PODIJELI

”Iza pozornice” u Močvari, u ovom slučaju ”iza ringa”, neki su hodali, neki su čitali scenarije isprintane na A4 papiru, neki su se oblačili u hrvački dres, tajice, motorističke čizme… ”Hardcore Stevo”, 16-godišnjak kojem se osmijeh nije skidao s lica, nervozno je ponavljao kako opet ima tremu i gledao prema, po godinama, najiskusnijem hrvatskom kečeru ”Debelom Đubretu” (37) koji je bandažirao ruku.

5 gledalo, 50 se rugalo

– Neću te jako, samo će se čuti – nasmijao se ”Đubre”.
– Zato ti i treba bandaža, da se bolje čuje.
– Jebi ga, morat ću te jako. Dobit ćeš četiri šamara.

”Stevo” se zbunio. U scenariju je pisalo: ”Stevo kreće udarcima, pokušava udarac nogom. Đubre mu lovi nogu i udara šamar. Stevo se diže i dobiva još dva šamara.” Četvrti se nije spominjao, ali pažnju je odvukla gospođa od ”Debelog” koja je ušla, pozdravila, ostavila kolače s kokosom prelivenim čokoladom i otišla se družiti s prijateljicom.

”Prvi hrvatski kečeri” su profesionalno-hrvačka družina koja posljednjih godinu dana u prosjeku jednom mjesečno nastupa u Močvari, a profesionalno hrvanje je izvedbena umjetnost koja kombinira sport (poluge, bacanja, udarci, letenje s užadi, akrobacije) i kazalište (sve borbe likova su namještene, unaprijed se zna rezultat, likovi su povezani pričom koja se razvija u i oko ringa, pokušava se realizirati što luđi preokret u meću i radnji prema scenariju koji je nepoznat publici, a od publike se očekuje participacija navijanjem i dobacivanjem, ne pasivno promatranje).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Američku zabavu koja je popularna u Meksiku i Japanu u Zagreb je donio Antonio ”Frozen Fire” Ilić (27) iz Kamenca iz Baranje koji je nakon igranja igrica s prijateljem odlučio uživo isprobati poteze koje su proučavali 2005. godine.

– Nismo ”to” mogli nigdje trenirati, najbliže nam je bilo hrvanje u Donjem Miholjcu, a nismo imali novaca. Prijatelj bio zagriženiji od mene pa sam se odlučio potruditi da mu budem organizator, a on kečer. Počeli smo okupljati ekipu i prvu publiku – od svih susjeda i prijatelja pet nas je gledalo, a ostalih 50 sjedilo 50 metara dalje i rugalo se – imali smo ring na dvorištu koji sam gradio dva mjeseca… I onda sam rekao, idem u Zagreb raditi ono što volim, neće truliti u Belju. Žena je bila skeptična, ali pristala je pratiti me – rekao je Antonio.

Kečer u Živom zidu

Iako skvotiraju otkada su došli u Zagreb, izuzev dva mjeseca podstanarstva, i trude se preživjeti uobičajenim privremenim poslovima, konobarenjem, pomaganjem kod selidba, Antonio je radio i kao drvosječa, radio je u Franku, bez obzira na njegov aktivistički angažman u Živom zidu, sve se vrti oko kečera. Dom za treninge našli su u Šeferovoj 4 na Ravnicama.

– Došao sam u Zagreb s 11 članova na popisi koji su trebali plaćati članarine da možemo iznajmiti prostor, ispalo je da su samo četiri voljna trenirati, a da si dva mogu priuštiti članarinu. Gorenje nam je izašlo u susret, njihov derutni prostor smo uredili i dali su nam ga na besplatno korištenje.

Broj članova društva oscilira o mogućnosti treniranja, 15 je konstanta, starosti su od 16-37 godina, profila od školaraca, bauštelaca do likovnih umjetnika. Neki dolaze iz Baranje samo na nastupe.

Nastupi su im teatralni, na razini sapunice. Izbor imena likova, izlazak u ring, izbor muzike, uvod voditelja aktualnog prvaka ”Posljednjeg brata Grimma” koji drži pojas kojeg će napasti osvajač turnira, borbe koje su, osim akrobacijama, potencirane amortiziranim ringom koji funkcionira kao veliki zvučnik koji udarce nogom u pod pretvara u zvukove udaraca u tijelo, igra likova uz ring i navijanje i komentiranje publike. Bez ikakve političke korektnosti na obje strane, čak i kada je u pitanju udaranje žene. ”Zmija”, šefica udruženja i upravljačica iz sjene, bivša žena ”Frozen Firea”, dobila je udarac nogom u trbuh od ”Kaisera”.

– Kada sam ulazila u ring, čula sam komentar: ”Idi u kuhinju.” Ovo nije normalno i to radimo da bismo trgnuli publiku, da ljudi razmišljaju o onome što se događa pred njima. Da podsjetim, sve je prvenstveno predstava koja je uvježbana, kod udaraca i bacanja nema ozljeda ako se ispravno rade – objasnila je Suzana Ilić, supruga Antonija.

Čisti entuzijazam

Bojan ”Kaiser” Subanović (33), kada ne želi biti negativna protuteža svemu u kečerskom svijetu, radi u osiguravajućem društvu i trenira juniore u NK Botincu.

– Publika je bila čudna cijelu večer, izostala je reakcija kada sam udario Suzanu. Očekivao sam uvrede, buuanje, očekivao sam puno toga negativnog – povratna reakcija publike je ovo što želimo i ono što nam, u konačnici, daju impuls – priznao je Bojan.
Iako ih inače prati do 200 gledatelja po nastupu, 80 gostiju u Močvari je, za nas ”početnike”, bilo upoznato s navijanjem, imali su favorite… Finiš je pripao 3-godišnjem (Hulku) Hoganu Iliću kojem ring nije nepoznanica, a sudionici i publika bili su zadovoljni razinom izvedbe.

– Putovao sam 1.000 kilometara da doživim nešto što se zove suspension of disbelief ili zadržana sumnja, ono što razlikuje sve trezvene ljude od nas kečerskih fanova. Bio sam sumnjičav kada sam došao, ali kada sam vidio koliko se dečki trude i koliko su posvećeni, moj trošak nije bio uzaludan – 1. rujna 1994. sam potegao do Zuricha da gledam borbe Hulk Hogana i Rica Flaira. Prvi put sam ovdje, sljedeći put kad dođem uletjet ću u ring i izvući ih za uši jednog po jednog van – pričao je jedan od glasnijih posjetitelja koji se predstavio kao Stipe Metković.

Sport, umjetnost ili jeftina zabava pitanje je osobnog ukusa. Profesionalno hrvanje u Hrvatskoj polako stvara svoju publiku, našlo je put u novine, televizijske priloge…

– Samo želim da ”Prvi hrvatski kečeri” opstanu kako god se zvali. Ambicija je imati show na televiziji, a još uvijek izvlačimo event po event… Na čisti entuzijazam – nasmijao se Antonio Ilić.

PODIJELI