PODIJELI

Okupljeni oko kluba Mama – Multimedijalnog instituta u Preradovićevoj, Tomislav Medak, koordinator teorijskih programa i izdavačke djelatnosti Mame, i Nenad Romić (Marcell Mars), nezavisni istraživač na njemačkom sveučilištu Leuphana, programer i umjetnik, prije pet godina pokrenuli su projekt ”piratske digitalne knjižnice” Memory of the World.

Utopijski san da svi imaju pristup znanju internet je u izvedbenom smislu promijenio (ako imate kompjutor i vezu), ali na tržištu znanstvenim radovima, istraživači gube utakmice protiv izdavača: samoubojstvo Aarona Schwarza, aktualno suđenje Aleksandri Elbakijan… O čemu je točno riječ, objasnio nam je Tomislav Medak.

Kada i zašto su nastale ”piratske digitalne knjižnice”, kako su se paralelno razvijale kod nas?

Internetske knjižnice preko kojih čitatelji dijele elektroničke knjige, časopise i članke, koje nazivate ”piratskima”, mi nazivamo ”knjižnicama iz sjene”. Knjižnice iz sjene nastale su kao posljedica digitalne mrežne tehnologije koja je omogućila eksploziju dostupnosti stručne literature kakva u doba tiska nije bila moguća. Istodobno, javnoj knjižnici kao društvenoj instituciji koja je zadužena da svim članovima društva omogući pristup kulturi i znanost bez ekonomskih i socijalnih zapreka, onemogućeno je da u digitalnoj sferi nastavi ispunjavati istu funkciju. U tom jazu između mogućeg i dopuštenog, zajednica čitatelja koji imaju pristup i onih koji ga nemaju, počela je samostalno digitalizirati, skupljati i činiti dostupnom nedostupnu literaturu.

Kriza dostupnosti nadasve je izražena u visokom obrazovanju i znanosti. Ako ste studirali u Hrvatskoj prije 20 godina, bili su mali izgledi da ćete u našim sveučilišnim knjižnicama naći recentna strana izdanja s najnovijim doprinosima u znanosti. Ovisili ste o mreži poznanika koji su radili na bogatim akademskim institucijama u inozemstvu, kako bi vam nakon mjeseci potrage poslali knjigu ili, češće, fotokopiju jednog od desetaka članaka koji ste trebali za akademski rad.

Danas, ponajviše zahvaljujući ilegalnim izvorima kao što su Library Gensis, Science Hub, #icanhazpdf ili naš Memory of the World, studenti, predavači i znanstvenici nemaju taj problem. Trend nije karakterističan samo za Hrvatsku, globalan je i prisutan diljem razvijenog i nerazvijenog svijeta – svugdje gdje postoje sveučilišta i knjižnice, studenti i profesori, stručnjaci i zainteresirani pojedinci izvan akademskog područja koji nemaju potrebna sredstva za plaćen pristup.

Krizu dostupnosti pokušava riješiti i znanstvena zajednica zauzimanjem za metodu izdavanja znanstvenih članaka i knjiga u otvorenom pristupu (eng. open access) koji omogućuje besplatnu dostupnost znanja krajnjim korisnicima. Međutim, za sada, takav pristup ima skromne učinke, mnogo skromnije od izjednačavajućeg djelovanja piratstva.

Očit je antagonizam između autorskog prava i prava javnosti na slobodan pristup znanju, aktualna je rasprava o ilegalnosti i legitimnosti pokretanja knjižnica iz sjene?

Paradoks knjižnica iz sjene je da slabo financirano visoko obrazovanje i znanost u svakodnevnom radu ovise o ilegalnim izvorima, ali o tome najčešće ne smiju javno govoriti. Razlog tome je što dostupnost znanja regulira autorsko pravo koje ih, unatoč jednostavnosti umnažanja i distribuiranja digitalnih objekata, i dalje tretira kao da je riječ o posjedu nad zemljom. U znanstvenom izdavaštvu, znanstvenici-autori temeljem autorskog prava ne dobivaju naknadu za priloge, znanstvene recenzije ili urednički rad. To pravo, u komercijalnom smislu, služi isključivo izdavačima. I dok je za to bilo opravdanja u doba kad su se časopisi morali tiskati i slati poštom, u doba digitalnog pristupa znanstveni izdavači to su pretvorili u izvor enormnih profita. Globalni monopol četiri znanstvena izdavača, Reed Elsevier, Springer, Wiley-Blackwell i Taylor and Francis, iskoristio je prelazak na internetsku distribuciju da bi napuhao cijene pretplata i povećao godišnje profite do basnoslovnih razmjera.

