PODIJELI

Mlada i poduzetna Adriana Graberec diplomirala je na Učiteljskom fakultetu, Sveučilište u Zagrebu, te stekla titulu magistre primarnog obrazovanja s pojačanim predmetom Hrvatski jezik.

Dobitnica je Rektorove nagrade za znanstveni rad na temu „Jesu li teme metodičkih predložaka u udžbenicima jednako poticajne za djevojčice i dječake?“. Rad je pisala s kolegicom Martinom Krcivoj iz Jastrebarskog.

Kakav je naš obrazovni sustav?

Naš obrazovni sustav nije toliko loš, ali mu svakako treba dorade. Previše se ‘buba’ činjenica i teorije, dok djeca premalo uče ‘za život’. Gotovo uopće ne rade svojim rukama, što je veoma važno za njihov razvoj. Novim planom i programom razvučene su nastavne teme na više razreda i odvojeni dijelovi koji su nužni za svladavanje sadržaja. Primjerice, učenici na satu Hrvatskog jezika uče o prošlosti i budućnosti, a ne uče pomoćne glagole.

U drugome razredu iz Prirode i društva nastavnu jedinicu i jedan sat zauzme tema Kućanski aparati (s kojima se djeca susreću svaki dan), a ono važno za njihov život kao što je učenje o uri ili satu uči se tek nekoliko sati. U Matematici su prenatrpani udžbenici, radne bilježnice i zbirke zadacima isključivo sa simbolima (brojevima), što je apstraktan dio matematike, a nemaš vremena za masu i slične teme s kojima će se susretati cijeli život.

Učenici viših razreda osnovne škole „bubaju“ teoriju bez razumijevanja, čak do te mjere da ne znaju na karti pokazati kontinente, a kamoli pojedine gradove. U srednjoj školi priča je ista. Samo „štrebaj i štrebaj“, a onda ti dođe matura i padneš pa si nesretan jer nisi upao na fakultet. Možda ne bi bilo loše pomalo uzeti od svega, a omogućiti djeci da imaju dodatne, fakultativne predmete na kojima će slušati ono što ih dodatno zanima.

Kako biste vi to promijenili?

Neke susjedne države imaju dobre reforme, ali ne moramo mi slijediti njihove ideje, nego osmisliti svoje za dobrobit naše djece. Treba nam jedna velika reforma koju trebaju provesti stručnjaci, ali smatram da su za to nužni ljudi iz prakse koji znaju koliko vremena ode na poučavanje o uri, obujmu, preskakivanje vijače, učenju pjesme ili slikanju akvarelom. Mi učitelji i profesori ti smo koji u svojem radu sami možemo provoditi reformu.

Zašto bih se ja držala isključivo plana i programa? Zašto ne bih odradila što treba, a onda preostalo vrijeme posvetila matematičkim, jezičnim ili glazbenim igrama, tražila načine da svojim učenicima olakšam, a da oni opet nauče, ali trajno te da ih potaknem da u školu idu s voljom, a ne mukom? Ne želim da iz moje učionice izađu s neznanjem ili nesnalaženjem u životu.

Produženi boravak nije samo čuvanje djece i pisanje zadaće, nego i mjesto koje otvara nove mogućnosti

Što vas je motiviralo za pisanje znanstvenog rada?

O pisanju znanstvenog rada kolegica, sada mag. prim. educ. Martina Krcivoj i ja razmišljale smo još tijekom studija. Na konzultacijama s profesoricom odlučile smo se za temu kada je bilo riječi o školskim uniformama i razlikama među učenicima pa smo istraživale o rodnim i spolnim ulogama.

Budući da je metodički predložak ono na temelju čega se uče sadržaji, odlučile smo čitati i ispisati sve teme u najzastupljenijim udžbenicima na hrvatskom tržištu, a to su udžbenici Profila, Alfe i Školske knjige. Čitanje je rezultiralo različitim temama za koje smo već tada uvidjele da su naklonjenije djevojčicama, za što smo pretpostavile da ima utjecaja i u PISA istraživanjima na kojima djevojčice postižu bolje rezultate od dječaka. Teme smo klasificirale i na temelju toga sastavile anketni list. U dogovoru s mentoricom, dr. sc. Martinom Kolar Billege, odlučile smo da će anketu ispuniti učenici četvrtih razreda. Nismo ni sanjale da ćemo doći do tolikog broja ispitanika.

Rezultati su pokazali da postoji statistički znatna razlika između djevojčica i dječaka te da dječaci pokazuju interes za 5,9 % identificiranih tema, a djevojčice za čak 93,3 % tema, što je potvrdilo našu hipotezu te dokazalo da su udžbenici naklonjeni djevojčicama. Dječaci su pokazali interes za teme poput domoljublja, sporta, tehnologije i povijesti, a upravo su te teme bile slabo zastupljene u udžbenicima.

Tako je naš znanstveni rad „Jesu li teme metodičkih predložaka u udžbenicima jednako poticajne za djevojčice i dječake?“ dao zanimljive rezultate koji pokazuju da nam treba reforma obrazovanja te mijenjanje i osuvremenjivanje udžbenika kako bi se jednako poticalo i djevojčice i dječake, a njihovi interesi rezultirali boljim uspjesima.

Što za vas znači Rektorova nagrada?

Rektorova nagrada za nas znači veliki uspjeh i potiče nas na daljnja istraživanja. Nadamo se da će nam pomoći pri zaposlenju jer imamo velike ambicije, a tako bismo mogle mijenjati praksu i pokrenuti našu reformu iznutra.

PODIJELI