PODIJELI

Goran Gajzler uoči priprema za sezonu postao je novi trener trećeligaša Maksimira.

Mnogi su ostali začuđeni što je na Oboj doveden trener izvan Zagreba i županije, iz Malinske na otoku Krku. Gajzler (45) je igrao nogomet u Rijeci, Orijentu, Pomorcu iz Kostrene i na kraju u Krku. Trenirao je Krk, Pomorac iz Kostrene, Grobničan, Naprijed iz Hreljina, četiri mjeseca Hrvatski dragovoljac (proljeće 2016.) te Crikvenicu.

Zašto ste dali otkaz u Dragovoljcu?

Tih četiri, pet mjeseci, koliko sam proveo tamo, bio sam zadovoljan svim onim što smo uspjeli popraviti. No, dogodile su se nesretne okolnosti, o kojima ne bih.

Igrači su bili zadovoljni dok ste bili u Sigetu?

Nekada nije dobro da su igrači zadovoljni.

U Zagrebu se priča da imate zanimljiv način rada. O čemu je riječ?

Ponašam se prema svojim igračima kako bih volio da su se treneri ponašali prema meni dok sam bio igrač. Prije svega, pošteno, rad i samo rad, a selekcija se onda vrlo lako napravi. U svlačionici ti ostanu pošteni momci koji žele raditi, koji će ginuti jedan za drugog. Najlakše je selektirati igrače, izabereš one koji odgovaraju tvojoj viziji.

Jeste li tijekom svoje igračke karijere imali takve trenere?

Ne, nažalost nisam, nekome je nedostajalo ljudskosti, nekome stručnosti. Najdraži mi je bio Drago Čohar, otac današnjeg direktora Rijeke, Vlade Čohara. Trenirao me u Rijeci, Pomorcu i Krku. I dan-danas se radujem kada se vidimo.

Koju ste poziciju igrali?

Igrao sam na svim pozicijama, osim golmanske. Od stopera, bočnog, napadača, ali zbog svoje lude glave nisam napravio karijeru. Probao sam i drugu i prvu ligu, ali nikad ništa konkretno. Uvijek mi je nešto drugo bilo važnije u životu. Sve suprotno od onoga što danas tražim od svojih igrača.

Znači li to da, ako u momčadi imate takvog igrača, imate razumijevanja za njega?

Da, ali me mora “kupiti” nečim drugim, barem velikim srcem. Svaka momčad koja nema fakina nije momčad. Ali fakina, lava, koji prvi krene i viče “Za mnom”, a ne “Juriš” iza ostatka momčadi.

Jeste li “izluđivali” trenere?

Bio sam im vrlo lojalan, na terenu davao sve od sebe. Ali prije i poslije… Nikada nisu znali hoću li biti sutra u klubu.

Napravite li kao trener nešto što nitko ne očekuje?

Volim da mi u momčadi vlada red i rad, ali zadnje što bih uzeo mom igraču je “vic”.

Stigli ste u trećeligaša Maksimir. Kakve su ambicije kluba?

Moje jedino pitanje, kada su me nazvali iz Maksimira, bilo je – je li ambicija biti prvi. Odgovorili su mi da me zbog toga i zovu. Isti trenutak sjeo sam u auto i krenuo u Zagreb. To je ambicija. Objektivno, situacija na terenu može biti drukčija. Ovih 7000 kvadrata (okrenuo se Gajzler prema novom terenu na Oboju, op. a.) nikada ne laže. Ili jesi ili nisi. Treća liga zapad ima 7-8 klubova koji su drugoligaške kvalitete. Neće biti jednostavno i ne možeš se postaviti na način da kažeš: Bit ću prvi.

Koji su vam prvi ciljevi?

Postaviti prepoznatljivu igru, udovoljiti ovim dečkima da složim igru prema njihovim kapacitetima. Nikada nisam robovao sustavima, ali svi znaju da volim kad utakmica završi 5:4, a ne 0:0.

Jeste li već smanjili broj igrača na pripremama?

Još nismo jer ne bi bilo korektno da radim rezove nakon prvih tjedan dana što smo zajedno. Treba ipak proći malo više vremena da se naviknemo jedni na druge, da vidim kako dišu, iako, nakon 15 minuta treninga, možeš vidjeti je li netko igrač za tu razinu lige ili ne. Dnevno je na treningu 25 igrača i nekoliko vratara, a u dogovoru s Upravom sljedeći ćemo tjedan smanjiti broj na 20 igrača i tri vratara.

Od početka priprema dosta koristite rad s loptom, zar ne biste trebali raditi na tjelesnoj pripremi?

Nismo atletičari, mi smo nogometaši. Doći do razine tjelesne pripremljenosti koja nam je potrebna za ovo natjecanje možemo i uz treninge s loptom. Malo mašte trenera i svaki kilometar trčanja u šumi može se na terenu pretvoriti u dvostruko teži s loptom. Vidim da mi momčadi dobro reagiraju na takav način.

Čuli smo da stalno igračima nešto ponavljate. Što im govorite?

Ponavljam im da, bez obzira na rezultat, moraju u svlačionicu nakon utakmice doći sretni. Sretni što su dali sve od sebe na terenu. Ako si se švercao na utakmici i pobijedio, ne možeš biti sretan.

Igrače posebno upozoravate na odnos prema sucima?

Ne podnosim razgovor igrača sa sucima. Potrošiš se nepotrebno, emocionalno i tjelesno, a odluku ne možeš promijeniti. Osim toga, to je nepristojno. Pao si, izgubio loptu i sada ulaziš u razgovore. Ako još i psuješ, onda smo nas dvojica u pogrešnim momčadima jer to je problem i tvog kućnog odgoja. Loš si uzor i djeci koja gledaju tu utakmicu. Kapetan treba biti mangup i ako vidi pogrešku suca, treba otjerati svoje igrače da ne prigovaraju sucu. Kao trener, ja napravim i više pogrešaka od sudaca, ali za moje nitko ne zna dok se ne uđe u veću analizu, dok sudačke svi odmah komentiraju.

Je li istina da u dosadašnjoj trenerskoj karijeri niste dobili otkaz?

Istina. Uvijek sam ja donio prvi potez. Bio sam u klubovima i pet godina, ali i mjesec dana. Nisam se nikada doveo u situaciju da o meni kruže neke priče, da mi se okalja obraz. Ne zbog mene, nego zbog moje djece. Ne želim da ikad kolaju priče da je njihov otac napravio nešto što nije u redu.

Vi ste ugostitelj, od toga solidno živite. Mislite li da vam je ipak lakše odlučiti se na takve poteze nego kolegama koji se bave samo treniranjem?

Ne skrivam da je meni lakše nego drugima, materijalno sam osiguran i ne živim samo od treniranja. Ali, moj trenerski posao mora biti adekvatno plaćen. Maksimiru sam sigurno bio jedna od skupljih opcija, ali dajem se potpuno u posao i to tražim, ne mislim materijalno, od kluba u koji dođem.

(Foto: Dario Vuksanović)

PODIJELI