PODIJELI

U novu sezonu, sportska ikona Zagreba, Košarkaški klub Cibona, ide s novim trenerom. Nakon što Damiru Mulaomeroviću nije ponuđeno mjesto prvog trenera, na njegovo mjesto stigao je Slobodan Subotić Piksi.

Subotić je kao igrač i trener ostvario velike uspjehe u klupskoj košarci, pogotovo u Grčkoj gdje je osvojio sedam naslova prvaka, pet kao igrač Arisa i dva kao trener Panathinaikosa. S Arisom je kao trener osvojio Koraćev kup, a ima i tri naslova prvaka Libanona (Al Riyadi).
Cibona mu je treći izlet u hrvatsku košarku, dvije sezone (2006.-2008.) u Splitu, a nakon toga jednu u Cedeviti (2008.-2009.). Stigao je na poziv sportskog direktora kluba, svog bivšeg igrača Andrije Žižića.

Što je odlučilo da dođete u Cibonu?
Odlučio sam se odmoriti nakon četiri i pol godine Libanona. Htio sam se vratiti. Cibona je bila u velikim financijskim problemima prošle sezone, ali Cibona je Cibona, veliki klub. A ada sam potpisao, mnogi su sa simpatijom primili moju odluku, pogotovo moji prijatelji u Grčkoj, kao i novinari. Drugi razlog je blizina Ljubljane gdje živim. Poslije razgovora s direktorom i sportskim direktorom, koji su me uvjerili da se može ponovno napraviti lijepa priča, odlučio sam prihvatiti ponudu. Svakom treneru je čast, želja i izazov raditi u velikom klubu.

Navijače najviše zabrinjava taj financijski dio, da ne bi pridošli Amerikanci otišli kada prvi put ‘zašteka’ isplata.
Niti jednom treneru nije drago raditi kada dođe do takve situacije. Već prvih mjesec dana u klubu pokazale su pozitivnu struju. Vjerujem da će biti sve kako treba i da ću biti usredotočen samo na rad.

Kako složiti roster s limitiranim financijama, a radili ste u klubovima gdje niste imali limite?
Trener se mora prilagoditi jer putanja trenera nije uvijek na visokoj razini, imaš padova, uspona, stagnacije. Naučilo me posljednjih godina, pogotovo kada sam bio u Splitu, nakon bogate Grčke, da tražim, da pratim kroz sezonu igrače koji bi meni bili zanimljivi za momčad u kojoj bi možda bio sljedeće sezone. Dosta sam gledao, putovao u Sjedinjene Američke Države, Grčku, Tursku, Italiju i imao sam zacrtano nekoliko igrača koji bi eventualno došli. Pokušao sam napraviti najbolje što se može u datom trenutku, a ostavili smo malu rezervu za eventualno pojačanje ili izmjenu.

Cibona u novu sezonu ulazi s podosta izmijenjenim sastavom. Jeste li imali često takve situacije?
Ne bih rekao da sam imao često, ali sam imao. To je posao trenera. Amerikanci kažu da ako ne možeš podnijeti vrućinu, nemoj ići u kužinu. To je izazov, pokušavaš složiti kockice s nekoliko iskusnih, nekoliko mlađih ili manje iskusnih.

Stigla su dvojica novih stranaca, Amerikanci Melvin Cleveland i Langston Hall.
Kod stranaca treba biti obazriv. Ipak je tu 10 domaćih igrača i ta dvojica se moraju uklopiti u filozofiju. Nikada nisam htio dovoditi igrače koji će reći – daj loptu njemu i neka da 30 koševa. Volim rasporediti učinak. Naravno da stranci moraju biti jedni od glavnih igrača, ali se moraju uklopiti. Halla sam gledao nekoliko puta uživo i mislim da je pravi igrač, on je trener na igralištu. Cleveland je imao zavidnu statistiku u Libanonu, iako neki s podsmijehom gledaju na košarku tamo, ali on ima izazov dokazivanja u Europi i mislim da nam je potreban zbog svoje skočnosti.

Kada bi se eventualno mogao pojaviti još jedan igrač?
Za sada je OK i za sada je sve odlično. Na Rogli će nam se na probi pridružiti dva igrača iz BiH visoka 217 i 210 centimetara. Vidio sam snimke i dao zeleno svjetlo da treniraju s nama. Krajem mjeseca znat ću više. Želim da ostane ovaj sastav. Mogao bih dovesti još jednog stranca, ali to može stvoriti problema jer samo dvojica mogu igrati.

Cibona ove sezone neće igrati u Fibinoj ligi prvaka, već samo u ABA igi i domaćem prvenstvu. Kako bi izgledalo da ste igrali i to natjecanje?
Tri natjecanja je previše. Ozljede, nezadovoljstvo, stalno na putovanju, mijenjati momčad. Mislim da bi se Fiba i Euroliga trebale što prije dogovoriti. S druge strane, europska natjecanja donose neke izazove, afirmaciju, čuje se za tebe, igrači dobivaju iskustvo. No, ako si prvak, tamo ništa ne dobiješ, osim boljih financijskih uslova.

Počeli ste rano s pripremama, neki smatraju i prerano.
Učenik sam profesora Aleksandra Nikolića, a on je bio pobornik duljih priprema. I ja sam često imao kraće pripreme, ali on je uvijek govorio da pripreme trebaju početi 60 dana prije prve službene utakmice, sada sam počeo 56 dana prije. U tjednu prije odlaska na Roglu 80 posto sam svjestan koliko mi može dati koji igrač.

Što očekujete od igrača ove sezone?
Rekao sam im da možemo igrati protiv prvaka Europe, ali da oni moraju dokazati na parketu da su bolji. Ako vi date 100 posto na terenu i izgubite, čestitat ću vam. Početni treninzi, govore ljudi iz kluba, na zavidnoj su razini, vidim pozitivne vibracije i volio bih da tako nastavi i da se stranci što prije uklope.

Je li vam prednost što ste trener koji, za razliku od prethodnika, nema mnogo veze s Cibonom?
Bilo je već kontakata s Cibonom, ali nisu realizirani. To može biti i prednost, ali i mana jer su možda imali kredit koji ja neću imati. Trener sam dvadeset godina. Sreća ili nesreća je da sam uvijek morao napraviti neki rezultat, ili stepenica više ili prvo mjesto. Takav je slučaj bio 1997. kada sam došao u Panathinaikos, koji je sezonu prije bio peti. Znao sam da ću, ako ne budemo prvaci, a naslov se čekao 14 godina, morati otići. I uspjeli smo biti prvi. Odgovaralo mi je što sam radio pod pritiskom. Težim stalnom napredovanju. Bit ću neizmjerno sretan ako na pola sezone ili na kraju pričamo o igračima koji su se istaknuli.

Jeste li stigli pratiti suparnike u hrvatskom prvenstvu i ABA ligi?
Pratimo što rade, bit će jaka liga, ali me zaista ne zanimaju protivnici. Svakoga moramo poštovati, ali nas moraju pobijediti na terenu.

Znači, Cibonini igrači mogu očekivati borbeniju ekipu?
Za sada samo to mogu obećati. Na tome radimo. I da će navijači u još većem broju početi dolaziti. Rekli su mi da nisu baš dolazili jer nisu voljeli gledati momčad koja gubi, ali mislim da je to bio izgovor. Mi smo ti koji ćemo vratiti navijače u dvoranu.