PODIJELI

Bicikli su u posljednje vrijeme postali vrlo popularni.

Svi su na dva kotača – od rekreativaca koji su u stanju biciklirati po planinskim stazicama do urbanih biciklista koji svakodnevno tim prijevoznim sredstvom stižu i odlaze s posla. Ovisno o namjeni, i njihova cijena varira pa neki mogu vrijediti i pravo malo bogatstvo.

No, pronašli smo bicikl koji “nema cijenu”, odnosno, njegov ga vlasnik ne bi prodao ni za što. S obzirom na priču koja ga prati i njegovu podulju i zanimljivu povijest, odluka vlasnika i ne čudi.

77-godišnji veteran

Riječ je, naime, o biciklu koji je proizveden još davne 1940. godine u Njemačkoj i u Hrvatsku je s njemačkim vojnicima dospio tijekom 2. svjetskog rata. Dakle, riječ je o njemačkom vojnom biciklu starom nevjerojatnih, barem za današnje pojmove i rokove trajanja, čak 77 godina.

– Taj je bicikl moj tata Tomo kupio 1957. godine od Petra Pižira iz Ivanić-Grada za tadašnjih 1000 dinara. Usporedbe radi, imati bicikl u to vrijeme je kao danas imati novi Mercedes – kaže 47-godišnji Ivan Krnjak.

On još nije bio niti rođen kada je njegov otac kupio njemačku makinu, ali se i te kako sjeća da je svakodnevno njime odlazio na posao punih 35 godina. Deset godina iz sela Gornja Gunjeva s obronaka Plešivice do Remetinca i još 25 godina do Zdenčine. Prema njegovoj gruboj računici, samo Tomo Krnjak njime je prešao oko 220 tisuća kilometara.

– Njime se dosta koristio i bivši vlasnik koji je svakodnevno na tom biciklu iz Ivanić-Grada do Zagreba prevozio mlijeko. On je bio vlasnik bicikla od 1947. do 1957. godine. Dakle, 10 godina je prelazio 60-ak kilometara dnevno sa po 10 litara mlijeka na njemu – govori ponosni Ivan koji, zbog svog pokojnog oca, nikada taj bicikl ne bi prodao, iako je imao raznorazne ponude.

Nikad kvara

Ivan je želio istaknuti što je sve bicikl prošao iz jednog jedinog razloga, a to je činjenica da se to prijevozno sredstvo gotovo nikada nije pokvarilo, unatoč silnoj kilometraži, teretu i uporabi. Samo im je jednom pukao lanac, a tada im je rođak iz Njemačke donio novi.

Iako nam se danas može činiti čudnim, a mnogi čak i ne znaju, u to je vrijeme za bicikl trebalo imati prometnu dozvolu. I registraciju. Za ovaj bicikl saobraćajnu dozvolu, kako se tada nazivala, i registraciju izdala je Federativna Narodna Republika Jugoslavija.

– Prometnu imam, a tablice sam, nažalost, izgubio. No, na biciklu su svi dijelovi originalni. Čak i torbica s ključevima za popravak, kao i pumpa za gume – priča Ivan koji svakodnevno uživa u svom malom raju pored izvora čiste izvorske vode koja mu pored kuće žubori i rashlađuje njegovo omiljeno pivo.

“Saobraćajna” dozvola izdana je 6. lipnja 1947. godine pod registarskim brojem 1402. Bicikl je crne boje pa je valjda, sukladno tome, pod vrstom vozila zabilježen kao “bicikla mrki”. Broj okvira, odnosno, ono što danas nazivamo brojem šasije je 504220. Pod markom bicikla piše Herkules.

Ivan se ne vozi na tom biciklu. Simpatični i opušteni Krnjak kaže da je pretežak za njega, iako, s obzirom na to što je sve prošao, bicikl bi ga, bez sumnje, mogao podnijeti. Jer, Herkules je ipak Herkules, čak i kad mu je 77 godina.

 

PODIJELI