Suprug ju je sustavno silovao godinama. U kuću je dovodio muškarce koji su je seksualno iskorištavali pred njegovim očima, a dovodio je i malene djevojčice, koje je podvodio, a koje su također silovali odrasli muškarci. Stravične scene odigravale su se nadaleko od Zagreba.
Nesretnica se nije smjela kretati bez supruga, a odlazila je jedino na posao u jednu državnu tvrtku. Ako bi pokušala pobjeći, prijetio joj je smrću njihova djeteta s posebnim potrebama. Strava je naposljetku završila kada se uspjela domoći Tajnog skloništa za žene. Postupak je odrađen bez greške.
Njezin je iskaz istražni sudac snimio, tako da više nije morala ponavljati strahote u sudbenom postupku. Monstrum je osuđen na devet godina zatvora, a ona je nakon dvije i pol godine otišla iz skloništa u koje je stigla sa 45 kilograma, a izašla sa 64.
Na jedno prijavljeno još 15
Aktivno je radila s psiholozima, a posao ju je, zbog empatije šefa, čekao nakon izlaska. Sada živi mirno. Tu tragičnu priču otkrila nam je Mirjana Duduković iz Ženske grupe Karlovac – Korak, koja je nedavno u Zagrebu održala predavanje na stručnom skupu “Djevojčice, žrtve seksualnog nasilja”, u organizaciji Udruge sudaca za mladež.
Mnoge silovane žene u Hrvatskoj ne dočekaju sretan kraj. Naime, nerijetko se događa da im, nakon što progovore o stravičnom događaju, svi okrenu leđa, od obitelji do stručnjaka. Primjerice, o jednoj 18-godišnjakinji, nakon što je priznala da je silovana, terapeutkinja je zaključila: “S obzirom na to da je to rekla nakon dvije godine, očito je da joj to nije bitno.” Druga, 27-godišnjakinja kaže: “Provela sam pola života na psihijatriji. Sad kad sam spremna, potjerali su me iz Državnog odvjetništva s podsmijehom.” Treću silovanu, a riječ je o stranoj studentici, u bolnici na porti dočekao je hladan tuš: “Niste se prijavili policiji?! Pa što se sad tu došli?! Izlazite van iz ove bolnice!”
– Nažalost, i danas te slučajeve mnogi smatraju privatnim problemom žena. Društvo osuđuje osobu koja je to prijavila i umjesto da ju se zaštiti na sve moguće načine, dodatno je ranjavaju – kaže Duduković.
– Koliko su silovanja česta u Hrvatskoj, teško je reći jer postoji golema tamna brojka – rekla je Maja Mamula, koordinatorica ženske sobe na stručnom skupu. Mnoge žene koje trpe silovanja u vezama i braku ne prijavljuju ih jer se smatra da je njihova dužnost da seksualno zadovolje partnera. Jedan podatak govori da na jedno silovanje ide njih još od deset do petnaest.
Službene statistike govore da od 2012. broj prijavljenih silovanje raste jednakom brzinom, i to zbog seksualnog nasilja nad djecom – otkriva Mamula. Lani je prvi put broj silovanja prešao tisuću, bilo ih je 1112. Godinu prije toga prijavljeno ih je 944, a godinu prije toga 826.
Mnoge žene šute, nedostaju istraživanja o broju silovanja. Osim toga, veliki problemi, istakla je Maja Mamula, nastaju zbog toga što se predugo čeka s prijavom policiji, što rezultira gubitkom dokaza, dolazi do zastare.
Zakon dobar, provedba loša
Loš je odnos prema žrtvama koje nailaze na nepovjerenje pa ih se maltretira na višestrukim ispitivanjima, postoji i problem ginekoloških pregleda za djevojčice, ne postoje standardizirana ispitivanja žrtava koje podrazumijeva posebno obučene osobe, posebne prostorije, audio i videozapis da žrtve ne moraju svoju priču ponavljati bezbroj puta, što ih samo dodatno traumatizira.
Trebalo bi biti i više empatije, ljudskog pristupa žrtvi, stručnjaci im se obraćaju hladnim, stručnim rječnikom bez pokazivanja razumijevanja i topline, a omalovažavaju se i udruge specijalizirane za takvo nasilje. Neshvatljivo je i ponašanje nekih sudaca, na što upozorava Mirjana Duduković.
– Neki suci u rješenjima napišu da se žena nalazi u tajnom skloništu za žene i pokraj toga stave adresu tajnog skloništa! To je jednostavno neshvatljivo! Time ne ugrožavaju samo život te žene, nego živote ostalih žrtava, kao i djelatnica skloništa. Jednoj je ženi suprug nasilnik poslao poruku da zna gdje se nalazi i da će je tamo i pronaći. Srećom, dosad se ništa nije dogodilo – ističe.
– U Hrvatskoj nedostaje kompletan sustav u kojem će svi stručnjaci, odnosno oni koji su uključeni u priču, biti obaviješteni o svemu što se događa. Sada se zna dogoditi da taj lanac pukne, a kada pukne, žena može biti ubijena. Ako nam se obratila za pomoć, onda je od nas mora i dobiti – kaže, dodajući da postupci moraju biti brži i efikasniji. Zakoni u Hrvatskoj povezani s takvim nasiljem nisu loši, ali provedbe jesu.
Odreknu se zlostavljanog djeteta
Kad je riječ o dobi žrtava nasilja, podaci govore da su najčešće žrtve djeca do 14, a zatim djeca od 14 do 18 godina. Tako je u jednom skloništu za žene otkriveno da je petogodišnjaka seksualno zlostavljao njegov djed.
– Psihologica je primijetila da dječak crta muškarce u čudnim pozama i tada se otkrilo da je zlostavljan. Odmah su počeli s njim raditi psiholozi – kaže Mirjana Duduković.
Nažalost, mnoge se obitelji odreknu djeteta kada se otkrije da su bila seksualno zlostavljanja. Zamjeraju im što su napravili nered u obitelji, ne žele priznati da se to stvarno dogodilo, što djetetu stvara nesagledivu štetu. Zapravo, reći će stručnjaci s kojima smo razgovarali, kažu da upravo to odbacivanje obitelji i bliskih osoba, nakon užasa koji su prošli, stvara veće posljedice od samog seksualnog zlostavljanja.
