Dvadesetsedmogodišnji Damir Plantić otišao je na Europsko boksačko prvenstvo u ukrajinski Harkiv bez pompoznih najava, a vratio se u Sesvete s brončanom medaljom. Nakon velikog uspjeha ostao je isti.
Osvajao je Plantić i naslove svjetskog i europskog prvaka u savateu, ali tek je europska boksačka bronca donijela medijsku pažnju kakvu zaslužuje.
Nije mu bilo teško dočekati nas u dvorani Boksačkog kluba Sesvete iako je imao odmor nakon veličanstvenog uspjeha koji mu je donio i nastup na Svjetskom amaterskom prvenstvu u Hamburgu od 25. kolovoza do 2. rujna.
U Harkivu ste prvi put doživjeli nešto novo na boksačkim turnirima.
– Iznenadilo me kad sam vidio da ima 27 boraca u ždrijebu, i to me malo zabrinulo jer znači da ćeš, ako se boriš za zlato, imati pet borbi. Još ni jednom nisam vidio da je u mojoj kategoriji bilo toliko boksača na europskom prvenstvu. Ali kada sam počeo s borbama, bilo mi je lakše.
Koliko ste dosad imali najviše mečeva na jednom turniru?
– Najviše tri i to 2014. u Debrecenu. Tada sam osvojio jedan turnir i s finalom tri meča. Polufinale u Harkivu bio mi je četvrti meč i malo sam psihološki pao. Rus Muslim Gadzhimagomedov je viši, morao sam mijenjati taktiku, a i boksa kontragardom. Nije on bio toliko jači koliko iskusniji. Ipak, meni je ovo bilo prvo veliko natjecanje.
Što biste promijenili da se opet borite s njim?
– Samo taktiku, ništa drugo.
Svi sportaši odlaze na natjecanja kako bi ostvarili vrhunski rezultat. Koliko se u vas vjerovalo uoči Ukrajine?
– Ja sam vjerovao, ali znam da je mnoge začudilo da sam se vratio s broncom. Dokazao sam sebi i drugima da se to može napraviti.
U kolovozu vas očekuje Svjetsko prvenstvo.
– Odmorio sam se tjedan dana i u ponedjeljak počinju pripreme za Hamburg. Sada ću se pripremiti za četiri i više borbi.
Koliko ste dugo u boksu?
– Četiri godine. Bio sam i u savate-boksu, bio sam svjetski prvak, a nakon toga bio sam suspendiran i nisam smio boksati jer AIBA (Svjetska amaterska boksačka federacija) nije tolerirala da se vrhunski sportaš u drugom sportu natječe u boksu. Poslije državnog prvenstva 2015. u boksu, kada sam postao prvakom, uslijedila je suspenzija koja je trajala do kraja prošle godine. Trebao sam ići na europsko u boksu, a kada je donesena odluka, nisam ni dolazio u dvoranu, nisam imao volje trenirati. Suspenzija je ukinuta krajem 2016. godine.
I uspjeli ste se brzo vratiti?
– Stvarno volim boks, sport koji je plemenit. Moraš se odricati mnogih stvari. Ali kada nešto voliš, nije ti teško.
Imate 27 godina i tek ste četiri godine u boksu. Nedostaje li vam nešto što imaju oni koji su duže u boksu?
– Najviše iskustva, pogotovo u turnirskom boksu. Vidjelo se to sada u Ukrajini jer nikada prije nisam imao više od tri borbe po turniru.
Kako je prebaciti se sa savatea na boks, dođe li koji put poriv da dignete nogu u ringu?
– Na početku se bilo teško priviknuti samo na rad ruku, ali postupno sam radio na tome, moraš razmišljati da radiš samo rukama. Mogu reći da boks više može pomoći borbama u savateu nego obrnuto.
Trenira u Boksačkom klubu Sesvete, uz trenera Tomislava Šoljića, za koji nastupa i u Regionalnoj boksačkoj ligi. Sesvete su jedini hrvatski klub u toj ligi i vodeći nakon proljetnog dijela natjecanja. Koji rezultat imate u ligi?
– Imam tri pobjede i poraz protiv Džemala Bošnjaka u Bijeljini. Ali to smatram kao da i nije poraz.
Koliki vam je ukupni omjer pobjeda i poraza u karijeri?
– Mislim da imam nekih 90 borbi, od toga 12 poraza, sve na bodove. Nije bilo prekida.
Koliko je potrebno odricanja da se postane treći u Europi?
– Ne radim nigdje, imam još ovu godinu stipendiju koju sam zaslužio u savateu, kao svjetski prvak. Teško je. Mislim da nešto vrijedi i brončana medalja u boksu, ali mislim da ću morati još nešto raditi, kao što sada radim rekreaciju u klubu.
Hrvatska će se uključiti u projekt Svjetske boksačke lige. Vidite li se u tom projektu?
– Volio bih nastupiti. Vidim i brata u toj ekipi, koji bi bio u kategoriji do 81 kilograma, u kojoj sam i ja. Mislim da bi bili odličan par u toj kategoriji.
Po povratku su vas dočekali prijatelji, obitelj. Vidjeli smo da je fešta bila dobra.
– Doček kao da sam europski prvak. Bilo mi je drago vidjeti da se ljudi toliko vesele zbog mene, meni je bilo predobro. To je vjetar u leđa da se osvoji još medalja.
