PODIJELI

Mlada hrvatska pjevačica nedavno je izdala svoj debitantski album ”Soul na ranu” koji je svijetlo dana ugledao još prije dvije godine.

Sam naziv albuma govori kakvoj je vrsti glazbe Carla Belovari posvećena. Carlu smo imali prilike vidjeti i u showu ”Hrvatska traži zvijezdu”, glazbenom natjecanju na koje se, kaže, nikad više ne bi prijavila.

Prošli petak, 23. lipnja, izdali ste debitantski album ”Soul na ranu” koji ste predstavili singlom “Melodija”. Kako se osjećate u povodu objavljivanja albuma? Kakvi su vam planovi?

Naravno da sam presretna i ispunjena pozitivom jer je ovaj album dugo rađen i obrađivan pa sam ga i ja dugo čekala. Ponosna sam što su moje, mahom autorske, pjesme ugledale svjetlo dana, a iako sam surađivala s mnogim producentima, prepoznaje se moj rukopis pa se nadam da nije velika razlika u zvuku. Osim rukopisa, prepoznaje se i moja životna priča posljednjih šest godina pa je sve to za mene vrlo osobno. Planovi su nastaviti u takvom tonu, naravno, koncerti i koncertna predstavljanja (tome se najviše veselim) te rad na novim pjesmama.

Pri stvaranju albuma surađivali ste s mnogim poznatim hrvatskim glazbenicima, a jedan od njih je pijanist Matija Dedić. Postoji li još neki hrvatski/strani muzičar s kojim biste voljeli surađivati?

Veoma sam ponosna što je Matija pjesmi “Melodija” udahnuo svoju magiju. To mi je posebno draga pjesma, a on ju je učinio još posebnijom. Naravno da bih voljela surađivati s drugim muzičarima, naročito svojim idolima poput Georgea Clintona i Stevieja Wondera. Nikad se u životu ne zna.

Na domaću glazbenu scenu probili ste se još 2009. godine kada ste sudjelovali u showu ”Hrvatska traži zvijezdu”. Da možete, biste li se opet prijavili na takvu vrstu glazbenog natjecanja? Mislite li da su oni dobra odskočna daska?

Ne bih ponovila to iskustvo nikada više. Ti talent showovi mladima i djeci daju tolike nade, dogodi se neki trenutačni hype, a što dalje!? Ja sam, srećom, autorica svojih pjesama, no što ako to netko nije. Ovisan si o ljudima i o tuđim pjesmama, ne kažem da je to uvijek loše, no u većini slučajeva i naši renomirani autori za sudionike tih talent showova izvade neku pjesmicu iz ladice D ili E, koju je prethodno odbilo desetak zvijezda… Osim toga, taj je tempo luđački i nema veze sa zdravim razumom. Glazba je za mene, to sada znam, način života, filter, potreba… a ne industrija.

Kada, gdje, kako dobijete inspiraciju za pisanje pjesama? Utječe li na njih vaše raspoloženje?

Glazba koju pišem filter je mojih emocija. Ne mogu zamisliti namjensko pisanje pjesama, bez ikakvih osjećaja. Možda mi to još dođe, tko zna. No zasad, inspiracija proizlazi iz osobnih događaja, osjećaja, “obrade” prošlosti…

Od malih nogu ste u glazbenim vodama. Kada ste shvatili da ste talentirani za glazbu, a kada da će ona postati vaš životni poziv?

Počela sam svirati klavir s 5 ili 6 godina, a postoje i snimke na kojima pjevam intonativno točno i sigurno već kao trogodišnjakinja. Uvijek je bilo jasno da imam taj poziv i tako sam u Njemačkoj završila i glazbenu gimnaziju koja tamo traje 9 godina. Pjesme sam počela pisati još u pubertetu, a cijelo vrijeme jednostavno dišem glazbu i ne mogu zamisliti išta drugo (iako sam cijelo vrijeme radila i druge poslove poput predavanja u školi stranih jezika itd.).

Rekli ste jednom da je soul vaš omiljeni glazbeni žanr. Drži li on i dalje prvo mjesto? Što još volite slušati privatno?

Soul, Funk, Rhythm and Blues i Jazz oduvijek su me najviše privlačili i uvijek sam najviše slušala takvu muziku. No, uvijek kažem da ne treba biti ograničen i treba proviriti malo izvan svoje zone. Međutim, neke od glazbenih smjerova poput tehna ili heavy metala još uvijek ne razumijem i ne bih nikad slušala. Moji su omiljeni izvođači Donny Hathaway, Al Green, Marvin Gaye, Stevie Wonder, Curtis Mayfield, Funkadelic….

Radili ste kao profesorica njemačkog jezika u školi stranih jezika. Kako ste vremenski usklađivali posao i glazbu?

Više ne radim u školi jer sam jednostavno bila previše fokusirana na ovo što se sada događa. Upravo to se dogodilo, vremenski više nisam mogla uskladiti taj posao i glazbu. Nisam mogla više dati 150 %, a jedino tako želim raditi stvari. No, volim predavati i sretna sam što sam završila taj fakultet. Pa makar mami za volju.

Opišite svoj savršeni dan.

Buđenje uz more, najdraži ljudi, sunce, kupanje, navečer muziciranje, koktel i gledanje zvijezda.

Gdje se vidite za deset godina?
Vidim se kako širim pozitivu i sreću svojom glazbom, a i ja ću tako biti – sretna.

BLIC PITANJA

1. U drugom životu bila bih – kuharica.

2. Potajno uživam u… nije tajna, u hrani.

3. Carla znači….. SLOBODA.

PODIJELI