PODIJELI

Radni tjedan poduzetnica i poduzetnika traje (pre)često između 65 do 70 sati. Unatoč toliko “nabildanoj” satnici, naš godišnji odmor, kada trebamo odmak od poslovnih obveza, sadržaja i razmišljanja, traje u prosjeku tek dva tjedna tijekom jedne godine.

Malo, premalo, ali sukladno poduzetničkim aktivnostima koje ustvari nemaju prekidač za isključivanje, sasvim razumljivo. No, teško je razumjeti da i u dva tjedna, koliko prosječno poduzetnice i poduzetnici odvajaju za godišnji odmor, nema mjesta za opuštanje i zaborav stresa. Upravo suprotno – nije rijedak slučaj da dane posvećene odmoru, potrošimo na razmišljanje o poslu.

Poduzetnički pothvat kao ‘dijete’

– Kako smo poduzetnici, glavna misao koja nam prolazi kroz glavu je da, kad odmaramo, ne zarađujemo. A i sam godišnji odmor često traži veliki organizacijski angažman – gdje ćemo ići, koliko i kako ćemo ljetovanje platiti, kako ćemo doći u svoj toj gužvi tamo gdje namjeravamo, kako sve to realizirati.

Postavljamo si previše pitanja, pristupamo odmoru kao poduzetništvu pa sve to rađa frustraciju i nezadovoljstvo koji naš godišnji odmor pretvara u izvor stresa – analizira loyalty član Virtualnog ženskog poduzetničkog centra terapeut Dane Cvijanović, vlasnik obrta Vetriver. Uočava da nam je i u danima godišnjeg odmora teško otpustiti posao jer nam je poduzetnički pothvat kao “dijete”, strepimo nad njim, želimo biti uključeni u sve što se događa, pa čak i kada trebamo malo predahnuti.

– Nemamo povjerenje da ćemo biti dobri u svom poslu, i ako si priuštimo godišnji odmor, da će biti novca, da će biti posla, klijenata… Stvaramo si anksioznost, određenu paniku i stres, nismo uvjereni niti sami u svoj uspjeh te s takvim napetostima odlazimo na godišnji odmor koji u takvim okolnostima našeg mentalnog nemira nikako ne može biti ugodan – uočava Dane Cvijanović.

I tako radimo naporno prvi dio godine, radujemo se godišnjem odmoru te prije i nego što predahnemo od posla, stres zakuca na vrata. Dugo priželjkivani dani za odmak od poslovnih obveza mnogima ustvari nisu ni blizu tako željenog rasterećenja. Nije rijedak slučaj da svoj godišnji odmor, koji toliko trebamo, ispunimo brojnim očekivanja i na kraju doživimo – razočaranje, surovi sudar sa stvarnošću daleko od onoga što smo planirali.

– Naravno da je čest slučaj da u mnogim životnim situacijama, pa tako i s planiranjem godišnjeg odmora imamo velika očekivanja. A frustracija i stres događaju se kada ona udare o realnost. Kada se ne ispune, posebice kako mi očekujemo. Bilo bi dobro da ljudi ne misle previše, što je lako reći, ali mnogo teže provesti u djelo, no i na takvim stvarima jačamo svoju svijest o danima kad smo usmjereni na posao, a kad na odmor i što nam je raditi u obje životno-poslovne okolnosti – savjetuje terapeut Cvijanović.

Postoje načini kako “otpustiti kandže” s posla i misli pustiti na pašu, barem nekoliko dana godišnjeg odmora. A to je prije svega, ističe vlasnik obrta Vetriver, da se fokusiramo na odmor, a ne na posao. Da si poslažemo prioritete prije nego što krenemo na odmor i sami sebe uvjerimo da nam je odmor potreban, da je to ono čime se sada bavimo, a posao ostavimo po strani.

Maknite sva ‘ometala’

– Moramo se usmjeriti na ono što je sada pred nama, a ne da sjedimo na plaži i pijemo kavu i vrijeme provodimo razmišljajući kako nismo naplatili račune, kako nismo prikupili novac za plaću ili poslali neke ponude.

Takve misli treba prekinuti, vratiti se na fokus našeg trenutačnog stanja, a to je želja za provođenjem godišnjeg odmora te ne dopustiti da nam misli odlutaju na posao, koji će nas i onako čekati kad se vratimo s godišnjega. Treba se posvetiti trenutku u kojemu jesmo, okružiti se pozitivnim mislima, a takve misli usmjeriti na odmor od posla – savjetuje Cvijanović, ističući da je ovdje ključna snaga volje koju moramo potaknuti i obvezno koristiti.

Dakle, da bismo se istinski odmarali na godišnjem odmoru, iz svojeg mentalnog vidokruga najprije trebamo maknuti sva “ometala” – sve misli o klijentima, poslovima, stanju na bankovnom računu, porezima, državi. U praksi, to treba poduprijeti i što rjeđim posezanjem za mobitelom, čitanjem mailova, otvaranjem laptopa, provjeravanjem što se zbiva s poslom dok nas nema.

Uspijemo li u tim koracima, uspjet ćemo se i istinski odmoriti, pa čak i kad nam godišnji odmor traje samo dva tjedna.

(Autor: Sanela Dropulić)

PODIJELI