PODIJELI

Hrvatsko streljaštvo od prošlog je vikenda bogatije za tri medalje u gađanju glinenih golubova.

Josip Glasnović osvojio je srebro, Giovanni Cernogoraz broncu, a reprezentacija srebrnu medalju na Europskom prvenstvu koje je održano u Bakuu (Azerbajdžan).

To je nova medalja u nizu za Glasnovića, a u utorak, 8. kolovoza, bit će godina dana od osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, prve na tom natjecanju za Hrvatsku.
Uslijedile su fešte u Zagrebu, Jastrebarskom, svi su pričali o gađanju glinenih golubova. Tridesetčetverogodišnji Glasnović rekao je da mu to ne smeta, čak ni mnogobrojna tapšanja i obećanja koja su uslijedila. Nakon Igara u Brazilu zlatni olimpijac vratio se svom uobičajenom životu i ostvarivanju rezultata, koji bi se kvalitetnije tretirali da su ostvareni u nekom medijski zanimljivijem životu. Posljednja u nizu medalja u disciplini trap ostvarena je prošlog tjedna.

Baku je poznat kao grad vjetra. Jeste li i vi imali problema na natjecanju?

– Bilo je dobro, išli smo spremni, natjecanje je bilo dobro, samo je bilo vjetrovito na streljani i rezultati su ispod razine. Da nije vjetra, 30 – 40 km/h, bila bi dva-tri goluba više. Ali svima je bilo isto. Mi pucamo po svim uvjetima. Momčadski smo srebrni (Cernogoraz, Glasnović i Marko Germin), imamo goluba manje od Portugalaca. I srebro je dobro, imamo već tri zlata 2012., 2013. i 2016. godine. U finalu pojedinačnog trapa Čeh David Kostelecky pogodio je goluba više od mene i uzeo zlato.

Nakon zlata u Riju Vlada Republike Hrvatske obećala je novac medaljašima, vama 104 000 kuna. Je li sve isplaćeno?

– Novci su došli u roku.

Pričali ste kako niste imali domaćih sponzora uoči Rija. Je li se što promijenilo nakon olimpijskih igara?

– Hrvatskih sponzora nema, jedino talijanski sponzori koji su povezani s ovim sportom prepoznavši uspjeh te su tijekom godine povećali iznos.

Je li se promijenila situacija s vašim poslom? Nakon Rija vaša je supruga, a i vi, isticala da ste nezaposleni.

– Od 1. siječnja sam zaposlen kao voditelj civilnog strelišta na Vrapčaku, pomažem Streljačkoj udruzi Zagreba, pomažem koliko mogu i nesmetano mogu trenirati. Žao mi je što nije uspjelo s Hrvatskom vojskom. Pokušao je Hrvatski olimpijski odbor dogovoriti s vojskom i policijom, ali nisu uspjeli. Žao mi je da nisam s drugim sportašima u tom društvu, ali se poslije Rija nitko nije javio.

Sjećamo se kako ste svojevremeno preko Facebooka molili gradonačelnika da vam se isplate zaostale rate stipendije koju ste dobivali. Oko posla vam je pomogao Grad Zagreb?

– Jedini tko je obećao i izvršio obećanje gradonačelnik je Zagreba Milan Bandić sa suradnicima Zdenkom Antunovićem, tajnikom Sportskog saveza Grada Zagreba i drugima. Ugovor je na godinu dana.

Postoji li neko obećanje da ste mirni s poslom barem do Tokija 2020. godine?

– Nema obećanja, ali trenutačno ne razmišljam o traženju posla, imam mir koji je urodio plodom. Obranio sam srebrnu medalju s prošlog europskog prvenstva, tako da je to povezano. Ipak je ovaj posao koji radim neka sigurnost koja daje mir u pripremama.

Koliko potrošite na opremu i troškove treninga?

– Velik je to novac. Dio mi pokriva talijanska tvornica streljiva, dio moram kupovati, taj dio mi refundira Hrvatski olimpijski odbor. Svaki odlazak na trening, pripreme i natjecanje, platim, a HOO mi refundira nakon nekoliko tjedana.

Koliko stignete trenirati?

– Od dva do pet puta tjedno, ovisno o jačini natjecanja. Uoči Bakua pripreme su bile intenzivne, osim po Hrvatskoj putovali smo na jedno jako natjecanje u Italiju.

Koji su planovi do kraja godine?

– Sezona je skoro pri kraju, imali smo gotovo sva važna natjecanja, domaća i inozemna, ostalo je još samo Svjetsko prvenstvo u Moskvi početkom rujna i državno prvenstvo polovicom rujna. Osim mene i Giovanni Cernogoraz osigurao je normu (treći na EP-u u Azerbajdžanu). Tko će još biti putnik za Moskvu, uskoro će biti objavljeno. Jedan od kandidata je i moj brat Anton.

Jeste li vi Jaskanac po supruzi ili ipak iz Dubrave? Svojataju vas Jaskanci u posljednje vrijeme, pogotovo nakon olimpijskog zlata u Rio de Janeiru.

– Ja sam dečko iz Dubrave, i to je to. S tim sam rođen i s tim živim. Prisvajaju me i u Zadru gdje ženini roditelji imaju kuću i gdje upravo ljetujemo supruga Ana i naše dvoje djece. Osvojio sam zlato za sebe i za Hrvatsku, a to je najvažnije. Treniram i živim u Zagrebu, moj klub je G-A-J (Glasnović Anton i Josip) Zagreb koji je osnovao moj otac Franc prije 15 godina.

Glasnovićevi uspjesi

Najveći uspjeh Josipa Glasnovića sigurno je zlato s Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. godine. Osam godina ranije na Igrama u Pekingu bio je peti.

Od pojedinačnih uspjeha tu je zlato s Europskog prvenstva u Suhlu (Njemačka) 2013. godine, srebro s EP-a 2016. u Lonatu (Italija) te brončane medalje s EP-a 2005. (Lonato), 2007. (Granada, Španjolska) i 2012. (Larnaca, Cipar).

U momčadskim natjecanjima sudjelovao je u zlatima na europskim prvenstvima 2012., 2013. i 2016., srebrima 2007. i 2009. (Osijek) te bronci 2014. godine (Sarlospuszta, Mađarska).

PODIJELI