PODIJELI

Grad Zagreb jedan je od rijetkih gradova koji su zadržali tradiciju plinske javne rasvjete, a jedini je u kontinuitetu zadržao praksu ručnog paljenja i gašenja plinskih lanterni.

Dvojica nažigača svakodnevno se izmjenjuju u obilasku. Paljenje počinju ovisno o godišnjem dobu, vodeći računa o tome da posljednja lanterna bude upaljena prije nego što padne mrak, dok gašenje počinje u zoru. Za obilazak svih, trebaju dva sata, u kojem prijeđu i do sedam kilometara.

Najljepše razglednice

Fotografije nažigača dok obavljaju svoj posao obilaze cijeli svijet kao uspomena turista koji su posjetili grad. – Nažigači se svakodnevno susreću s molbama turista za fotografiranje – govori nam Velinka Buljan, glasnogovornica Gradske plinare Zagreb. Buljan ističe kako je atrakcija za posjetitelje to što je Zagreb jedan od rijetkih gradova koji su zadržali tradiciju ugođaja plinske javne rasvjete.

Nakon što je gradska uprava pokrenula inicijativu za gradnju mreže gradske rasvjete i gradske plinare, 1862. godine sklopljen je ugovor između Grada Zagreba i bavarskog poduzetnika Ludwiga Augusta Riedingera. U svrhu gradnje tvornice rasvjetnog plina, inozemnom je poduzetniku besplatno ustupljeno gradilište na uglu Hebrangove i Gundulićeve ulice. Javna rasvjeta proradila je 31. listopada 1863. godine i taj su sustav činile 364 plinske svjetiljke.

214 plinskih lanterni

– Na Gornjem gradu i Opatovini je 214 plinskih lanterni, dok se u krugu sjedišta Gradske plinare Zagreb nalazi još 25 – govori Buljan, ističući kako su obojica nažigača već godinama zaposlena u Gradskoj plinari Zagreb. Gospodin Josip Kufner bilježi pune 24 godine staža, a gospodin Saša Alavanja “tek” 17, a svjetlo na Gornjem gradu donose nam svakodnevno, i nedjeljom i blagdanima.

PODIJELI