PODIJELI

Svaki grad po nečemu je poseban, prepoznatljiv i jedinstven, pa tako i naš grad Zagreb. Mnoge činjenice ispričane su stotinu puta i više-manje su svima poznate, no mnoge i nisu, ili ih Zagrepčani jednostavno ne poznaju dovoljno dobro.

Zagrepčane često nazivaju Purgerima, no ustvari, Purgera i nema toliko puno. Za one koji ne znaju, Purger je nadimak koji se prvenstveno koristi za stanovnika Zagreba čiji su preci nekoliko generacija unatrag rođeni u Zagrebu i koji su ondje živjeli. Svaki Zagrepčanin nije dakle Purger, iako se riječ koristi kao nadimak za građane Zagreba ili navijače Dinama.

I da… jeste li znali da riječ Purger dolazi iz njemačkog jezika, iz riječi Bürger, a u prijevodu znači stanovnik grada? No vratimo se mi na najpoznatije simbole našeg „Belog Zagreb grada“ koje donosimo u nastavku!

1. Ilica – najzagrebačkija ulica

Za Ilicu ste sigurno svi čuli! Smatra se jednom od najdužih i najstarijih ulica u Zagrebu, a proteže se od Trga bana Jelačića na istoku preko Črnomerca na zapadu grada, pa sve do Vrapča i broji više od 500 kućnih brojeva. Dugačka je 5653 metra i četvrta je najduža ulica u Zagrebu (nakon Radničke ceste, Zagrebačke i Slavonske avenije). Zbog svog položaja `istok – zapad`, poznata je i po suncu koje zasljepljuje kada se krećete Ilicom prema zapadu.

Nekad Lončarska cesta

Ilica je u prošlosti bila glavna ulica Donjega grada, poznatija pod imenom Lončarska cesta ili Lončarska Ves. Ime Ilica prvi put se spominje 1431. godine, a današnji oblik poprima krajem 18. stoljeća. Naime, nekada je na ovome mjestu postajao potok koji se zvao Ilica a izvirao je podno `Peneznih goric` ili `Gradečke gmajne`, današnjeg Rokova perivoja. Uz taj potok živjeli su lončarski obrtnici koji su iz njega vadili ilovaču od koje su proizvodili keramiku.

Iako postoji više teorija oko nastanka imena Ilica, ova je verzija, mogli bi reći, najbliža istini.

Vatroslav Lisinski

Ovaj hrvatski skladatelj rođen je u Ilici, u kući koja je stajala nasuprot Mesničke ulice. Danas na tom mjestu stoji njegova spomen ploča. U Ilici su zabilježeni objekti koje su izgradili najznačajniji tadašnji hrvatski arhitekti, poput Kuna Waidmanna, Josipa pl. Vancaša i Hönigsberga & Deutscha. Uz hrvatske arhitekte, tada se u Zagrebu javljaju i svjetska poznata imena, poput arhitekata Hermanna Helmera i Ferdinanda Fellnera.

Prva rasvjeta

Po prvi put Ilica je rasvijetljena 1863. godine kada je postavljena javna rasvjeta. Bile su to plinske svjetiljke, a već 1907. godine postavljaju se stupovi sa električne svjetiljkama. Prvi put je popločena 18.08.1910. godine kada je u promet pušten prvi električni tramvaj. Stoga se Ilica može pohvaliti da je prva asfaltirana ulica u Zagrebu!

2. Kula Lotrščak


Jedan od najpoznatijih simbola našeg grada je Kula Lotrščak. Nalazi se na Gradecu – Gornjem Gradu . Uz Kamenita vrata i Popov toranj, kula Lotrščak se do danas smatra najbolje sačuvanim objektom gradskog obrambenog sustava, a zbog svoje povijesne vrijednosti, zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske.

Facebook/ Maja Frluzec‎Zagreb – Kakav je bio nekada (SLIKE, VIDEO)

Najljepši pogled na grad

Lotrščak se isprva zvao kula od Dverca, ali od 1646. godine, od kada je u njemu smješteno zvono (lat. campana latrunculorum – zvono pljačkašâ, razbojnikâ, ili iskrivljeno starozagrebački lotrijašâ) počeo se zvati Lotrščakom. Visoka je 19 metara, a zajedno sa krovištem (5) i kupolom (6), visoka je 30 metara. Želite li Zagreb serviran na dlanu, svakako se popnite na vrh kule, odnosno na vidikovac koji je otvoren za sve posjetitelje. Uživat ćete u najljepšem pogledu na grad.