Istodobno, visoko obrazovanje i znanost diljem svijeta obilježeni su sve većim cijenama studija, studenskim zaduživanjem i nesigurnim uvjetima rada. Znanstveno-obrazovni pogon odlikuje golem jaz u globalnim razmjerima. Kao što je u nedavnoj studiji upozorila Danijela Dolenec, zemlje Zapadnog Balkana zajedno izdvajaju za istraživanje jedva koliko i jedno veće američko sveučilište. Autorsko pravo taj jaz nejednake razvijenosti samo produbljuje. Stoga se postavlja pitanje nije li vrijeme da počnemo razmišljati kako možemo drukčije organizirati proizvodnju i dostupnost znanja, barem u području znanstvenog izdavaštva. Nije li vrijeme da se ono što se smatra ilegalnim vidi kao legitimno.

Suđenje Science hubu je u tijeku. Što se događa i što bi se moglo dogoditi pozitivnom/negativnom presudom?

Reed Elsevier, najveći znanstveni izdavač na svijetu, čiji profiti od izdavanja časopisa godinama dosežu nevjerojatne godišnje stope, više od 30 posto, krajem 2015. tužio je Science Hub i Library Genesis. Kao što pokretačica Science Huba i prvooptužena Aleksandra Elbakijan ističe, odluka suda u krajnjoj mjeri bit će odluka o tome treba li znanost biti svima dostupna ili će prevagnuti partikularni interesi izdavača. Reed Eslevier traži odštetu od 50 milijuna dolara. Ako dobije presudu, Science Hub će možda nestati, ali izglednije je da će se biti prisiljen sakriti se na dark netu i postati mnogo manje dostupan.

Kao reakcija na taj scenarij, nekolicina knjižničara iz sjene oko nas pod kolektivnim imenom Custodians.online sročila je u studenome 2015. pismo solidarnosti u kojemu pozivamo sve koji pridonose i imaju koristi od prakse dijeljenja da pokažu neposluh. Ako ne želimo da nestanu Science Hub i drugi o čijem funkcioniranju ovisimo u proizvodnji i prijenosu znanja, pitanje legitimnosti njihova djelovanja moramo postaviti kao političko pitanje.

Hakiranje, makar i znanstvenih radova, zvuči filmski prosječnome čovjeku. Što točno radite i koliko je ljudi formalno uključeno u Memory?

Projekt Memory of the World/Public Libray (www.memoryoftheworld.org) polazi od pretpostavke da na internetu svatko može biti knjižničar-amater. Skupnim naporom možemo nadomjestiti ono što je javnim knjižicama onemogućeno, dokle god im ostaje onemogućeno. Preduvjet za to je da elektroničke knjige, časopise i članke koje imamo na našim računalima organiziramo u zbirke, uredimo bibliografske metapodatke i ponudimo jedni drugima pristup toj građi i našem poznavanju te građe.

Kako bismo olakšali aktivnost dijeljenja, razvijamo više alata od ”uradi sam” skenera za digitalizaciju knjiga, napravili smo ih desetak diljem svijeta, do slobodnih softverskih alata kao što je Let’s Share Books koji omogućuje dijeljenje knjiga preko naše web stranice. Trenutačno imamo dostupno 50.000 knjiga i članaka na različitim jezicima i s različitim tematskim fokusima koji su djelo 15 knjižničara-amatera.

Pored tehnološkog razvoja, intenzivno radimo na digitalizaciji, bilo u suradnji s pojedincima, grupama i inicijativama koje žele digitalizirati građu ili time da sami digitaliziramo knjige, periodiku i arhive. Tako smo, primjerice, u suradnji s dr. Antom Lešajom učinili dostupnim arhiv časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole. Časopis Praxis intelektualno je naslijeđe socijalističke Jugoslavije od trajne međunarodne važnosti.

Krug kritički nastrojenih mislilaca oko časopisa razvio je jedinstvenu putanju humanističkog marksizma i društvene analize u kontekstu socijalističke Jugoslavije, a 1990-ih ta je povijest potisnuta zbog ratnih podjela, izgradnje monoetničkog identiteta i zatiranja sjećanja na socijalizam. Važnost tog arhiva nije u tome što nam može ponuditi odgovore na današnju ekonomsku i političku krizu, nego što nam može dati uvid u povijesnu situaciju koja je prethodila današnjoj, poučiti nas o ograničenjima pojmova u kojima kritički promatramo našu zbilju i navesti nas da gradimo nove oblike kritičkog djelovanja i promjene u društvu.

PODIJELI