PODIJELI

Gradsko poglavarstvo već je više puta najavljivalo zabranu držanja domaćih životinja u Jakuševcu, ali i zatvaranje tramošnjeg gradskog smetišta. Građani Novog Zagreba, posebno Jakuševca, Dugava, Travnog, Zapruđa, Sopota, sad zavaraju prozore, ovisno o tome kako vjetar puše.

Ovaj će tjedan početi potpisivanje novih ugovora za naknadu za kakvoću življenja u blizini gradskog smetišta Jakuševac, a koji će ispraviti nepravdu iz 2014. kad je u Gradskoj skupštini izglasan pogrešan zaključak. Naime, tada ugovor nije obuhvatio sve žitelje Jakuševca, kao što su snahe i unuci, nego samo uže članove njihovih obitelji. Prije je to bilo 480, a sada bi trebalo biti 600 ljudi

Marijo Bedeković odlučio je nastaviti obiteljsku tradiciju uzgoja svinja. Riječ je o crnim slavonskim svinjama koje nisu zahtjevne za uzgoj, ali zato Mario vodi neprekidnu borbu s birokracijom i pronalaskom zemljišta, 20 hektara za 150 do 200 svinja, za njihov slobodan uzgoj u prirodnom okruženju

Mijo i sin mu Zvonko Bedeković, čija se kuća i mliječna farma također nalaze u prvom redu naselja do smetišta u Jakuševcu, kažu da nema šanse da presele farmu jer s kravama treba i ‘spavati’, a ne smo ih dva, tri puta dnevno hraniti i musti svaki dan, ako hoćete svaki drugi dan isporučiti tisuću litara mlijeka

Mijo Bedeković ističe da Jakuševčani nikada nisu dobro prošli kad je trebalo nešto dati državi. Na našoj djedovini, kaže, sagrađeno je gradsko smetište, automobilski sajam, ranžirni kolodvor i kompostana. Sad su nam ponudili šest hektara zemljišta u Botincu, a mi obrađujemo 30, od čega je pola u našem vlasništvu, da bismo mogli hraniti stoku. U farmu smo uložili nekoliko milijuna kuna, imamo pet traktora sa svim mogućim priključcima i strojevima, a i inspekcija je kod nas svako malo

Zvonko Bedeković požalio nam se da nigdje u blizini Jakuševca, posebno u Velikoj Gorici, ne može dobiti dozvolu za veću farmu, a mi smo, ističe, najveći proizvođač mlijeka u Zagrebu. Ne isplati nam se ni ulaziti u kredite jer s tako niskom otkupnom cijenom mlijeka, koja je pred propasti od 2,58 kuna po litri, ne možemo ih vraćati

Do 1. kolovoza je rok, sukladno odluci Gradske skupštine o držanju domaćih životinja u naselju Jakuševac, koje smo posjetili ovih dana da vidimo kako su se tamošnji najveći uzgajivači domaćih životinja, OPG-ovi Marija Bedekovića, koji ima 150 do 200 svinja, i Mije Bedekovića sa 70 krava, ali i lokalna vlast, pripremili za tu, dugo očekivanu odluku, ali i životni problem stanovnika Novog Zagreba.
Renata Bedeković, članica Vijeća gradskih četvrti Novi Zagreb-istok, kaže da su već tražili prolongiranje te odluke jer nije pronađeno rješenje, prije svega zemljište, gdje bi izmjestili domaće životinje, 10 do 15 uzgajivača, iz Jakuševca. Renata Bedeković je Marijeva majka, koja također živi u Jakuševcu pa, ako zanemarimo taj sukob interesa, čuli smo da im nije u Vijeću poznat stav Gradskog poglavarstva.

Naknada i za snahe i unuke

Dodala da će ovaj tjedan početi potpisivanje novih ugovora za naknadu za kakvoću življenja u neposrednoj blizini gradskog smetišta Jakuševac, a koja će ispraviti nepravdu iz 2014. godine kad je u Gradskoj skupštini izglasan pogrešan zaključak. Naime, tada ugovor nije obuhvatio sve žitelje Jakuševca, kao što su snahe i unuci koji također žive u naselju Jakuševac, nego samo uže članove njihovih obitelji. Prije je to bilo 480, a sada bi trebalo biti 600 ljudi.

I mi smo pokušali, ali do zaključenja ovoga broja našeg lista nismo dobili nikakav odgovor iz Gradskog poglavarstva, koje je već više puta najavljivalo zabranu držanja domaćih životinja u Jakuševcu, ali i zatvaranje tamošnjeg gradskog smetišta, koje se i dalje sanira, najkasnije do 2020. godine. Građani Novog Zagreba, posebno Jakuševca, Dugava, Travnog, Zapruđa, Sopota, sad zavaraju prozore, ovisno o tome kako vjetar puše.
Marijo Bedeković odlučio je nastaviti obiteljsku tradiciju uzgoja svinja. Riječ je o crnim slavonskim svinjama koje nisu zahtjevne za uzgoj, ali zato Mario vodi neprekidnu borbu s birokracijom i pronalaskom zemljišta, 20 hektara za 150 do 200 svinja, za njihov slobodan uzgoj u prirodnom okruženju.

