PODIJELI

Hrvatski akademski športski klub Mladost najveće je sportsko društvo u Hrvatskoj u sklopu kojeg djeluje 30 klubova, od toga četiri za sportaše s posebnim potrebama, s oko 4300 registriranih članova.

Od prosinca 2016. godine, predsjednik kluba je Tomislav Družak, vaterpolist koji obavlja i funkciju predsjednika Zagrebačkog vaterpolo saveza, a prije predsjedničke, tri godine obavljao je i potpredsjedničku dužnost u Mladosti, a u predsjedništvu društva je posljednjih desetak godina.

Tomislav Družak, predsjednik HAŠK Mladost (Foto: Marin Vajdić)

Veliko ste sportsko društvo, svi za ovaj prostor govore da “idu na Mladost”. Je li HAŠK Mladost vlasnik tog prostora?

Društvo je vlasnik, ali nažalost, imamo nekoliko sporova s Gradom Zagrebom jer Grad pobija to, iako smo od 1964. godine uknjiženi kao gruntovni vlasnici na najvećem dijelu prostora. Svi objekti su upisani na nas. Dobili smo prvostupanjsku presudu, na drugostupanjsku se čeka već dvije godine. Sadašnje vodstvo želi sjesti za stol s Gradom Zagrebom i dogovoriti način na koji bi se obje strane dogovorile izvansudski.

Zbog čega se sporite s Gradom?

Ozbiljni problemi Mladosti nastali su onog trenutka kada je došlo do transformacije nekadašnjeg Zagrebačkog sportskog saveza. Onda je Mladost kao društvo izašla iz financiranja ZŠS-a i praktički ostala bez ikakvih prihoda, osim članarina klubova. Onda smo u dogovoru s Gradom dobili dozvolu da možemo urediti i početi s naplatom parkiranja istočno od Doma odbojke.

Uloženo u opremu i ljude vratilo nam se već nakon godinu dana. I kada smo počeli zarađivati od toga, došlo je do spora Grada i Mladosti o vlasništvu i poništena nam je dozvola, dvije godine nakon što smo je dobili. Nakon toga je tadašnje vodstvo Mladosti pokrenulo tužbu protiv Zagreba za naknadu štete, izmakle dobiti…

U svijetu je mnogo društava sličnih vama. Jeste li ikada izračunali koliko bi vas stajalo održavanje centra da vi upravljate njime?

Nismo se nikada tim projekcijama bavili, ali ne bismo bili kadri to iznijeti bez Grada. Mi smo sudbinski vezani uz Grad jer ovaj objekt ima točno definiranu namjenu, a to je sport i rekreacija građana. S druge strane, Grad je taj koji daje urbanističke uvjete i određuje što se smije, a što ne smije graditi.

Što bi se dogodilo kada bi i drugostupanjska presuda bila u korist društva?

Onda bi Grad rekao: U redu, mi vam više ne damo novac za održavanje i snalazite se. Objekti se nalaze pod ustanovom Upravljanje sportskim objektima koja dobiva novac od Grada za održavanje.

U inozemstvu članarinama se financira održavanje takvih objekata.

Mi smo još uvijek društvo u izgradnji, još uvijek siromašni, većina, i društvo smo bez tradicija pripadnosti nečemu pomoću članarina. I mnogo vremena će proći da se to promijeni.
Zašto ne možete?
Kada bi društvo sada dobilo na bazenu termine dva sata ujutro i dva sata poslijepodne na korištenje za svoje članove, onda bismo nešto i mogli kombinirati, ali mi ne određujemo termine.

Primjećujemo da je stanje mnogih objekata vrlo derutno.

Posljednje investicije, npr. na bazenu, bilo je ušminkavanje uoči Europskog vaterpolskog prvenstva prije nekoliko godina, ali posljednja investicija bila je uoči Univerzijade 1986. godine. Nemojmo zaboraviti da su ovdje vodeni sportovi, velika je vlaga. A ne želite vidjeti kako izgleda kada kiša pada jer se voda slijevala, a ne kapala u neke urede. Ovaj objekt je devastiran i takav ne bismo ni htjeli ni preuzeti da sami upravljamo.

