PODIJELI

Istaknuti hrvatski orguljaš Mario Penzar nastupit će 27. srpnja na festivalu Orgulje Zagrebačke katedrale pa smo u povodu toga razgovarali s tim glazbenikom i profesorom na Muzičkoj akademiji.

Pritom nam je otkrio kakvo je zanimanje mladih za orgulje, koji su mu omiljeni skladatelji, ali i koje rock bendove najradije sluša.

Kakav ste program pripremili za nastup u Zagrebačkoj katedrali?

Na programu koncerta u Zagrebačkoj katedrali naći će se neka od meni najdražih djela pisanih u prošlom stoljeću. Koncert počinjem “Passacagliom” D. Šostakovića, djelom izvorno pisanim za orkestar (riječ je o orkestralnom intermezzu između 2. i 3. čina opere “Katerina Izmailova” koju je autor preradio za izvedbu na orguljama.) Druga skladba na programu je “Toccata” ruskog skladatelja S. Slonimskog, vedra i duhovita skladba s mnogo glazbenog humora. Treća skladba na koncertu potresna je poema A. Ridouta inspirirana posljednjim Kristovim riječima na križu („7 posljednjih riječi“).

Preostale tri skladbe skladao je jedan od najvažnijih autora na području orguljske glazbe, F. Peeters (Toccata, Fugue et Hymne sur Ave Maris Stella, Elegie i Concert Piece. ) Peetersova “Elegia” napisana je u noći u kojoj je autorova majka umrla i njoj je posvećena, dok je Concert Piece zapravo solistička kadenca iz autorova koncerta za orgulje i orkestar.

Koje skladatelje najradije izvodite?

Vrlo često se bavim tzv. starom glazbom, glazbom skladanom prije Francuske revolucije, pa je stoga na mojoj listi najdražih skladatelja mnogo orguljaša iz tog razdoblja: J. S. Bach, D. Buxtehude, G. Frescobaldi… No, iznimno cijenim i volim razdoblje glazbenog romantizma pa je stoga orguljski opus Maxa Regera također vrlo čest na mojim solističkim koncertima.

Imaju li orgulje u Katedrali poseban zvuk i razlikuje li se od zvuka orgulja u drugim crkvama? Kakav je osjećaj svirati orgulje u crkvi ili pak u nekoj koncertnoj dvorani?

Orgulje Zagrebačke katedrale uistinu su reprezentativan instrument na koji možemo biti ponosni, ne samo u hrvatskim, nego i u europskim okvirima. Orgulje su poput ljudi. Svaki instrument je jedinstven i različit od svih drugih i svaki od njih ima jedinstven zvuk te pruža brojne mogućnosti za stvaranje glazbe. Orgulje u koncertnoj dvorani mjesto su gdje je izvođač na sceni vidljiv publici – čini mi se da pozicija orguljaša na koncertima u sakralnim prostorima preciznije oslikava bit glazbe. Nazočnoj publici glazba dolazi odozgo, a orguljaš interpret publici je zapravo nevidljiv – time u prvi plan na koncertima dolazi glazba.

Kako ste se uopće odlučili za karijeru orguljaša?

Kad sam razmišljao o upisu na Muzičku akademiju u Zagrebu, davne 1983. godine spremao sam se za glavni predmet klavir, no nekoliko mjeseci prije klasifikacijskog ispita upoznao sam profesora Ladislava Šabana, pedagoga i vrsnog poznavatelja orgulja, i razgovori s njim promijenili su moju odluku i usmjerili me prema studiju orgulja.

Profesor ste orgulja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Kakav je interes za orgulje među mladima?

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predajem glavni predmet Orgulje i poznavanje orguljske literature kao redovni profesor u trajnom zvanju. Bio sam predavač na Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku od samoga početka, punih petnaest godina. Na toj školi više nisam aktivni predavač, ali mi je iznimno drago vidjeti moje bivše studente koji su me kao predavači zamijenili na tom najvažnijem orguljaškom seminaru u Hrvatskoj. Interes za orgulje među mladima postoji i vrijedno je napomenuti da danas u Hrvatskoj imamo velik broj sjajnih mladih glazbenika koji svojim umjetničkim radom pridonose obogaćivanju hrvatske glazbene scene.

Kakva je trenutačna situacija s orguljskom baštinom u Hrvatskoj, zbog čije su zapuštenosti, među ostalim, 1998. godine i bili pokrenuti Dani orgulja u Istri?

Neki od povijesnih instrumenata u Hrvatskoj obnovljeni su zajedničkim naporima Ministarstva kulture i lokalnih zajednica te angažmanom pojedinih festivala, poput „Organum Histriae“ čiji sam tada bio umjetnički ravnatelj, no uvijek možemo i trebamo činiti više na obnavljanju i očuvanju naše spomeničke baštine. Stoga unaprijed zahvaljujem svima koji će ulagati svoj trud, znanje i entuzijazam na radost ljubitelja glazbe i kulture općenito te učiniti da i drugi instrumenti u Hrvatskoj uistinu budu obnovljeni na najkvalitetniji mogući način.

Nastupali ste u raznim državama diljem svijeta, od SAD-a, velikog dijela Europe, Rusije do Kuvajta. Možete li izdvojiti neka gostovanja koja su vam ostala u posebnom sjećanju?

Na prvome mjestu izdvojio bih koncerte u njemačkoj regiji Ostfriesland u kojoj se nalazi velik broj povijesnih instrumenata u izvornom stanju. Osim tih autentičnih bisera iz 15., 16. i 17. stoljeća, u najljepšem sjećanju ostali su mi i koncerti u saveznoj državi New York te koncerti u crkvi Notre Dame de Paris. Nakon gotovo tisuću odsviranih koncerata, nije lako napraviti takav popis.

Koji su vam omiljeni suvremeni glazbeni žanrovi, što slušate u slobodno vrijeme? Možete li možda navesti imena nekih suvremenih izvođača koje iznimno cijenite i rado slušate?

Ako govorimo o nekoj drugoj glazbi koja ne spada u domenu klasične glazbe, vrlo rado i danas slušam glazbu 70-ih, glazbu moje mladosti. Tada je naša generacija odrastala na tzv. progresivnom ili sinfo rocku u sklopu kojega su u sastavima poput Emerson, Lake & Palmer, Yes i King Crimson uistinu svirali fantastični glazbenici, mnogi od njih i akademski obrazovani.

(Autor: Željka Vuković)

PODIJELI