PODIJELI

Jedina zatvorenica koja je prošle godine trudna završila u zatvoru, izlazi na slobodu. S njom će poći i njezina jednomjesečna djevojčica, rođena u zatvoru, a prvi mjesec njezina života o njoj se brinula na posebnom Odjelu za rodilje u požeškoj kaznionici.

Lisičine na ruke policajci su joj stavili zbog provaljivanja u domove. U zatvoru se ta žena sa sjevernog Jadrana pak ponašala uzorno i pristojno, a sreća je u nesreći da na slobodu izlazi dok je bebica tako mala.

Zatvorske njegovateljice

Da je kojim slučajem rodila prije nego što je nogom kročila iza rešetaka, djevojčicu bi vidjela tek nakon izlaska iz zatvora. Takvo je, naime, sadašnje pravilo.

Do devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je drukčije. Osuđene majke u zatvor su mogle povesti i svoju malenu djecu, a mogle su biti s njima do godinu dana starosti. Danas majke mogu biti sa svojom djecom u zatvoru jedino ako rode tijekom izdržavanja kazne, a dijete, ako majka želi, može biti s njom do treće godine života.

– Zatvorenice trudnice šest mjeseci prije poroda premješta se na Odjel za rodilje, gdje dolaze i maloljetnice kojima je određen boravak u odgojnom zavodu. Tamo imaju medicinsku pomoć, vodi ih se na specijalističke preglede u lokalne medicinske ustanove i nakon poroda ostaju sa svojim bebama ako žele – kaže Bernardica Franjić-Nađ iz Službe općih programa tretmana u Upravi za zatvorski sustav.

A za to što bebe u Požegi spavaju u krevetićima pored majki, zaslužne su članice udruge Roda, kao i psihologica Ines Sučić s Instituta “Ivo Pilar”, koja je napravila istraživanje o tome koliko je važno da su mala djeca stalno pored majki. Do tada, bebe su bile smještene u drugoj sobi i s njima su bile njegovateljice. No, sustav je zbog istraživanja o dobrobiti djeteta popustio pa su bebice preseljene majkama. Udruga Roda u tome je sudjelovala tijekom svog “Projekta Mame” 2014. za koji su dobile financijsku potporu Europskog socijalnog fonda pa su nabavile nove krevetiće. Osim toga, nema više njegovateljica, majke se skrbe za djecu cijelo vrijeme, a pomažu im zatvorenice koje su u zatvoru završile tečaj za njegovateljice pa im je to zapravo radno mjesto tijekom izdržavanja kazne.

– Majke svoju djecu mogu upisati u lokalni vrtić udaljen dva kilometra od kaznionice u koji ih vozi vozač u neoznačenom policijskom autu da dijete ne bi bilo negativno označeno, a prati ga medicinska sestra – priča Bernardica Franjić-Nađ, dodajući da se prije navršene prve godine života djeteta ne preferira rad majki, ali ako žele raditi u zatvoru, onda se dijete šalje u jaslice u kojima boravi od osam ujutro do podne, kada se vraćaju u kaznionicu.

Beba u apstinencijskoj krizi

Kroz požešku kaznionicu, jedinu za trudnice i majke u Hrvatskoj, od 1965. do danas prošlo je 247 djece. Tijekom 2011. u zatvoru je rođeno četvero djece, 2012. i 2013. troje djece, 2014. malo više, petero, a 2015. troje, dok lani u zatvoru na svijet nije donesena niti jedna beba.

– Zapravo imamo vrlo malo slučajeva trudnica u Hrvatskoj jer u zatvorskoj populaciji samo je pet posto žena, ostalo otpada na muškarce. Suci su skloniji blaže kazniti ženu koja ima djecu, posebno ako je trudna. Tako da, ako žena završi u zatvoru, znači da se to ne može izbjeći – ili je recidivist ili je riječ o teškom zločinu. Žene iza rešetaka najčešće završavaju zbog imovinskih delikata, prevare i droge.

Zbog krađa tamo se našla i jedna mlada žena, također sa sjevernog dijela Jadrana, teška ovisnica o drogama, koja je već imala dvoje djece. Ona je iz istražnog zatvora zbog komplikacija u trudnoći prebačena u zatvorsku bolnicu, a rodila je u Petrovoj bolnici gdje su neko vrijeme zadržali novorođenu djevojčicu koja je trpjela apstinencijsku krizu. Dok je bila u zagrebačkom rodilištu, centar za socijalnu skrb donio je rješenje o oduzimanju curice i njezinu smještanju u dom za nezbrinutu djecu. Kada je žena vraćena u istražni zatvor na dijagnostiku prije izdržavanja zatvorske kazne, pokušali su vidjeti postoji li mogućnost da se ipak sama nastavi brinuti za dijete. U tom bi je slučaju stavili na Odjel za rodilje u Požegu. No, pokazalo se da nema kapaciteta za majčinsku ulogu, što nije ni skrivala. Tvrdila je da će se o bebi skrbiti otac, njezin nevjenčani partner, a da će ona zatražiti zatvor u blizini kako bi mogla viđati dijete. No, njezin je plan propao jer je otac odbio brinuti se za dijete pa je završilo u domu za djecu, gdje je već bila smještena njezina polusestra koju je majka dobila s drugim muškarcem. Treće dijete koje je ta žena imala s trećim muškarcem pak živi s ocem.

Zakon treba mijenjati

– Majke koje su rodile prije zatvora na neki su način diskriminirane u odnosu na one koje su rodile u zatvoru, a koje mogu biti s djecom, pa bi se to uskoro moglo promijeniti. No, zbog takvog je pravila jedna mlada žena pretrpjela veliku agoniju. Još kao mlađa punoljetnica osuđena je kao kolateralna žrtva tadašnjeg dečka dilera. Sudski je postupak trajao čak šest godina, a kaznu od godinu dana zatvora dobila je upravo kada je rodila. Cijelo to vrijeme nije počinila nijedno drugo kazneno djelo, živjela je uzornim životom. Sudac joj je odgodio zatvor dok joj sin ne napuni godinu dana.

Kada se morala javiti pravosudnim policajcima, bilo joj je užasno teško napustiti malenog sina kojeg je još dojila pa smo joj pomogli da napiše molbu za pomilovanje koju je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić prihvatio. Plakale smo s njom od sreće kada je pomilovana – otkriva Bernardica Franjić-Nađ.

PODIJELI