Današnji je izgled dobila u 19. stoljeću nakon pregradnji koje je izveo njemački arhitekt Kuno Waidmann.

Grički top – jedini na svijetu

U kuli je smješten možda najprepoznatljiviji zagrebački simbol – GRIČKI TOP, koji svakog dana pucnjem označava podne. Top proizvodi buku od 140 dB, a za mirnih dana, pucanj se čuje i južno od rijeke Save. Njime upravlja gradski topnik, a Zagreb je jedini grad na svijetu koji svakodnevno obilježava podne pucnjem iz topa.

Prvi je put „zapucao“ 1. siječnja 1877. godine, čiju je inicijativu pokrenuo Đuro Deželić, a tim činom se obilježava uspješna obrana Zagreba od Osmanske navale. Prvotno je top bio smješten u zgradi Hidrometeorološkog zavoda, a kasnije je premješten na današnju lokaciju – u kulu Lotrščak na Griču. Posjetitelji Zagreba koji ne znaju za taj običaj u podne se jako iznenade i prestraše, a Zagrepčani ih hrabro i ponekad sa podsmijehom gledaju i namještaju svoje satove.

3. CMROK ILI SMREK – Popularno zagrebačko sanjkalište


Svima nam omiljeni Cmrok nekada je bio naziv brda na sjevernoj strani Gradeca . U ispravama iz 18. stoljeća spominje se i pod imenom Smrek, pretpostavlja se zbog okolne smrekove šume. Sredinom 80-ih godina 19. stoljeća Cmrok je postao popularno zagrebačko izletište i šetalište, a tu su se održavali i prvi skijaški tečajevi u Zagrebu.

Facebook/ Silva Vretenar‎/Zagreb – Kakav je bio nekada (SLIKE, VIDEO)

Do Cmroka se može doći autobusima javnog prijevoza linijama 101, 102 i 105. godine 2000. Proglašen je prvim službenim zagrebačkim sanjkalištem!

4. USPINJAČA – „Stara dama“


Osim što je naravno, jedan od najpoznatijih simbola Zagreba, htjela – ne htjela postala je i turistička atrakcija . U promet je puštena 8. listopada 1890. godine, a kao inicijator izgradnje navodi se D. W. Klein, osječki poduzetnik, koji se obvezao da će nakon 40 godina vlasništvo nad uspinjačom prepustiti gradu Zagrebu. Trajna vožnja uspostavljena je tek u veljači 1893., a tijekom godina često je obustavljana zbog stalnih kvarova na pogonskom dijelu, kada su ponekad putnici morali izaći da je poguraju.

Funicular, arni uzvo, stara dama i zapinjača

Budući da je do danas u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji, zagrebačka je uspinjača zakonski zaštićena kao spomenik kulture. Nakon što je puštena u promet, uspinjača je omogućila brzu vezu između sve većega Donjega grada i staroga, Gornjeg dijela Zagreba, koji je u to doba bio središte političkoga, administrativnoga i duhovnog života.

Davorko Ruff‎/Zagreb – Kakav je bio nekada (SLIKE, VIDEO) Autor: Đuro Griesbach, 1932. g.

Trasa je bila dugačka 66 metara i postala je najkraća žičana željeznica na svijetu namijenjena javnom prijevozu, a pogonio ju je parni stroj. Prvih godina Uspinjača je imala mnogo nadimaka, a neki od njih su: zagrebačka uspinjača, funicular, željeznica na uže od žice, arni uzvo, drahtseilnahn, stara dama i zapinjača.

Stara dama najbolje označava činjenicu podatak da je Uspinjača samo godinu dana starija od konjskog tramvaja. Da… stvarno je jako stara!

Grad Zagreb – novi vlasnik

Uspinjaču je 12. prosinca 1928. godine preuzeo Grad, a 14. ožujka 1929. godine donio je odluku da je administrativno upravljenje predano na Gradskoj štedionici a prometne, tehničke i financijske poslove preuzeo je Zagrebački električni tramvaj. Tom odlukom dolazi i novo vrijeme za Uspinjaču – ZET je zamijenilo tračnice, a umjesto na drvene pragove, pričvršćene su na nove željezne nosače ubetonirane u postojeće zidano podnožje. Stari vagoni zamijenjeni su novima – kabine su dobile veće prozorima, a izgubile su odjeljke prvoga i drugog razreda.

