Nakon prošlotjedne sjednice skupštinskog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova, ljevica je odlučila uzvratiti udarac.
U sjeni preimenovanja Trga maršala Tita, ali i nakon prošlotjedne sjednice skupštinskog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova na kojoj je Zlatko Hasanbegović najavio preimenovanje ulice, kako je rekao, “notornog Vlade Ranogajca” koji je u komunističkom režimu kao javni tužitelj “potpisao bjanko stotine smrtnih presuda”, ljevica je odlučila uzvratiti udarac i namjerava predložiti vraćanje Ulice 8. svibnja 1945., dana kada su partizani ušli u Zagreb (što se slavi kao i Dan oslobođenja Zagreba), ali i podnijeti prijedlog za vraćanje Trga 10. (zagrebačkog) korpusa, nekad glavne i najveće jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Zatražili dodatna objašnjenja
Osim toga, u tom prijedlogu koji je predstavljen čelnicima SDP-a i, kako saznajemo iz visokopozicioniranog izvora u toj stranci, platformi Zagreb je naš i još nekim gradskim vijećnicima, predložilo bi se i preimenovanje Trga bana Josipa Jelačića u Trg Republike, umjesto davanja tog naziva dosadašnjem Trgu maršala Tita koji bi, prema tom prijedlogu, kako tvrdi naš izvor, trebao ostati, za što će se zatražiti i potpora ostalih, ne samo oporbenih vijećnika u Gradskoj skupštini.
Taj je prijedlog, kako nam je neslužbeno potvrđeno, prošli tjedan predstavljen čelniku SDP-a Davoru Bernardiću, a s njim je početkom ovoga tjedna bio upoznat i SDP-ov potpredsjednik Gradske skupštine Rajko Ostojić koji se, navodno, s tim i složio. S druge strane, kako saznajemo, prijedlog je došao i do čelnika platforme Zagreb je naš koji su zatražili dodatna objašnjenja, ali zatražene službene potvrde o raspravi i eventualnom prihvaćanju tog novog prijedloga i zajedničkoj inicijativi u Gradskoj skupštini do zaključenja ovoga broja nismo dobili.
No, s druge strane, kako se saznaje, prema tom bi prijedlogu koji bi navodno trebao biti službeno predstavljen početkom kolovoza, ulice rascjepkanog i nekad jedinstvenog zelenog vala – Hatzova, Baruna Trenka i Žerjavićeva trebale dobiti svoje staro ime – Ulica 8. svibnja 1945., a i naziv trga u Trnskom trebao bi biti vraćen, odnosno preimenovan u Trg 10. korpusa, što je, kako se može iščitati iz povijesnih dokumenata, bio njegov naziv od 2. srpnja 1969. do promjene naziva početkom devedesetih.
Kako se saznaje, oko zajedničke inicijative za “novu lokaciju” Trga Republike najviše se lome koplja, ali s druge strane – zajednički je stav uključenih stranaka da Trg maršala Tita treba ostati. Prijedlog bi trebao, prema najavama, biti predstavljen najkasnije prije iduće sjednice Gradske skupštine na kojoj bi se trebalo odlučivati o najavljenoj i na temelju sporazuma Bandić-Hasanbegović-HDZ već dogovorenoj promjeni naziva Trga maršala Tita.
Samoupravni dijalog
I to bez obzira na negativno mišljenje lokalne samouprave – Mjesnog odbora Mimara i Vijeća gradske četvrti Donji Grad sa SDP-ovcem Petrom Paradžikom na čelu koje je glatko odbilo Bandić-Hasanbegovićev sporazumni prijedlog o “ukidanju Tita”.
Nakon toga oglasilo se i Ministarstvo uprave sredinom srpnja odgovorivši “kako pribavljeno mišljenje građana ne obvezuje Gradsku skupštinu koja, imajući druge činjenice i okolnosti u vidu, može odlučiti drukčije od iskazanog mišljenja građana” te kako “o pitanju imena ulica i trga odlučuje općinsko, odnosno gradsko vijeće, u ovom slučaju Gradska skupština jer je riječ o pitanju koje spada u isključivi samoupravni dijalog”.
No, ako je već ljevica izgubila bitku s preimenovanjima ulica, trgova, naselja, odnosno, kako zlobni jezici poručuju, nasilja u gradskom središtu, sprema se za novu bitku u svojoj nekadašnjoj najjačoj gradskoj utvrdi – “crvenoj” Trešnjevci-jug koju su prvi put nakon osnivanja mjesne samouprave izgubili, i to zbog iznenadne odluke vijećnika NL-a Sandre Švaljek koji su se postizborno priklonili Bandiću. Upravo je tu, nakon preimenovanja Titova trga u gradskom središtu, uslijedio novi i, kako mnogi kažu, očekivan “udar” Zlatka Hasanbegovića koji se obrušio na naziv male, “servisne” Ulice Vlade Ranogajca na Jarunu, odnosno službeno u kvartu Gajevo, partijski amenovane davne 1982.