Sad su svinje u zatvorenome, ograđene i na betonu. Za životinje kojima je potrebno prostranstvo i tradicionalna ispaša, to nije najbolje rješenje, ali i velik posao za Marija svaki dan, koji s ocem, bratom i zaposlenikom OPG-a ujutro i predvečer izvodi svinje i čisti svinjac, stavlja piljevinu te ponovno vraća životinje u njihove boksove. Samo taj posao zahtijeva najmanje četiri sata fizičkog rada dnevno.
Koliko je spora birokracija, pokazuje i činjenica da je u ožujku 2014. predao zahtjev i zamolbu da se objavi javni natječaj za državno zemljište, koje je sam pronašao, no od toga na kraju nije bilo ništa. Sad se opet nešto pokreće po tom pitanju na svim razinama, od Grada, županije do države, ali vrijeme istječe i farma se mora seliti. No, teško je naći dovoljno zemljišta u blizini kuće u Jakuševcu.

Grad u dvorištu farma

Marijo je ostavio siguran posao i sa završenim Prometnim fakultetom odlučio nastaviti ulagati u razvijen obiteljski posao prerade mesa u finalne proizvode. – Ovo je trud cijele moje obitelji, moga djeda i oca. Supruga i ja imamo dvoje djece i želimo to nastaviti – kaže. Ispred bakine kuće, gdje je u dvorištu farma, u prvom redu do smetišta u Jakuševcu, udaljeno samo 300 metara, vidjeli smo i rode u gnijezdima, koje tamo redovito donose mlade.

Obitelji Bedeković nije problem raditi, imaju sve, od autohtonih svinja, objekata, opreme, traktora, ako treba, zaposlit će još ljudi. Cilj im je plasirati proizvode crne slavonske svinje, koja je bila pred izumiranjem u Turoplju, a koju je i tržište prepoznalo. Do sada, nisu se vratili niti s jednog sajma i natjecanja bez medalje. Kuleni, kulenove seke i kobasice redovito nižu nagrade, ali Grad je davno prešao Savu i došao u dvorište Jakuševca.

S druge strane, Mijo i sin mu Zvonko Bedeković, čija se kuća i mliječna farma također nalaze u prvom redu naselja do smetišta u Jakuševcu, kažu da nema šanse da presele farmu jer s kravama treba i “spavati”, a ne smo ih dva, tri puta dnevno hraniti i musti svaki dan, ako hoćete svaki drugi dan isporučiti tisuću litara mlijeka.

Oteli nam djedovinu

Mijo ističe da Jakuševčani nikada nisu dobro prošli kad je trebalo nešto dati državi. Na našoj djedovini, kaže, sagrađeno je gradsko smetište, automobilski sajam, ranžirni kolodvor i kompostana. Sad su nam ponudili šest hektara zemljišta u Botincu, ali ga nismo htjeli uzeti. Mi sada obrađujemo 30 hektara zemljišta, od čega je pola u našem vlasništvu, da bismo mogli hraniti stoku. U farmu smo uložili nekoliko milijuna kuna, imamo pet traktora sa svim mogućim priključcima i strojevima, a i inspekcija je kod nas svako malo. No, bit će da krave smrde, a gradsko smetište ne!?

Čuli smo da je nogometni klub u Jakuševcu, nakon što je iz treće zagrebačke lige ušao u prvu, pred gašenjem jer nema tko pokositi travu na igralištu. Radi samo lokalni kafić, kako kažu, a i on ne bi da nema vezu s nekim viskopozicioniranim u Gradu.
Zvonko nam se požalio da nigdje u blizini Jakuševca, posebno u Velikoj Gorici, ne može dobiti dozvolu za veću farmu, a mi smo, ističe, najveći proizvođač mlijeka u Zagrebu. Ne isplati nam se ni ulaziti u kredite jer s tako niskom otkupnom cijenom mlijeka, koja je pred propasti od 2,58 kuna po litri, ne možemo ih vraćati.

Samo knjigovođu plaćamo mjesečno tisuću kuna, a gdje su svi drugi troškovi!? Prodali smo nedavno pet junica za 50.000 kuna, a samo na ime PDV-a, jer smo u tome sustavu, morali smo izdvojiti prethodno 12.500 kuna, a da novac još nismo ni vidjeli. Švicarska bismo mogli biti, ali moramo raditi, što kod nas ne prolazi, zaključuju Bedekovići.

PODIJELI