Samoborski kraj poznat je po obrtnicima, a najzanimljiviji su oni koji čuvaju obiteljsku tradiciju.
Jedan od njih je i Marijan Dumić, vlasnik Izletišta Dumić koje postoji od davne 1925. kad je njegov djed Mika Dumić napravio prvu nastambu u današnjem selu Smerovišće, od središta Samobora udaljenom šest kilometara u smjeru Žumberka.
U divnom ambijentu vrta u kojemu se slijeva potok Slapnička Gradna goste dočekuju gastro-ponudom koja se nije pretjerano mijenjala tijekom povijesti – od četiri glavna sastojka pripremaju od 12 do 15 jela. U vlastitu bazenu uzgajaju pastrve, teletinu pripremaju na razne načine, pečenu, teleću koljenicu, teleća jetrica, ali i zagrebački, bečki i pariški odrezak. Svinjetinu nude pečenu i na druge načine, a sve se više traži domaća piletina koju gosti najviše vole pohanu.
Otkošteni kotlet iz paca
– U selu plaćam ženu koja hrani piceke i uz to hrani i race pa kad je vrijeme, imamo i njih. Zimi imamo krvavice, pečenice i češnjovke, autohtona jela ovoga kraja uz koja se servira kiseli kupus i restani krumpir. Spremamo i šunku u pacu, radimo domaću kobasicu i sušimo špek, svaki tjedan imamo domaće čvarke, ali i proizvod koji je malo čudan, no u ovim krajevima ljudi ga vole pojesti – otkošteni kotlet koji se najprije četiri tjedna paca na suho u soli, papru i češnjaku, a zatim zalije vodom i paca još četiri tjedna – kaže Marijan Dumić i dodaje da se to jelo na tržištu rijetko može dobiti jer, kako je rekao, danas svi žele zaklati, a sutra prodati. I kruh pripremaju sami.
– Roštilj nemamo i nećemo ga imati jer smatram da ne mogu svi raditi sve. Roštilja ima dovoljno i u Samoboru i Zagrebu. Imamo svoja dva mesara i svaki tjedan dobijemo svježe namirnice, na samoborskoj tržnici nabavljamo proizvode iz okolnih sela, od salate, mrkve, celera pa sve do proljetnih i ljetnih sezonskih namirnica od kojih radimo štrudle od trešanja, višanja, jabuka te nudimo i sir i vrhnje koje nabavljamo iz obližnjeg sela Dragonožje u kojemu još ima osam krava – otkriva Marijan Dumić, unuk Mike koji je počeo trgovati sa svime što se prije 90-ak godina moglo proizvesti u ovim krajevima. Marijan Dumić kaže da je djed bio mudar jer je prije 92 godine od svih okolnih seljaka kupovao robu i prodavao.
Zidani štednjak
– Izletnički turizam krenuo je nekoliko godina poslije, nakon sječe grofovske šume koja je trajala tri godine jer se sjeklo na ruke. Imali smo čak i željeznicu, vozili su vagonetli, nizbrdo bez vuče, a natrag su vagone vukle zaprege. I tako je djed razvio posao, a imao je brojnu obitelj, 15 djece. Djeda se sjećam u magli do 1965. kada moj otac preuzima vođenje obrta i vodi ga do 1987. Nakon što se otac razbolio, morao sam se vratiti iz Zagreba gdje sam radio nakon završetka Ekonomskog fakulteta. Pokušao sam svake godine uvesti nešto novo, promijeniti interijer jer bez ulaganja ni od jednog posla ne može biti ništa – kaže Marijan Dumić.
Ima dvije kćeri, Ivana je završila ekonomiju i ima svoj posao, a mlađa Martina studira pravo. Vikendom, kad ima najviše posla, pomažu roditeljima, a u kuhinji radi kuharica. Kad posla ima malo, radi samo Marijan.
Jela pripremaju u zidanom štednjaku na drva, prema tradiciji staroj 30 godina, a ne rade utorkom. Od vina toče crna i bijela vina, crni burgundac kao autohtonu sortu, a od bijelog nude tzv. kupažu, domaće vino koje se radi od tri sorte grožđa, 10 posto muškata, 30 posto graševine, a ostalo čini sauvignon.
– Ima svoju specifičnost i pretežno se pije s mineralnom, popularni gemišt. Vinsku kartu u dobroj mjeri čine istarska vina: malvazije Kozlovića, Coronice i Radovana, ali ima i graševinu iz iločkih podruma, dok je Dalmacija zastupljena samo s Tomićevim crnim vinom – kaže Marijan Dumić. Cijene su, tvrdi, popularne.
Sve što mogu pripremaju od domaćih namirnica pa tako i pastrve prže u kukuruznoj krupici, a mrvice rade od svoga domaćeg kruha.
O Izletištu Dumić pisalo se u mađarskoj knjizi koja ih je preporučila, zbog čega vrlo često navrate upravo s tom knjigom u ruci.
Selo Smerovišće specifično je jer postoje legende kako je dobilo ime – kao ishodište putova – budući da se ondje sijeku svi planinarski putovi prema Velikom dolu, Oštrcu i Japetiću.
U knjizi “90 godina Planinarskog doma Japetić” spomenuto je da je mladi i naočiti gostioničar Mika Dumić otvorio svratište. Nije se mjesto zvalo Smerovišće, nego Lipovac – kaže Marijan Dumić.
