posao na svijetu.

Broj računa na koji možete uplatiti donaciju za bolesnu djecu u Gornjoj Bistri:

• IBAN: HR5923600001101244382

 

PODIJELI