PODIJELI

Chiara Pašić (32) zadavila svog trogodišnjeg sina, djevojka u Varaždinu izbola bivšeg dečka, Ivana Čude (27) na spavanju na Velebitu usmrtila 14-godišnju sestričnu.

Budući da se tako frapantni naslovi u posljednje vrijeme vrte po medijima, odlučili smo provjeriti koliko se često žene odlučuju staviti tuđi, a samim time i svoj život na kocku, odnosno koliko ljepši spol u Hrvatskoj sudjeluje u težim i lakšim kaznenim djelima.

Najteži slučaj

Policijska statistika potvrđuje opći dojam kad je riječ o krvavim zločinima počinjenim ženskom rukom. Prijave protiv žena koje su ubile ili su nekoga pokušale usmrtiti u blagom su porastu. Tako se lani s optužbom za ubojstvo suočilo četrnaest pripadnica ljepšeg spola, a 2007. deset, s tim da se iz godine u godinu broj lagano povećavao. Usporedimo li to u postocima, ispada da je ženski udio u krvavim zločinima prošle godine iznosio 13,6 posto, a 2007. oko pet posto. Teške tjelesne ozljede pak idu gore – dolje, no uglavnom se vrti oko 35 takvih slučajeva godišnje.

Žene se, kaže Dragan Josipović iz Ravnateljstva policije, ne razlikuju od muškarca u motivima zločina, niti previše po načinu izvršenja. No, jedna je stvar drukčija.

– Žene se ne tuku po kafićima, ne sjećam kada smo imali takav slučaj. Njihova je agresija uglavnom usmjerena prema bliskim osobama. Najčešće je riječ o obiteljskim ubojstvima – ističe Josipović.

Da žene radije i češće koriste verbalnu od fizičke agresije, poznato je, ali kada do kraja izgube živce pa nekoga odluče ozlijediti, posežu najviše za hladnim oružjem: nožem ili drugim oštrim predmetima, sjekirama i sličnim oruđem. Vrlo rijetko se dogodi da žena počini djelo vatrenim oružjem, istini za volju, zato što mnoge time ne znaju baratati.

U nekim je teškim slučajevima riječ o psihičkim poremećajima zbog kojih im se zamrači um – a to se najčešće događa kod čedomorstva. No, policija taj dio posla ne utvrđuje, za to su zaduženi psihijatrijski vještaci, dok inspektori u istrazi mogu samo steći osoban dojam prema ponašanju osumnjičene, prema pronađenim opijatima, tabletama te izjavama svjedoka i bližnjih.

Primjerice, u stravičnom slučaju u Puli kada je majka ubila dijete, psihijatri tek moraju utvrditi je li 32-godišnjakinja bila pri sebi kada je stegnula rukama vrat svoga sinu sve dok nije prestao disati. Dobra je stvar, ističe Josipović, što je naše društvo još uvijek veoma osjetljivo na bilo kakvo zlostavljanje djece pa se oko toga digne velika galama. S druge strane, izuzetno je teško kriminalistima koji pronalaze leševe u dobi od tek nekoliko godina. Upravo je smrt nesretnog trogodišnjeg Denisa jedan od najtežih slučajeva posljednjih desetak godina koje ovaj kriminalist pamti.

Šarmantne prevarantice

Kod obiteljskog nasilja žene uglavnom zadaju lakše ozljede: modrice ili kontuzije. Na meti se katkad nađu i njihove suparnice, jasno, zbog ljubomore. Jednom je tako jedna žena danima uhodila suprugovu ljubavnicu da bi jedan dan došla ispred njezine kuće i pred cijelom joj njezinom obitelji sasula u lice bujicu ureda i psovki, a zatim je i fizički napala, tako da je morala intervenirati i policija.

No, kaznena djela kojima se žene najviše bave su prevare i manipulacije. Pritom se koriste šarmom i ljubaznošću. Brojke kažu da je lani 226 žena prevarilo nekoga, godinu prije to ih je učinilo 160, a 2007. zabilježen je najveći broj ženskih prijevara u posljednjih deset godina – na to se odlučilo njih 240.

– Najviše je riječ o lažnom predstavljanju pretežno starijim osobama. Kažu im da su medicinarke ili službenice neke ustanove, a oni ih lakovjerno puste u svoje domove iz kojih im znaju oteti velike svote novca. Starijim ljudima mahom ne pada napamet da netko tko ih ljubazno nazove može imati zle namjere. Posebno ako je žena jer naši ljudi imaju određeni senzibilitet prema pripadnicama ženskog spola, njima se lakše vjeruje i neće na prvu loptu pomisliti nešto loše – priča Josipović, dodajući da katkad te prevare žene čine u vlastitoj režiji, a katkad u suradnji s muškom osobom.

Prevarantice su uglavnom malo obrazovanije od onih žena koje se bave džeparenjem. A džeparenje po gradovima obavljaju vrlo spretno s uigranim scenarijem. Jedna žrtvi odvrati pozornost, druga se u nju zabije, dok treća izvuče novčanik.

Lažna svjedočenja

Ono u čemu, prema iskustvu Drage Josipovića, prednjače obrazovane žene su manipulacije tijekom razvoda, odnosno tijekom postupka za skrbništvo djece.

– Neke žene lažno prijavljuju supruge zbog raznih vrsta zlostavljanja, a kada počnemo malo istraživati, shvatimo da se to baš i nije bilo tako kako su one ispričale. Onda te prijave koriste u postupku za dobivanje djeteta i suprugovo ocrnjivanje na sudu – kaže Josipović.

Kada žene završe s lisičinama na rukama u policiji, ponašaju se jednako kao i uhićeni muškarci. Na ispitivanju neće lakše pokleknuti i slomiti se. Većinom pokušavaju sakriti ono što se dogodilo, a i odvjetnici su s njima pa im oni savjetuju što reći. Trudnice i roditelje ne idu na poligrafsko testiranje. No, uhićivanje žena zna biti kompleksnije jer su mnoge od njih majke i djeca su vezana za njih. Njihovi se mališani, ako se za njih nema tko brinuti, smještaju u domove.

 

PODIJELI