Hoćete li ići do kraja ili postoji neki završetak koji bi zadovoljio sve?

Krenuli smo prošle godine, s njim bismo htjeli zaštititi domicilne klubove kako ne bi ostali bez ičega ako dođe do tog sporazuma. U tom sporazumu mi bismo se odrekli vlasništva, ali tako da se zadovolji sve strane tim sporazumom, ali i DORH, jer nitko ne bi htio jednog dana imati problema zbog nekog ugovora. Pomalo nas boli činjenica da smo mi vlasnici, odnosno što smo još uvijek podstanari na svome i trebamo plaćati korištenje termina.

Na ovom prostoru je nekoliko ugostiteljskih i zabavnih objekata. Vidimo da su neki i zatvoreni. Ima li društvo koristi od toga?

Rentu nisu plaćali nama. Niti smo sudjelovali, niti nas je itko pitao. U svom životu vidio sam mnogo sličnih centara na svim kontinentima. Nigdje nisam vidio jedan ovakav centar blizu centra grada, ali nisam vidio niti jedan koji ima toliko noćnih klubova. Koji i čiji interesi su tu isprepleteni, ne ulazim u to, ali je to neprirodno i nelogično. Postoje, uz te objekte, neki ugostiteljski objekti, ali nigdje nema toliko noćnih klubova. Trebate doći u nedjelju ujutro oko 7 ujutro da vidite što sve radnici trebaju počistiti. U prostoru gdje je Best 1986. bila je tada najmodernija kuglana na svijetu.

Što biste poboljšali u centru, da možete?

Nedostaje mali zabavni vodeni centar, imamo crpilište vode od 78 stupnjeva i mogla bi se napraviti toplinska stanica koja bi imala kapacitet grijanja ne samo sportskih objekata, nego i okolnih zgrada. Nedostaje mali vodeni zabavni park kojim bismo privukli građane. Kompleksu bi trebao i jedan sportski hotel. Bio bi najprofitabilniji od svih. Ima dosta zapuštenih objekata koji se ne koriste.

Čuli smo da će ragbijaši uskoro biti u novim problemima. Oni su na prostoru KIF-a, a tamo se planiraju novi objekti.

Oni se moraju maknuti, a svojedobno su ostali bez prostora unutar centra, imaju samo kontejner gdje se presvlače. Pokušavamo naći novi prostor za njih. Problem je što imate i nemate gazdu.

Kako je centar funkcionirao dok je postojala ustanova ŠRC-a Mladost?

Ovaj kompleks, dok nije ušao u sustav gradskog upravljanja svih sportskih objekata, radio je s dobitkom, a onda su odjednom postali gubitaši. Nije moje da istražujem zašto je to tako. Boro Stipić bio je posljednji direktor, a pri spajanju u podružnicu Upravljanje sportskim objektima (prije ustanove, op. a.) u “miraz” je donio nekoliko milijuna kuna.

Vidjeli smo još mnogo zapuštenih prostora. Kako to popraviti?

Očekujemo sastanak s ljudima koji vode park da dogovorimo da se popravi stanje jer uokolo se ostavlja smeće, a to prelazi sve granice.

Što biste htjeli napraviti u svojem mandatu?

Već godinama nemamo profesionalnog tajnika, napokon ćemo podignuti internetsku stranicu društva. Imamo prostor u Teslinoj koji nema pristup osobama s invaliditetom, a u našem društvu je nekoliko klubova sportaša s invaliditetom s brojnim članstvom. U sklopu kompleksa ima praznih prostora koji se mogu pretvoriti u prostor uprave kluba, tu prije svega mislim na prostor koji zovemo “novi restoran” sagrađen 1983. godine, a sada je potpuno devastiran.

Mnogi su bili unutra, ali mi imamo pravomoćnu presudu da je to naše. Volio bih konsolidirati društvo, etablirati se i definirati kao nositelji multisporta u Hrvatskoj i svih aktivnosti koje promiče EU u tom smislu, te osigurati klubovima članovima prepoznatljivost. To su prioriteti.

(Foto: Marin Vajdić)

PODIJELI