PODIJELI

U subotu, 1. srpnja, na stadionu Riva, trening centra Turskog nogometnog saveza, utakmicom Središta Zagreb i Lisabona, počinje ovogodišnji Kup regija u organizaciji Europskog nogometnog saveza (UEFA).

Selekcija Zagreba, predvođena izbornikom Tomislavom Gričarom, brani srebro s natjecanja održanog prije dvije godine u Republici Irskoj. Tada je Zagreb, pod izbornikom Sretenom Ćukom, u finalu poražen od domaćina, Istočne regije, 1:0.

Za ovogodišnje prvenstvo, Zagreb je najprije slavio na turniru hrvatskih regija u Karlovcu, a zatim je u Mađarskoj bio prvi u svojoj skupini, izborivši nastup u Istanbulu.

– Trinaest igrača igralo je u jesen u Mađarskoj, a petorica su osvojila srebrnu medalju prije dvije godine u Irskoj – rekao nam je Gričar.

Što se može očekivati od ove selekcije u Turskoj?

– Na bilo kojem turniru s osam momčadi uspjeh je ući u finale. Super je ekipa, sviđa mi se kakvu momčad imamo. Igrali smo dvije utakmice, ali potpuno različitog stila. Protiv Tekstilca, koji nije bio samo s igračima iz 2. Zagrebačke nogometne lige, već pojačani nekim trećeligašima, htjeli smo vidjeti kako funkcioniramo protiv ekipe koja, kako mi kažemo, parkira autobus pred svojim golom i u kojoj smo napadački dominantni, a Rudeš prošle subote bila je prilika da vidimo kako se snalazimo kada je suparnik malo bolji. I drago mi je što je Rudeš u svakom poluvremenu imao drugih 11 na terenu, tako da su igrači moje selekcije mogli vidjeti kako je to kada su umorni, a protivnik svjež.

Znate li kakvi su protivnici?

– Ne znamo, ali mislim da nije ni potrebno. Odlazimo u Tursku pružiti što bolju igru. U razgovorima s portugalskim i turskim trenerima čuo sam da i oni do ovoga tjedna nisu znali tko će im igrati. Nama Lovrić, Lihić i Filipović ne idu jer su otišli u prvoligaške, odnosno drugoligaške ekipe. Drago mi je da Lovrić ne ide s nama, a to je stoga što se nametnuo u Lokomotivi.

Kakav stil igre možemo očekivati u Turskoj?

Volim riskirati, volim red u ekipi. Uvijek se počne s 4-1-4-1, a to se poslije razvije u nešto drugo. Mislim da se previše priča o sistemima. Oni na terenu na kraju se poslože kako im najviše odgovara u igri. Moji igrači imaju uvijek podršku da idu prema naprijed. Igrači su različitih godišta, rođeni između 1983. i 1997. godine. Volim imati mlađe, ali treba imati i onih iskusnijih.

Kakva je bila podrška klubova?

– Zadovoljavajuća. Ovo je europsko prvenstvo svoje vrste, treći put da Hrvatska ima predstavnika u završnici, prvi put u Vrbovcu kada smo bili domaćini, drugi put 2015. u Irskoj i sada u Turskoj.

PODIJELI