PODIJELI

Nedavnu premijeru predstave “Nikola Tesla Anonimus” Filipa Šovagovića u Gradskom dramskom kazalištu Gavella publika je odlično primila.

Ova predstava igrat će se 10. i 11. srpnja u sklopu Dana Nikole Tesle i dio je programa Zagrebačkog kulturnog ljeta. Pitali smo Filipa Šovagovića o konceptu u kojem je i suator glazbe.

Što vas je potaknulo da napravite ovako inspirativnu predstavu o genijalnom Tesli?

– Dulje sam vrijeme razmišljao o tome. Preciznije, negdje od jeseni 2007. godine, znači prije devet-deset godina. Precijenio sam svoje mogućnosti jer mi je prva knjiga s kojom sam se susreo o Tesli bila toliko nerazumljiva da sam je svladao tek kad sam je pročitao treći put. Bila je ideja da se tekst piše za klince u adolescentskoj dobi, ali tijekom rada shvatio sam da klinci to ne mogu shvatiti u toj dobi. Lutajući tako deset godina, shvatio sam da je u krajnjoj liniji Tesla, ipak, samo čovjek pa tek onda sve drugo. To mi je, dakle, bila glavna polazišna točka. Tesla kaže da se njegove formule nisu dogodile u njegovoj glavi, sasvim sigurno dogodile bi se u nekoj drugoj glavi, prije ili kasnije. Osim toga, Tesla je kao klinac bio prototip za tvrdoglavost, prkos, inat ili, kako god hoćete, progresiju ili tehnološku avangardu, i klinci koji bi krenuli tim putem prihvatili bi ogroman rizik. Jer, hipotetički gledano, tu ima prostora za jednog, dvojicu, dok se ostalih devedeset devet mora kretati standardiziranim putanjama. I eto, zato sam odustao raditi predstavu za klince. Klinci se u toj dobi moraju baviti klasikom. Ali ne odustajem od predstava za djecu. Djecu treba lagano usmjeriti, a čini mi se da nemamo dovoljno vremena za to. Bavimo se svim i svačim i klinci dezorijentirani tutnje gradom, galame i igraju se rata. To treba mijenjati.

Više pročitajte u tiskanom izdanju Zagrebačkog Lista.

PODIJELI