PODIJELI

Čekali smo to zlato od Rudićeve generacije 2012. Uvijek blizu, ali svjetsko zlato nije htjelo ponovno stajati na prsima hrvatskih vaterpolista.

Do Budimpešte 2017. godine. hrvatski vaterpolo vratio se na velika vrata. Pobjeda na Srbijom u polufinalu i protiv domaćina Mađarske u finalu. Bolje od toga ne može. Luka Lončar, 30-godišnji Zagrepčanin i član dubrovačkog Juga bio je jedan od najzaslužnijih za novu medalju našeg vaterpola. Medalja koja je trebala i koja je potpuno zaslužena.

Kakav je osjećaj biti svjetski prvak i član najbolje Svjetskog prvenstva?

To je nešto teško opisivo jer se ostvarilo nešto što sam sanjao otkad sam prije dvadeset godina prvi put došao na bazen. Cijeli trud i rad se isplatio, to je jedna neopisiva sreća.

Odlična borba u finalu s Mađarima. Kako ste ju vi doživjeli?

Fenomenalna utakmica, odigrana s naše strane, kao i s njihove. Oni su pokazali mentalnu snagu kad su se vratili nakon 4:0 na 4:4. Mi smo očito bili spremniji i željeli smo više tu pobjedu nego oni i na kraju smo pokazali da smo najbolji na cijelom turniru i samim time na cijelom svijetu.

Javnost je bila oduševljena kemijom igrača i izbornika Ivice Tucka.

Na taj turnir išlo je trinaest najboljih koji su pokazali, u svakom trenutku, da imaju određenu ulogu, naravno, neki su imali bitniju, neki manje bitnu, ali svatko, baš svatko, kad je trebao istupiti i pokazati zašto je ondje, to je i pokazao i zato smo svi zaslužili zlato. Izbornik je i ovim zlatom pokazao da je na jednoj visokoj razini, između prvih pet trenera na svijetu i svakako je ovo zlato njegova zasluga. Puno toga je popravio otkad je došao prije četiri godine, popravio je odnos s igračima, napravio je jednu discipliniranu i motiviranu momčad, koja je željna uspjeha i ima vjeru u taj uspjeh. Svoju vjeru u uspjeh prenio je na momčad.

Što ste očekivali prije turnira?

Ja bih prije turnira najiskrenije bio zadovoljan brončanom medaljom. Mislio sam da će biti odlično ako pobijedimo Italiju ili Mađarsku u četvrtfinalu jer oni su bili na nekoj sličnoj razini kao i mi, a Srbija je, naravno, favorit bila prije natjecanja. Mislio sam ako uspijemo doći do polufinala, izgubit ćemo od njih, a onda pobijediti za treće mjesto. To bi bio fantastičan uspjeh. I tek onda kad smo na samoj utakmici protiv Srbije pobijedili, počeo sam stvarno vjerovati da bismo mogli osvojiti zlato, da smo stvarno jaki, stvarno dobri i da možemo uzeti to zlato.

Vi ste rođeni Zagrepčanin, prošli ste školu Mladosti, zašto prelazak u Jug?

Prije svega zbog financijske situacije u Mladosti koja je bila katastrofalna u tom trenutku. Sad se malo popravila, ide na bolje, ali i dalje nije to ono kako bi trebalo biti. Po meni vodeći u klubu to znaju i rade na tome i vjerujem da će za dvije-tri godine taj klub doći na jednu pozitivnu nulu i krenuti prema gore jer Mladost je nama svima potrebna u hrvatskom vaterpolu.

Kakvi su uvjeti u Dubrovniku?

Uvjeti su odlični, malo ima problema s financijama, međutim ne toliko kao Mladost, ali teška je situacija općenito u sportu. Kad je riječ o sportskom motivu, ja sam tu najviše zadovoljio sebe jer smo prošle godine bili drugi u Europi i pretprošle godine prvaci Europe, samim tim pokazali smo da smo posljednje dvije godine bili jedna od najboljih momčadi u Europi.

U prošloj sezoni sezoni bili ste proglašeni najboljim igračem regionalne lige, što očekujete u ovoj?

Prije svega očekujem da ponovimo sve domaće trofeje, da osvojimo regionalnu ligu, ti su najbitniji, individualna priznanja su kao šlag na tortu, ali najbitniji su momčadski trofeji jer to je to što mene osobno najviše zadovoljava.

Je li svjetsko zlato najveći trenutak karijere?

Sigurno da je, a možda malo ispod toga je osvajanje Lige prvaka s Jugom prije dvije godine, ali ovo sada sigurno je najveće jer prvak svijeta je najbolje što možeš postići u vaterpolu. Jedino što bi moglo biti veće jest da osvojimo Olimpijske igre 2020., to je san i želja. Bili smo srebrni, ali velika je razlika između srebra i zlata. Najljepše su uspomene kada se završi turnir s pobjedom i kad si prvi. Kada si prvi, kad si najbolja momčad na svijetu, to je nemjerljivo s drugim mjestom.

Kakva je budućnost hrvatske reprezentacije i klubova?

U reprezentaciji je situacija odlična jer imamo dobre, mlade i talentirane igrače i mislim da je A reprezentacija u vrhu i do 2020., do Tokija, imamo jednu dobru bazu. Ako se razmišlja dugoročno, mislim da moramo proizvoditi i raditi na stručnom planu, znači što više educirati naše trenere da bi održali taj sistem. Ka je riječ o klubovima, situacija je katastrofalna, pogotovo u klupskom vaterpolu jer se klubovi teško financiraju, nema sponzora, novac i financije ovise o lokalnoj samoupravi. Split je najbolji primjer, grad ima tri kluba i doslovno životare. Zbog toga treba nešto popraviti, da bi igrači, koji igraju u tim klubovima, mogli normalno funkcionirati i igrati vaterpolo.

Koji su planovi za budućnost?

Imam još tri godine ugovor s Jugom, meni je tako odgovaralo, budući da imam dvoje djece, odgovara mi kad ne moram seliti svaku godinu. Plan je nastaviti s uspjesima, osvajati što više mogućih trofeja, raditi na sebi, poboljšati još neke stvari u svojoj igri, pokušati biti još bolji i s reprezentacijom obraniti naslov prvaka, naravno, neću jamčiti da ćemo osvajati zlata jer je konkurencija jaka, ali sigurno da ćemo biti u samom vrhu.

PODIJELI