PODIJELI

Hrvatska i Zagreb prvi put su dobili domaćinstvo međunarodnog natjecanja u dresurnom jahanju pod pokroviteljstvom FEI-ja (Međunarodni konjički savez), Balkansko dresurno prvenstvo.

Jahači(ce) od 12 do 60 godina iz Slovenije, Grčke, Turske, Bugarske, Rumunjske, Srbije i Hrvatske demonstrirali su jahačku olimpijsku disciplinu koju je moguće opisati kao što je moguće opisati umjetničko klizanje u paru.

Ples s konjima

– Dresura je u prvom redu sport u kojemu se ocjenjuje sklad jahača i konja, njihov partnerski odnos, točnost izvedenih radnji, kretnje samog konja. Dresura je osnovna jahačka disciplina. Prije nego što se opredijelite za skakanje ili daljinske sportove, morate položiti dresurnu licenciju. Smatram da je to jedna od najzahtjevnijih disciplina – rekla je aktualna seniorska prvakinja Hrvatske Mija Brnić.

Balkansko prvenstvo otvoreno je za gledatelje atraktivnim ”Plesom s konjima”, glazbenom predstavom koja prikazuje sam nastanak i povijest dresure, kako se razvila kroz bečku školu i lipicanere, svijet hrvatskih plemića i dresure jahača kao dio kulturne baštine.

– Predstave su posjetiteljima veoma zanimljive. Samo natjecanje u dresuri ljudima je teško shvatljivo, ”joj, konjić tu nešto trči, trči, slatko”, ali nema napetih situacija, nema rušenja prepona, nema utrkivanja. Meni je baš dresura napeta – kada je moj konj sa mnom, kada je uzbuđen, kada vidim da on radi za mene, a ja za njega i kada prolazimo tečno kroz test. Čisto uživanje – govori Mia.

Njezino grlo je Lilly of the Valley ili Đurđica, kobila s kojom radi posljednjih pet godina i na kojoj je u posljednje četiri dojahala do dvije titule prvakinje Hrvatske za mlade, seniorske viceprvakinje i, konačno, prvakinje države.

Elitistički sport

– Vrhunski dresurni jahači uvijek imaju rezervu, imaju više konja s kojima rade i s kojima se pripremaju, mi nemamo takve uvjete. Bitno je da jahač koji se natječe s konjem ujedno s njim trenira, nije isto ako netko drugi samo ”sjedne” na njega. Važno je da su prošli kroz cijeli proces zajedno.

Olimpijsko jahanje je, bez zavaravanja, elitistički sport.

– Prije svega, ako se želite baviti profesionalnim sportom, to košta. Teško da u Hrvatskoj možemo pratiti međunarodne razine, treninge, konje, natjecanja, ali za našu razinu još uvijek svi nekako guramo. Ovo je velika ljubav, napravit ćeš i dati sve da bi se natjecao. Ali, doista je elitistički sport i ako želiš biti dobar, treba ulagati i mnogo novca i strpljenja. Nažalost, ima ljudi koji imaju potencijala, a nemaju financijske mogućnosti da bi nastavili. Ja sam prije trenirala na hipodromu, a kad je Iva Jurak Lukičić prije sedam godina otvorila privatnu štalu u Brezovici, počela sam jahati dresuru jer je bila preko puta mojeg doma.

Elementi koje su Mija i Lilly morale izvesti bile su piruete u galopu, leteće promjene na dva koraka i na tri koraka, zig-zag traveri u galopu. Trema prije natjecanja dio je posla.

– Volim imati pozitivnu tremu jer onda grizem, takva sam po karakteru, a živcira me kad me stalno netko ispituje ”što misliš, kako će biti danas”. Nikad ne znate, konji su živa bića, to nije reket, lopta, izvedba ovisi i o drugom živom biću.

Ako njemu nije dan, ako mu samo jednu sekundu poremetiš koncentraciju, ‘falio’ si… Toliko odnos između jahača i konja mora biti dobar da ga uvijek uspiješ vratiti.

PODIJELI