Kako je Uspinjača popularna među Zagrepčanima, svjedoči i dječja pjesmica o Uspinjači:

Uspinjača

Dva konopa, dva kotača,
dvije kutije i dva vozača,
uspinje se pa se vraća,
uspinje se pa se vraća
eto, to je uspinjača.

5. MANDUŠEVAC – Naša najpozantija fontana


Ima li uopće Zagrepčanina koji ne zna za Manduševac, fontanu po kojoj je Zagreb i dobio ime? Kako i priliči, nalazi se na glavnom gradskom trgu. Osim što je jedan od simbola grada, kao i Uspinjača, također je turistička atrakcija. Za naš grad ona ima veliko povijesno značenje, a prema legendi, zagreb je po njoj dobio ime.

Još od davnina, izvor vode Manduševac nalazio se na prostoru bivšeg sajmišta – Harmice – ispod zidina starog Zagreba, koji se tada sastojao od dva grada – Kaptola i Griča. Zagrepčanima je stoljećima služio kao izvor vode, a 1852. godine izvor je po prvi put uređen kao javni zdenac.

A legenda kaže…

Postoji legenda prema kojoj je na tom zdencu lijepa djevojka Manda srela viteza koji ju je zamolio vode. Rekao joj je “Mando, dušo, zagrabi vode”. Prema toj izreci su i Zagreb i Manduševac dobili ime (Manduševac od “Mando, dušo”, a Zagreb od “zagrabi”).

Manduševac prate i ostale legende. U vrijeme dok je voda iz zdenca bila pitka, govorilo se da će se onaj, tko se u Manduševcu napije vode, uvijek vraćati u Zagreb. Ili kako su govorili stari zagrepčani: `Ak dojdeš v Zagreb i napiješ se vode na manduševačkom zdencu, nigdar iz Zagreba ne buš otišel.

Ili … kao što je mnogima poznato, popularna je i predaja koja živi i danas, o Manduševcu kao zdencu sreće koji ispunjava želju ako se u njega ubaci novčić.

Danas se u Manduševac novac više ne ubacuje, ali se u njega, sada već tradicionalno, bacaju maturanti slaveći završetak srednjoškolske godine, odnosno Norijadu.

Današnji izgled Manduševac je dobio 1987. godine, a današnji `izvor vode` spojen je na gradski vodovod, a odvod sproveden u gradsku kanalizaciju.

6. KRVAVI MOST – Mračna strana Zagreba


Krvavi most najmanja je ulica u Zagrebu, a ima svega dva kućna broja. Povezuje Tkalčićevu i Radićevu ulicu, a ime joj je namjerno ostavljeno kao podsjetnik na mračnu zagrebačku prošlost, na nemile i nasilne događaje i međusobne susjedske antagonizme. U doba srednjovjekovnih sukoba između Kaptola i Gradeca, na tom mjestu su izbijale tučnjave građana sukobljenih strana.

Razbijene glave i polomljene ruke

Iako nisu zabilježene žrtve, u tim sukobima je bilo razbijenih glava, noseva, pokoja polomljena ruka .. Ti nasilni događaji su i glavni razlog da kasnije generacije taj prolaz nazovu Krvavi most. Predaje govore da se ime mosta spominje još u 13. stoljeću kad su se na potoku, koji je dijelio dva grada, sukobili pristaše Andrije III Arpadovića s kastelanom Medvedgrada Gardunom, pa je potokom Medveščakom poteklo i dosta krvi.

Silva Vretenar/‎Zagreb – Kakav je bio nekada (SLIKE, VIDEO), 1907.g.

U svakom slučaju 18. stoljeću između zaraćenih susjeda postignut je mir. Zajedničkim snagama izgradili su most te ga pretvorili u trajnu prometnicu od gornjogradskih bedema s Kamenitim vratima do kaptolskih vrata u današnjoj Skalinskoj ulici.

Inpirirana nemilim događajem, Marija Jurić-Zagorka, naša najpoznatija novinarka, žena ispred svog vremena napisala je roman „Tajna krvavog mosta“, koji, kako samo njoj i priliči, započinje pomalo jezivom rečenicom koja izgleda kao dio scenarija nekog kriminalističkog filma ( „Glas da pod Krvavim mostom leži mrtav čovjek otvarao je vrata purgarskih kuća, budio gospodu na Kaptolu i dopro čak u spavaće odaje gričkih plemkinja….“)

PODIJELI