Zbog toga su SDP-ovci iz gradske “crvene” četvrti, kao da su anticipirali sljedeći Hasanbegovićev potez, prošli tjedan pokrenuli i prikupljanje podataka o drugim ulicima i trgovima koji bi se u tom kvartu s više od 66.000 stanovnika mogli naći pred preimenovanjem na zahtjev i “stručni sud” Zlatka Hasanbegovića, ali su i preporučili svojim i ostalim članovima mjesnih odbora i Vijeća gradske četvrti da odbiju dati suglasnost – mišljenje na takve njegove prijedloge.
Trešnjevački “pokret otpora” Hasanbegovićovim preimenovanjima u režiji SDP-a potvrdio nam je njihov član Vijeća gradske četvrti Tomislav Branđolica koji je, onako usput, povjesničar kao i sam Zlatko Hasanbegović.
Na udaru preimenovanja
– I dalje možemo govoriti o crvenoj Trešnevci jer, bez obzira na izborne rezultate, tu gradsku četvrt čine ljudi, a ne vijećnici koji se mogu okrenuti kako vjetar puše. Prikupljamo podatke o svim ulicama koje bi se mogle naći na udaru preimenovanja, koliko ljudi stanuje u njima i razmišljamo o izradi procjene koliko bi eventualna promjena naziva ulica koštala jer bi netko, na kraju krajeva, trebao i platiti izradu novih dokumenata stanara.
Osim toga, pozivamo sve svoje vijećnike, ali i vijećnike drugih stranaka u mjesnim odborima i Vijeću gradske četvrti da glasuju protiv preimenovanja ulica i trgova – kaže Branđolica, upozoravajući i na moguće probleme stanara u preostalim ulicama “crvenih” heroja u toj četvrti – konkretno – Ulici braće Domany gdje u četiri najveća stambena nebodera u Zagrebu živi oko 4000 ljudi, ali i Ulicu braće Cvijića, Hećimovićevu…
Kao poseban problem ističe i eventualne probleme mnogih gospodarstvenika koji bi nužnom, ali politički motiviranom promjenom adrese morali i preregistrirati svoje tvrtke. Primjerice, što je široj javnosti nepoznato, upravo je u ulici braće Domany, prema podacima iz 2016., bilo registrirano čak 245 tvrtki, što je svojevrstan zagrebački rekord za jednu ipak samo malu gospodarsku mikrolokaciju, ali i mogući veliki trošak, zakrčenje poslova i zatrpavanje trgovačkog suda nastavi li se s akcijom preimenovanja u režiji političara – povjesničara.
Prosvjed prije Skupštine
Osim kvartovskog odgovora u ime ljevice, otpor prema najavi novih preimenovanja u kojima se spominjala Ranogajčeva ulica na periferiji, ali i Hebrangova ulica u strogom centru grada, najavili su i “prirodni” ideološki i svjetonazorni protivnici Zlatka Hasanbegovića, čelnici Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) predvođeni Franjom Habulinom.
– Na političkoj sceni u Zagrebu karte su se podijelile. Sve se posložilo tako da se pogoduje ekstremnoj desnici. Ucjena kroz političku trgovinu, a kroz dogovor o izmjeni naziva Trga maršala Tita zasad očito funkcionira. Mi svi ostali možemo protestirati, ne slagati se s time, međutim, sada su bitni samo oni koji sjede u Gradskoj skupštini i koji sada dižu ruku za ili protiv – ističe Habulin, dodajući kako “svi oni koji sada misle da su u odlučnoj bici s Titom, grdno griješe”. Prema njegovim riječima, to je gotova stvar.
– Ta bitka davno je završila. U svijetu postoji veliko i trajno sjećanje na Tita – brojne ulice i trgovi kojima hodaju ljudi koji imaju jasnu sliku o značaju i veličini tog imena. Ako se i dogodi da Tito izgubi trg u Zagrebu, vjerujem da će to biti samo privremeno. U pitanju je nešto drugo. Tito i antifašizam su nedjeljivi, tako da u sljedećoj fazi nove vlasti vidim konačni obračun s antifašizmom. To je njihov plan i naš problem – rekao je Habulin, dodajući kako će SABA ubrzo organizirati još jedan prosvjedni skup na Trgu maršala Tita, i to u drugoj polovici kolovoza.
– Učinit ćemo to prije održavanja sjednice Gradske skupštine, ne gajim iluzije da ćemo tim skupom nešto bitno promijeniti, ali barem ćemo pokazati da postoje ljudi koji o Titu drukčije misle od onih koji su sada na vlasti u Zagrebu – zaključio je Habulin, dodajući kako pozdravlja svaku akciju, ali i prijedlog preimenovanja, vraćanja naziva starih ulica i trgova kojima je obilježena zagrebačka antifašistička borba, primjerice, 8. svibnja 1945., Dan oslobođenja Zagreba koji se nekad uvelike slavio, među inim, i poznatim Trnjanskim kresovima, a sada svečanim akademijama na kojima se redovito ne pojavljuju visoki državni dužnosnici.
Ove godine nije se pojavio ni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Razumljivo, sudeći prema sadašnjem dogovoru o uklanjanju trga s Titovim imenom, zaključili bi cinici.
