PODIJELI

Sedam nebodera, četiri stambena i tri poslovna, od kojih najviši ima čak 37 etaža, planiraju se graditi kod rotora na Jadranskome mostu na samoj obali Save.

S tim projektom, vrijednim oko 300 milijuna eura, u javnost je izašla norveška tvrtka Verdispar još 2008., no do sada, od gradnje na površini od 34 tisuće kvadrata nema ništa, premda je u tu svrhu izmijenjen GUP, a dobivena je i lokacijska dozvola. Problem je, među ostalim, u tome što je dio tog zemljišta sporan. Sumnja se da je stečen na sumnjiv način – prevarom vlasnice, 96-godišnje Sofije Šetine, čiji nasljednici već deset godina sudskim putem pokušavaju vratiti zemljište. Priču o tome otkriva nam Antun Bačoka, predsjednik Udruge za zaštitu ljudskih prava – Korektiv, kojemu su se slovenski nasljednici obratili za pomoć.

Dva sporna ugovora

– Vlasnica zemljišta na koje su investitori bacili oko bila je Sofija Šetina iz Prigorja Brdovečkog kod Zaprešića, preminula prije deset godina u 97. godini. Iza sebe ostavila je kuću od 94 kvadrata s okućnicom u kojoj je živjela te veliko zemljište u Blatu površine više od tri tisuće metara četvornih u Zagrebu. Nakon njezine smrti, njezine je nasljednike u Sloveniji iznenadila Ana Levojević, mesarica koja je imala obrt u ulici u kojoj je starica živjela, a koja se pojavila s njezinom oporukom, tvrdeći da se ona brinula za staricu, a da joj je zauzvrat starica ostavila nasljedstvo – ističe Bačoka.

Ana Levojević tada nije pokazala dva ugovora koji je navodno potpisala sa staricom 20. siječnja 2006., dakle godinu dana prije njezine smrti. Bila je riječ o darovnom i kupoprodajnom ugovoru. Oporuka u kojoj joj daruje kuću s okućnicom prošle je godine pravomoćno osporena, i to nakon što su tri vještačenja potvrdila da je oporuka krivotvorena te da starica ništa nije ostavila Ani Levojević.

– Međutim, nasljednici još ni dan-danas nisu stupili u posjed kuće jer je Ana Levojević, samo mjesec dana nakon smrti Sofije Šetine, kuću prodala za 68 tisuća eura, odnosno formalno za 75 tisuća kuna jer je žena koja je kupila kuću priznala nasljedicima iz Slovenije da se s Anom Levojević dogovorila da joj dio novca da na ruke kako bi smanjile porez na nekretninu – tvrdi Bačoka, koji je tom njihovu razgovoru svjedočio.

Drugi ugovor koji nasljednici Sofije Šetine već deset godina pokušavaju poništiti je kupoprodajni ugovor. U njemu stoji da je Ana Levojević od Šetine kupila zemljište na kojemu se sada planiraju neboderi, za 148 tisuća kuna ili 20-ak tisuća eura.

Vještaci i vještačenja

– Ana Levojević u banci je zatražila kredit tog iznosa, ali nema dokaza da je kredit odobren i da je isplaćen na račun njezina obrta. Drugim riječima, nema dokaza da je Sofija Šetina ikad primila taj iznos – kaže Bačoka.

O tom se kupoprodajnom ugovoru odlučuje na Općinskom sudu u Zaprešiću, a u jednom su desetljeću obavljena samo dva psihijatrijska i jedno grafološko vještačenje. Predmet je najprije pet godina vodila sutkinja Maja Sarić koja nije, nastavlja, vještačila original potpisa Sofije Šetine, a to je, tvrdi Bačoka, jedini način da se utvrdi je li potpis krivotvoren ili nije. Nasljednici su tražili izuzeće sutkinje pa je predmet prije tri godine preuzeo sudac Siniša Radanović, koji je nedavno pristao na grafološko vještačenje ugovora iz gruntovnice i sada se čekaju rezultati. Sudac Radanović je pak u medijima završio 2003. kada je u Vukovaru kao sudac Općinskoga suda presudio temeljem „usmenog priznanja kojima su se vlasnici zgrada gruntovno uknjižili”. Pola godina nakon te neobične presude, Radanović je postao predsjednik zaprešićkog Općinskog suda.

S druge strane, vješatak psihijatar Rajko Savić, temeljem medicinske dokumentacije, ustvrdio je da je Sofija Šetina u vrijeme potpisivanja spornog ugovora bolovala od teške vaskularne demencije i da nije mogla biti svjesna što potpisuje niti je mogla shvatiti pravni značaj kupoprodajnog ugovora.

– Vješak Savić na sudu je dodatno potkrijepio svoje mišljenje, ali je zatim sudac Ani Levojević, odnosno njezinu novom odvjetniku Ivici Pezi, dopustio da naprave novo psihijatrijsko vještačenje na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. To je vještačenje kao šefica Odbora na Medicinskom fakultetu potpisala Vedrana Petrovečki, a mišljenje je dao Ninoslav Mimica, koji je na čelu Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju u bolnici Vrapče.

