PODIJELI

Posljednji dan 6. Festivala Miroslav Krleža počeo je u petak 7. srpnja u 17 sati ispred McDonald’sa u pothodniku na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Počela je realizacija koncepta šetnje akcije i radničko-izvedbenog holograma “Tvornice radnicima/radnicama ili Tvornica je naša – dan zatvorenih vrata (Krleža pred zatvorenim zagrebačkim tvornicama)”, kojI su osmislili organizator festivala Goran Matović i Suzana Marjanić.

U programu su sudjelovali i Goran Arčabić, Viktorija Đurđek, Mario Kovač, Nikša Marinović i Irena Šekez Sestrić. Nakon što su Matović i Kovač govorili o konceptu akcije i McDonald’su kao ikoni kapitalizma i fast food načina prehrane, varaždinski glumac Zoran Kelava izveo je impresivnu posvetu vinu čuvenog mađarskog književnika Béle Hamvasa. Matović je recitirao Krležin ‘Plameni vjetar’. Sudionici akcije, pjevajući “Da nam živi rad”, krenuli su prema ulazu u zatvorenoj Tvornici ‘Janko Gredelj’ koja je nekad bila tvornica željezničkih vozila i hranila tisuće radnika i njihovih obitelji.

Nakon što je otpjevana ‘Internacionala’ Goran Arčabić osvrnuo se na industrijalizaciju i urbanizaciju zagrebačke periferije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Ispred Paromlina, mitskog mjesta začetaka zagrebačke industrijalizacije, Arčabić je govorio o suvremenoj deindustrijalizaciji. Nekoliko požara, a posebice onaj iz 1988. donijeli su i beskrajne rasprave o prenamjeni ove industrijske baštine koja se polako urušava, od planova o arhivu, trgovačkom centru, bazenu i gradskoj knjižnici. Nakon što je pred ostatcima Paromlina odsviran i otpjevan jedan “crni song” hodnja se uputila prema prodavaonici Konzuma u pothodniku.

Spontano, hodnja je pjevala ‘Maljčike’ Idola uz ‘Plamene zore..’ radnici i prodavačice, kraj kojih su prolazili, srdačno su ih otpozdravljali mahanjem. Pred Konzumom su podijeljene svijeće, a Bojan Koštić molio je za spas Konzumovih radnika. Zadnja točka bila je terasa Hotela Esplanade, koji je otvoren 1925. za gradonačelnikovanja Vjekoslava Heinzela. Hotel je namijenjen bogatim gostima, putnicima koji putuju Orijent-ekspresom ili dolaze kao trgovci na Zagrebački zbor (velesajam). Apostrofiran je i odnos grada prema svoja dva nepotrebno ograničavajuća faktora, pruzi i Savi. Glumci su čitali tekst ‘Kako stanuje sirotinja u Zagrebu’ i članak ‘Narod koji gladuje’.

Foto: Marin Vajdić

U sedam sati ujutro na Gvozdu 23 počeo je “Doručak kod Krleže”, proslava Krležina rođendana u znaku “sedmica”. Rođen je u sedam sati 7. 7., a zbroj brojki iz godine rođenja (1893.) daje zbroj 21, koji sadržava tri sedmice. U programu su sudjelovali Natalija Đorđević, Viktorija Đurđek, Bojan Koštić, Jolán Mann, Nikša Marinović, Tomislav Parmać i Irena Šekez Sestrić. Preporučeni dress code gostiju bio je bijeli. Slastičarnica Zagreb za ovu je prigodu ispekla Krležine kafe-kremšnite, po receptu koji je obožavao kao kadet u Pečuhu. Natalija Đorđević i Nikša Marinović veoma su impresivno iščitali tekstove iz knjige prepiske Miroslava i Bele Krleže. Goran Matović pričao je o svojim susretima s Krležom.

Prvi je bio sedamdesetih kad je razgovarao s njim u Leksu, tada studentom ilegalcem u studomu, a dao mu je prednost pred akademicima rekavši: ‘S ovim akademicima treba raditi kao zubar 24 sata’. Evocirao je sjećanja i na neugodniji susret iz 1993. kad ga je na Rabu pitao naoružani čovjek ‘Zašto igrate to đubre Krležu?’, potom se “pohvalivši” kako zna da je đubre iako ga nije čitao. Rečeni gospodin bio je tada državni tužilac, peti na popisu najvažnijih ljudi u Hrvatskoj. Mario Kovač podsjetio je na ranojutarnju akciju nazvavši je ‘Tour de Farce’.

Iako su napisane 1936., ‘Balade Petrice Kerempuh’ i danas postavljaju prava pitanja i upiru prstom u „ogoljenu glupost i bezobrazno licemjerje što vječno pužu kroz tranzicije i mandate ne bi li ostali na vrhu tog kotača, vrtnje Fortunina kola“. Tako su organizatori najavili posljednju predstavu 6. Festivala Miroslav Krleža, čijom je izvedbom Festival i završio. „Balade“, u čiju se svevremenost publika uvjerila u vrtu Krležine kuće na Krležinu Gvozdu, autorski su rad Vene Mušinovića, dok su glazbu za predstavu osmislili Vedran Živković i Nikola Švenda.

U sklopu festivala pokrenuta je književna ‘Nagrada Fric’ za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze, a dodjela se očekuje u prosincu ove godine. Završni čin 6. Festivala Miroslava Krleže bila je dodjela novopokrenutih nagrada za najbolju glumicu i glumca, koje je kreirala Diana Sokolić. Nagrada „Belina ogrlica“ pripala je glumici Hrvojki Begović, a „Krležin štap“ glumcu Luki Buloviću za izvedbe u predstavi „Doviđenja na ne-bu“.

PODIJELI