Njegovo se vještačenje, na temelju jednake medicinske dokumentacije, u potpunosti razlikuje od kolege Savića. U njemu se tvrdi da je starica bila potpuno svjesna kada je s 95 godina potpisivala ugovor. Napominjem da je taj isti Mimica u slučaju Maškarin, kada je mladiću amputirana noga, utvrdio da mu ne treba isplatiti odštetu jer amputacija pogrešne noge na njemu nije ostavila psihički trag – ističe Bačoka, dodajući da je Zavod u Vrapču otprilike u to vrijeme dobio donaciju od šesto tisuća kuna.
Spominje se i Duška Dropulića

Za vrijeme parničarenja, Ana Levojević prodala je zemljište za dva milijuna i sto tisuća eura, dakle za 105 puta veću cijenu.

– Ona je 2007. osnovala tvrtku Zaglođe s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna. Taj je kapital povećala prodajom zemljišta na 4,3 milijuna kuna. Zemljište od više od tri tisuće četvornih metara prodala je po 105 puta većoj cijeni od one za koju ga je kupila. Kupila ga je za šest eura po kvadratu, a prodala za 650 eura – kaže Bačoka, dodajući da je tvrtka Rotor Jug, tvrtka kći tvrtke Verdispar, kupila Zaglođe u čijem se tako povećanom temeljnom kapitalu nalazilo i zemljište.

– Kada tvrtka kupuje tvrtku, nema poreza – kaže Bačoka, dodajući da je nakon toga Verdispar osnovao Rotor jug. Zanimljivo je da je tvrtku Zaglođe Ana Levojević registrirala u Radničkoj 80 u Zagrebu, na istoj adresi na kojoj je registrirano šest Verdisparovih tvrtki sa sličnim imenima. Verdispar tvrtke stalno se otvaraju i gase. Posljednja tvrtka Verdispar Jugoistočna Europa na adresi Radnička 52 kao adresu navela je ured knjigovodstva kojim se koristi. Na njezinu je čelu Robert Hagen, koji je također bio direktor Zaglođa i Rotor Juga.

– Verdispar je formalno norveška tvrtka, no postoje indicije da je zapravo u vlasništvu Mladena Vedriša i njegova šurjaka Stipana Marovića (Veriš – par), vlasnika Stimara. To bi institucije naše države trebale provjeriti. Prije deset godina kompletna dokumentacija predana je USKOK-u, ali do sada se Dinko Cvitan nije oglasio o tome, a dok je on na čelu DORH-a, tome se i ne nadamo – kaže Bačoka.

Vedriš je insinuacije da on stoji iza Verdispara nazvao luđačkim.

– Osoba koja je to rekla ili nema pojma o čemu priča, ima pogrešne informacije ili je zlonamjerna – rekao je Vedriš.
U projekt Verdispara bila je uključena i tvrtka Stimar Stipana Marovića. Stipan Marović potvrdio je da je za norvešku tvrtku Verdispar prije osam godina radio konzultanstki dio posla te dio oko natječaja vezan za lokacijsku dozvolu, no od tada s njima nije, tvrdi, u kontaktu. Prema njegovu saznanju, lokacijskim je dozvolama istekao rok, a jesu li novi vlasnici tvrtke išta oko toga radili, ne zna. Suludim je nazvao insinuacije da on stoji iza Verdispara, te dodao da to nema nikakve veze s istinom, a Bačoku je pozvao da predoči dokument koji bi to dokazao.

– Projekt Verdispara preuzela je tvrtka Rotor jug, a Verdispar radi na nekim drugim projektima u Zagrebu i okolici – kaže Marović.

Kao jednu od zainteresiranih osoba Bačoka spominje i Duška Dropulića, vlasnika tvrtke Arhid, supruga bivše ministrice graditeljstva Marine Matulović Dropulić. Duško Dropulić odbio je išta komentirati na tu temu te je rekao da nije upućen u taj posao pa i ne zna što se sada događa s tim projektom.

Nitko ne zna i svi nedostupni

Ana Levojović odbila je razgovarati o ovoj temi, točnije, tri puta u telefonskom razgovoru rekla da je da ne zna o čemu pričamo.
Na sudu u Zaprešiću nisu odgovorili zašto se već deset godina utvrđuje i valjanost kupoprodajnog ugovora. „Spis se trenutačno nalazi u Centru za forenzična ispitivanja ‘Ivan Vučetić’ radi izvođenja dokaza grafološkim vještačenjem, slijedom čega nismo u mogućnosti izvršiti neposredan uvid u spis i detaljnije se očitovati o tijeku postupka“, stoji u priopćenju glasnogovornice Općinskoga suda Ivane Šeparović Bradvice.

Tvrtka Rotor jug registirana je na adresi u Zagrebu, no tamo se zapravo nalazi njihov knjigovodstveni ured. Uputili su nas na odvjetnicu te tvrtke Sanju Mihalić. Do nje nismo uspjeli doći, trenutačno je u inozemstvu, a na e-mail i telefonski poziv nije odgovarala. Dinko Cvitan također je u inozemstvu.

PODIJELI